- Roditelji dobro misle kad ugađaju svojoj djeci
- Međutim, često se događa da na kraju plate račun
- Ovih šest problema tipično je za razmažene ljude
Mnogi bi roditelji voljeli pročitati svaku želju svoje djece iz njihovih očiju i razmaziti ih maksimalno. Ali, primanje previše pohvala u dječjoj dobi može u konačnici naštetiti čovjekovom samopoštovanju, jednako kao i previše popuštanja, previše obavljanja njihovih dužnosti itd. i razmaženoj djeci kasnije, u odrasloj dobi bude teško upravljati vlastitim životom. Evo šest tipičnih problema s kojima se ljudi susreću kada njihovi roditelji stalno govore: „Da, može, zlato moje!“...
Problemi razmaženih ljudi
1. Ne mogu se nositi s porazom
Ako kao djeca ne naučimo trpjeti neuspjehe i razočaranja, to nas još više pogađa u odrasloj dobi kad nešto ne ide onako kako mi želimo. I kad to više mama i tata ne mogu riješiti stavši bezuvjetno na njihovu stranu ako se u parku pokoškaju s drugim djetetom oko toga tko će na ljuljačku ili se svađajući u školi s profesorom za bolju ocjenu.
2. Brzo odustaju
Prije ili kasnije svi dođemo u situaciju da se za nešto moramo boriti. Ali, ljudi koji su uvijek kao dijete dobivali sve što žele, nikada se nisu naučili boriti za svoj cilj. Nisu se naučili ni ustrajnosti jer kad nešto ne bi išlo glatko, mama bi to riješila umjesto njih. Tako će i kao odrasle osobe biti skloni predati se čim naiđu na prepreku. I naduriti se pritom jer nisu dobili što su htjeli ili ih je nadjačao netko drugi koji je bio uspješniji.
3. Ne mogu se nositi s kritikama ili odbijanjem
Odbijanje nakon intervjua za posao? Košarica? To je nemoguće! Koji su to debili odlučili! Nemaju pojma! Dakle, to nije zbog mene... Da, tako je mogao reagirati onaj tko je bio mamin mali princ (ili princeza) u djetinjstvu. Problem: propušta dobru priliku za razmišljanje o sebi - i za rast jer ni ne sumnja da bi katkad mogao biti problem u njemu. Uvijek su krivi drugi za neuspjeh, on/ona su savršeni.
4. Sreću i uspjeh uzimaju zdravo za gotovo
Razmaženi ljudi ne znaju ništa drugo nego da je uvijek po njihovom. Tako nikada ne nauče doista cijeniti pozitivne stvari. Tužno, jer sposobnost da se veselimo malim stvarima u naš život unosi mnogo lijepih trenutaka sreće. A neće cijeniti previše ni velike stvari - da su mu mama i tata svojim odricanjem kupili stan, novčano mu pomažu makar je odrasla osoba ili što se uvijek supruga noću diže dok beba plače. Pa to se sve podrazumijeva...
5. Ne mogu preuzeti inicijativu
Zašto pokazivati predanost kad sve funkcionira samo od sebe? Ljudi koji su kao djeca samo morali reći „daj“ kako bi nešto postigli, često čekaju da se drugi pobrinu za bitne stvari i to riješe.
6. Nesamostalni su i misle da su preopterećeni
Mooolim?! Moram prijaviti novo mjesto prebivališta? Kada ću to još stići? Ako su im u djetinjstvu sve servirali - kako mogu odjednom imati sve segmente života, sve obaveze pod kontrolom sad kad su sami odnosno odrasli? Nije ni čudo što razmaženi ljudi često budu preopterećeni i živčani. Doista im se ne može zamjeriti...
Ali, imamo utjehu za sve one koje su roditelji razmazili i sada se moraju nositi s posljedicama: ono što su roditelji propustili, stvarnost sustiže brže nego što bismo željeli. I, srećom, cijeli život učimo nove stvari i prilagođavamo se zahtjevima koji nam se postavljaju. Čak i kad smo bili razmaženi kao djeca.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.