- Eden Strong je žrtva obiteljskog nasilja
- Na svojoj internetskoj stranici edenstrong.com piše o svojim iskustvima samohrane majke
- Donosimo ti njenu ispovijest te 5 stvari koje je naučila iz jednog prilično teškog dijela život
Prije tri godine je moj nasilni suprug napustio mene i naše dvoje male djece. Kad sam se suočila sa stvarnošću svog novootkrivenog života (i sa činjenicom da nemam fakultetsko obrazovanje i nisam radila nakon što sam postala majka), reći da sam „poludjela od straha“ podcjenjivanje je stoljeća.
Trebao mi je novac i trebala sam ga brzo. Također sam trebala jaslice i vrtić i znala sam da to neće biti jeftino. U stvari, troškovi vrtića bili su veći nego što si to mogu priuštiti na poslu s minimalnom plaćom. Bez fakultetske diplome gotovo svaki koji posao za koji sam se kvalificirala ne bi bio dovoljan za ono što bih plaćala za troškove čuvanja djece. Pa... odlučila sam postati kućna pomoćnica. I bilo je super, zar ne? Ne, zapravo, bilo je totalno sranje.
Ali kad sam shvatila da je na meni - i samo na meni - da ostvarim život kakav sam željela, odlučila sam prestati gledati na svoj posao kao na neuspjeh te sam ga počela gledati kao na odskočnu dasku za budućnost. Ako želim izići iz kolotečine u kojoj sam zapela, bolje je da se počnem penjati.
Moji dani čistačice su gotovi - posao se vrlo brzo pokazao preteškim da bi se moje tijelo moglo nositi s njim – ali, lekcije koje sam naučila radeći na tom poslu zauvijek su me promijenile…
1. Vrijedno je uprljati ruke (doslovno)
Znam da zvuči poput klišeja, ali to je lekcija koju mnogi ljudi nikad ne uspiju naučiti. Znam kako je probuditi se ujutro, a leđa vrište od bolova, život se raspada, samopoštovanje je na nuli, djeca tužna - a onda ideš na posao u kojem te većina svijeta ni ne vidi kao čovjeka. Ali, radiš ono što moraš raditi kako bi preživjela i dok ne naučiš da možeš dotaknuti dno i nastaviti dalje, nikada zapravo nećeš naučiti koliko si jaka.
2. Ljudi su puno više od svog posla
Biti „pomoć“ nije bilo zabavno, i, iskreno rečeno, bila je to pozicija u kojoj nisam ni pomišljala ću ikada biti. Bilo je neugodno i ponižavajuće, ali trebao mi je novac. Zbog toga sam naučila cijeniti ljude koje svijet ponekad smatra nevažnima. Vidim sve što ih čini onima što jesu; ne tek uniformu koju nose jer, eto, i ja sam bila tamo. To me također tjera da upoznam te ljude - zbog toga jer sam toliko željela da ljudi odvoje vremena da me upoznaju.
3. Vraški se boriš za ono što želiš
Znam kako je boriti se i noktima se grebati za život iz kojeg sam željela više. Nitko mi ga nije namjeravao pokloniti. Ako želim više za sebe i svoju djecu, tada ću učiniti sve što je potrebno. Ako me nisu zaustavili naporni rad, puka iscrpljenost, ljudska degradacija, bol u srcu i doslovna prljavština, neće ni puno toga drugoga.
4. Samo ti imaš kontrolu nad vlastitim životnim putem
Ljudi se vole razbacivati frazom „kreiraj vlastiti put“, ali dok ne napraviš više od odabira predmeta iz priručnika za fakultet, zaista ne znaš kako je to stvarati put koji nije bio unaprijed planiran za tebe.
Kreativnost, ustrajnost i spremnost za prilagodbu novim i neugodnim situacijama primarni su razlozi zbog kojih sam uspjela na poslu, jer, dovraga, nisam znala ništa o tome kako je to biti spremačica i morala sam brzo naučiti. Uz to, posao je bio užasno težak. Budimo iskreni u vezi s tim. Za to je trebalo puno prilagodbi.
5. Prestani brinuti što ljudi misle o tebi
U poslu u kojem te svi gledaju svisoka, trebala sam prestati brinuti se, inače bi me težina tuđih mišljenja shrvala. Kad sam prvi put počela čistiti kuće i netko me pitao čime se bavim, doslovno bih se oznojila, a onda brzo promijenila temu. Ali, do kraja svog vremena u svijetu čišćenja, držala sam glavu visoko i podsjećala se da su sve procjene drugih tek odraz njihovih vlastitih nedostataka. Većinu vremena problemi koje ljudi imaju s tobom uopće nemaju nikakve veze s tobom - a znajući tu činjenicu, to toliko oslobađa.
Moja karijera kućne pomoćnice nije dugo trajala, ali trajala je dovoljno dugo da naučim još jednu stvar o sebi: zauvijek sam se promijenila. Ne postoji način da zaboravim odakle sam došla, čak i ako mi je to mjesto ponekad bilo na koljenima, ribajući podove.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.