- S medicinskog stajališta, žene su spolno zrele kada dobiju prvu mjesečnicu
- Ali, što to znači za pojedinca?
- 3 žene govore kako su doživjele svoje prvo menstrualno krvarenje
Sigurno u svom društvu redovito raspravljate o temama koje nas pokreću – ljubav, obrazovanje, posao, ljepota, starenje ili smisao života. Uvijek je vidljivo koliko različito kucaju različite generacije. Međutim, rijetko se priča o mjesečnici (a osobito ako su muškarci u društvu). Stoga je zasigurno zanimljivo čuti kako su se tri različite generacije „nosile“ sa svojom prvom mjesečnicom.
Marina (18): Nisam htjela reći mami
„Prvu menstruaciju sam imala sa 13 godina. Kad sam otišla na WC, pronašla sam krv u gaćicama i bila sam totalno iznenađena, a i preplavljena emocijama. Nikada prije nisam razmišljala o tome, premda sam, naravno, znala da će to u jednom trenutku doći. U tom trenutku sam bio malo šokirana. Nisam htjela odmah reći mami, iz nekog razloga sam se sramila i htjela sam to zadržati za sebe. S malo toaletnog papira u hlačama otišla sam u svoju sobu i tražila prave riječi. Morala sam skupiti hrabrost da pričam o tome. Naime, uvijek su mi govorili: 'Kad dobiješ menstruaciju, od djeteta postaješ žena'. Ali, još se nisam osjećala kao žena. Nakon nekog vremena rekla sam to mami. I ona je bila vidno iziritirana i jednostavno to nije očekivala tako rano. Kad smo malo popričali o tome, osjećala sam se mnogo manje neugodno.
Valentina (35): Dobila sam prije školskog izleta
„Dobila sam menstruaciju kada sam imala 11 godina, neposredno prije nego što smo krenuli na školski izlet. Prvo sam krvarila u školi, majka me je prosvijetlila, ali sam ipak bio potpuno šokirana. Da stvar bude gora, mama je taj dan morala raditi, a kod kuće je bio samo tata, koji mi je samo donio nešto iz maminog ormara u školu – to su bili ulošci za gaćice. Kako krvarenje nije potpuno prestalo kad smo krenuli na izlet, majka je obavijestila moju učiteljicu, koja mi je potom htjela sve ponovno objasniti. Samo sam kimnula glavom da što prije iziđem iz ove neugodne situacije. U mom djetinjstvu i adolescenciji menstruacije su bile nešto o čemu se nije pričalo, bile su tabu, smatrane su nečim „prljavim“. Počeli su prvi bolovi i promjene raspoloženja. Sada, kada imam 30 godina, stojim pri sebi i menstruaciji, to je dio života i znam kako se nositi sa sobom za to vrijeme. Ipak sam to morala riješiti na teži način. Premda je moja majka vrlo otvorena osoba i za nju to nikada nije bila tabu tema, nije baš puno pričala o tome, a muškom dijelu moje obitelji i danas je teško pričati o tome. A s mojom otvorenošću prema sebi i menstruaciji, s majkom je došla i normalnost...“
Josipa (62): Dobila sam tablete protiv bolova
Nije bilo slavlja plodnosti, niti sramotne povučenosti. Imala sam dvanaest godina i majka me pripremila, ozbiljno, mirno, i priskrbila mi „gaćice za mjesečnicu“ i uloške. (Jastučići za lijepljenje još nisu postojali, morali su se uvezati u poseban listić.) A ubrzo sam dobila i tablete protiv bolova, jer sam mjesec za mjesecom patila od tako strašnih grčeva da sam ponekad od bolova povraćala. U konačnici, postalo je bolje tek kada sam nekoliko godina kasnije počela uzimati antibebi pilule. Bili smo vrlo opuštena obitelj, netipična za šezdesete i rane sedamdesete godine.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.