Pitali smo vas da nam ispričate što vaše živote čini divnim ovih blagdana, a priče koje su pristigle zaista su nas ganule i namamile nam osmijeh na lice. Jedna od priča koje su nas oduševile svakako je i ova priča koju nam je poslao naš čitatelj Dino.
Moja prabaka Ana rodila se u siromašnom selu kraj Varaždina i odrastala je u teškom siromaštvu uz sedmero braće. Bez struje, ali uz maleni potočić koji im je bio jedina „igračka“. Imala je 4 razreda osnovne škole. Bojala se gromova i munja i kada je majka priroda u olujno nevrijeme pokazivala svu svoju moć, molila se Bogu. Za 74. rođendan kupili smo joj mobitel s velikim tipkama.
„Eeee, što sam ja sve doživjela! Ali, ovo si nisam mislila!“- bila je njena reakcija na poklon.
Razgovori s njom i njezine priče bile su ili povratak u prošlost koju sam doslovno upijao ili ju je zanimalo kako će se čovječanstvo snaći u budućnosti jer danas, eto, ima svega obilja, ali ljudi se više ne vesele sitnicama… Najradije se sjetim sljedećeg:
Zvrrrrr. Zvrrrrrr. „Halo! Dino, da te čujem malo! Kako si mi? Mislila sam si nešto cijelu noć!“ – i teško uzdahne.
„Što te muči baka? Samo reci!“- upitah znatiželjno.
„Tko je sve to izmislio? Ma, te mobitele! Da nema nikakve žice. To mi nije jasno. Čuj! A te poruke! To mi stvarno nije jasno. Pa, kak ta slova lete po zraku i ne pomiješaju se?! – zalaufala se starica. Nasmijao sam se jer je bila poput radoznalog djeteta. Zatim sam se smirio. Preda mnom je bila velika odgovornost. Biti kratak i objasniti nešto što ni sam ne shvaćam baš potpuno… Objasniti kako točno funkcioniraju Teslini pokusi i TESTOVI…
„To ti je moja baka – energija! A sve ti počinje od Nikole Tesle. Čula si za njega, zar ne?- upitam usput.
„Nisam!“- zateče me ona. Pomislio sam da je možda to tada namjerno rekla, ali sam se ubrzo posramio jer samo je bila iskrena. „Dobro.“-nastavim, „Nikola Tesla je imao viziju… Bio je izumitelj… Umro je kada si ti imala… Hm.. Čekaj da vidim… 1943 minus 1928… Aha! Dakle, imala si 15 godina. Odrastao je u sličnom krajoliku kao i ti. On ti je proučavao munje…“
„Isuse! I nije se bojao?“- prekine me i doda: “Ma, ne mogu vjerovati!“
Ja nastavim: „Ne! Nije se bojao. I zato danas imamo struju, pa valjda i mobitele!“- dodah i sam u nevjerici koju smo temu otvorili.
„Čuj, taj Nikola Tesla! Pa, to jer naš čovjek!- primijeti ona i kao da joj je laknulo doda: „Ja sam mislila da su to sve izmislili Amerikanci.
Zatim vizionarski zaključi: “I sve me sad strah da se ne umiješaju Rusi. To bi ti, dijete moje, moglo biti jako gadno! Je, je! Jako gadno!“
Kada je uzdahnula s: „A, tako znači!“ shvatio sam da se baka vratila u sadašnjost jer me je neki put znala uhvatiti jeza s koliko mudrosti ti stariji ljudi mogu predvidjeti budućnost… Kako je mobilna telefonija napredovala, došli su mobiteli u boji i prijenos slika i internet i svakojake PERFORMANSE… Prije otprilike dvije godine: Zvrrrrr. Zvrrrrr.
„Halo! Dino, da te čujem malo! Kako si mi? Što radiš?“- uobičajeni uvod u razgovor.
Lijepo od bake što je ona mene zvala češće nego ja nju.
„Bok, baka! Mama je baš ispekla kruh! Ne mogu ti poslati miris, ali ću ti poslati MMS da vidiš kako je lijep!“
I pošaljem joj sliku. Neka baka uživa vidjeti sliku kruha na zaslonu mobitela i neka vidi kako je dobro moju mamu naučila tom pekarskom zanatu. Jer prabakin je otac, moj prapradjed, u ono vrijeme bio izučeni pekar.
Za pet minuta…
Zvrrrrrr. Zvrrrrr. Znao sam da je ona. Ali nikad, baš nikad, nije bila dosadna.
„Čuj, a te slike! Ja si to nemrem zamislit!“ – pustila je rječnik u dijalektu. Da stvarno nema nikakve žice! Kak si rekel da se to zove? Mums? To ti je opasna bolest!“
Bila je slatka!
„Ma, ne! MMS se veli. - slovkao sam. „Ne zamaraj se time!“-misleći da je već ionako premašila moju mamu koja uporno odbija kako napreduje današnja TEHNOLOGIJA.
„A, kaj je taj Nikola Tesla i to izmislil? 'Si siguran da nisu Amerikanci?“- sumnjičava je ona. Umarala se sve češće i bila svjesna da neće još dugo… „Ako ja gore vidim tog Nikolu Teslu, pitati ću ga sve i reći mu da mu svaka čast!“
Prabaka je umrla…Imala je 84 godine.
Deset godina uživala je u blagodati napretka čovječanstva i u čudu što je to uopće doživjela. Ako se na onom svijetu sretne s Teslom, zamišljam da će razgovor započeti pitanjem: „Čuj! Zar se ti stvarno nisi bojao gromova i munja?!“
I uvijek se zbog toga glasno nasmijem!
