BLOG JEDNE TRKAČICE 4. dio

PET STVARI KOJE SAM NAUČILA O TRČANJU

Za one koji još uvijek ne znaju, ja jako volim trčanje. Napravilo mi je potpuni ringišpil u glavi. Cijelo vrijeme razmišljam na koju će sljedeću utrku ići, planiram svoja mini putovanja po Hrvatskoj, križam datume, provjeravam jesam li uplatila startnine. Tražim rupe u svom pretrpanom rasporedu. I tako već godinu dana. Naučila sam pet jako važnih lekcija o trčanju kojih se nastojim pridržati. Nije uvijek baš lako, ali trudim se.

Ne zadajte si previsoke ciljeve

Pričam jučer s prijateljem nakon zadnjeg proljetnog kola Jarunske kros lige. Naravno, pogađate o čemu pričamo. Kaže mi on kako je blizu postizanja nekih svojih ciljeva, no ne zna kako ih još malo 'pomaknuti'. I ja često razmišljam o tome kako još napredovati. Čim malo zagrebeš u to trčanje, odmah želiš još. Često se i obeshrabriš ako to 'još' ne dođe sutra. Ili odmah. Zato si stalno ponavljam: 'Ne zadaj si previsoke ciljeve, trčanje je, prije svega, tvoj hobi, tvoj užitak – tvoje vrijeme.' Možda je zato pravo vrijeme za jednu rekreativnu utrku kako biste se podsjetili da je trčanje više od natjecanja.

Ne pretjerujte s utrkama

Želim da trčanje još dugo ostane moj užitak. I zbog toga pokušavam kontrolirati broj utrka na koje idem. Koliko sam u tome 'čvrsta', najbolje pokazuje činjenica da sam prije nekoliko minuta na stranici utrka.com tražila utrke koje se odvijaju ovaj vikend jer je dm ženska utrka "tek" 16. lipnja. U svakom slučaju, samokontrola je važna kako biste mogli trčati još dugo i spriječili moguće ozljede, a to je ono čemu svi mi zaljubljenici u trčanje težimo.

Slušajte svoje tijelo

Kako biste spriječili ozljede, važno je trenirati – ali umjereno. A pravu mjeru prepoznajemo tako da poslušamo svoje tijelo. Nije to uvijek lako, znam. Jednostavno, trčanje brzo postane aktivnost kojoj se svakodnevno veselimo. I to je dobro, ali još je važnije znati i stati kada je tijelo jako umorno. Onda ga nagradi odmorom, radije nego dionicama. Možda ćeš sutra biti još bolja!

Sve je u glavi

Zvuči kao floskula koja se može upotrijebiti za bilo što, ali u trčanju vrijedi – onako najstvarnije. U roku od niti mjesec dana uspjela sam spustiti svoje vrijeme na ceneru za više od dvije minute. Ni sama nisam mogla vjerovati kada sam pogledala na sat. Pa pogledam na stotinku, a ono, isto vrijeme. Ne mogu oboje lagati. :) Mislim da je to tome zato što nikad ne želim vjerovati da nešto ne mogu. I zato što mi glava ne dozvoljava da odustanem. A kada je glava čvrsta i na mjestu, sve je moguće.

Držite se rutine prije utrke

Moja trenerica u rukometu imala je neki svoj način kako bi pucala penale. Sjećam se da je radila krug oko crte za sedmerac i nikada ne bi išla kući s treninga ako nije zabila zadnji gol. Postoje ti rituali koje razvijamo i koje je dobro njegovati. Vjerujem da doprinose našem samopouzdanju, a time i 'čvršćoj' glavi. Kod trčanja su dosta važni i rituali oko prehrane. Zato ne volim uvoditi neke pretjerane novosti prije treninga ili utrke. Držim se već iskušanih recepata. Nikad ne znaš kako bi to moglo završiti na utrci, a cilj je ipak doći do cilja, zar ne?