- Jučer popodne u zagrebačkom Le Bistrou, u hotelu Esplanade, proveli smo vrijeme s legendom francuske parfumerije
- Patricia dolazi iz prestižne francuske obitelji Guerlain, no pod vlastitim imenom i prezimenom (supruga) vodi brend koji je kroz godine postao prestiž francuske visoke parfumerije
- Borut Mihalić, vlasnik TOP Parfumerija, pozvao ju je da dođe u Zagreb, gdje je jučer premijerno predstavila svoj novi miris, posvećen vrtu naranči, inspiriran njezinim djetinjstvom
Sunčani četvrtak u Le Bistrou bio je obilježen ležernim razgovorom s renomiranom parfumerkom Patriciom de Nicolaï, koja je tom prilikom predstavila detalje o svom novom mirisu. Druženje je bilo osmišljeno kao intiman, gotovo atelijerski susret, u kojem se razgovor o parfumeriji vodio izravno s autoricom koja stoji iza kuće Nicolaï i jedne od najprepoznatljivijih linija suvremene francuske klasične parfumerije. Fleur d’Oranger Eau de Parfum, Édition Limitée, iz kolekcije Le Jardin de Patricia, inspiriran je njezinim djetinjstvom, vrtom naranči i mirisom koji ju je iznova oduševljavao. Tom iskustvu posvećena je ova kreacija, koja slojevito interpretira osjećaj sreće i bezbrižnosti.
Foto: Nicolai
Kompozicija mirisa temelji se na kombinaciji neroli ulja u gornjim notama te apsoluta cvijeta naranče u baznim notama, s ciljem postizanja uravnoteženog i dugotrajnog olfaktornog profila. U širem kontekstu kreativne strategije, naglašeno je da tim u Parizu već godinama razvija tradiciju predstavljanja jednog cvijeta godišnje kao zasebne, prolazne parfemske kreacije.
Prošlogodišnja posveta bila je đurđici, dok je ovogodišnji fokus stavljen na cvijet naranče. Patricia je pritom istaknula kako su note cvijeta naranče univerzalno prihvatljive te često komercijalno pristupačnije od složenijih cvjetnih akorda poput ruže ili mimoze, upravo zbog njihove povezanosti s osjećajem čistoće i djetinjstva.
Foto: Particia de Nicolai
Poseban dio razgovora bio je posvećen sjećanju na obiteljsku oranžeriju, prostor staklenika u kojem su biljke tijekom zime bile zaštićene, a s dolaskom proljeća otvarale bi se u snažnom spoju cvjetova, plodova i lišća. Taj trenutak sezonskog „otvaranja” postao je ključna referenca u stvaranju mirisne kompozicije.
Foto: Pixsell / Luka Antunac
Naglasila je i sirovine te metode ekstrakcije. Mediteransko stablo naranče opisano je kao jedinstveno u parfumeriji jer se gotovo svi njegovi dijelovi mogu koristiti: cvijet, kora ploda i grančice. Razlikuju se tri glavna olfaktorna materijala, neroli kao esencija dobivena destilacijom cvjetova, lagana i svježa, ali manje postojana; apsolut cvijeta naranče kao gušća i dugotrajnija baza dobivena otapalima; te petitgrain, zeleno-drvenasta nota dobivena destilacijom listova i grančica, često korištena u kolonjskoj i svježoj parfemskoj strukturi.
Foto: Fleur d'Oranger Nicolai
Iako je niche parfumerija danas iznimno raznolika te često istražuje i kompleksnije, ponekad i zahtjevnije olfaktorne smjerove, Patricia de Nicolaï naglašava kako njezina temeljna misija ostaje „braniti francusku klasičnu kreaciju” i očuvati ideju elegancije kao osnovnog jezika parfumerije. Njezina filozofija počiva na ravnoteži između umjetnosti i discipline, gdje se svaka kompozicija promatra kao strukturirani izraz emocije, a ne kao odgovor na trend.
Foto: Patricia de Nicolai
Prilikom razgovora dotaknula se pitanja koje se često nameće kada je riječ o njezinu profesionalnom putu: koliko je on rezultat obiteljskog nasljeđa, a koliko osobne odluke. Okruženje joj je, kaže, omogućilo rani kontakt s parfumerijom, ali nije odredilo smjer. „Nasljeđe otvara vrata, ali ne određuje put“, istaknula je, naglašavajući kako je kroz obrazovanje i praksu morala sama potvrditi da je parfumerija njezin jezik i da to postaje tek onog trenutka kada mu se svjesno posveti.
Foto: Pixsell / Luka Antunac
Taj se proces, kako objašnjava Patricia de Nicolaï, kristalizirao tijekom školovanja na ISIPCA, gdje se prvi put jasno susrela s dvostrukom prirodom parfumerije kao spojem znanosti i umjetnosti. Laboratorij opisuje kao prostor u kojem se susreću disciplina i imaginacija, kroz testiranje sirovina, izgradnju formula i neprestano variranje kompozicija.
Foto: Nicolai
„Nije postojao jedan presudan trenutak, nego spoznaja da me taj proces nikada ne zamara, da ostaje trajno intrigantan“, ističe, naglašavajući kontinuitet interesa kao ključnu potvrdu vlastitog poziva.
Foto: Pixsell / Luka Antunac
Razgovor se potom prirodno pomiče prema počecima njezine karijere, koje opisuje smireno, ali precizno. Riječ je o razdoblju obilježenom izazovima, uključujući i rodnu neravnopravnost, u kojem priznanje nije dolazilo spontano, a profesionalni kredibilitet trebalo je stalno iznova potvrđivati. „Priznanje nije bilo odmah prisutno, moralo se graditi kroz vrijeme“, kaže, dodajući kako je danas situacija vidljivo drugačija. U niche parfumeriji žene su sve prisutnije u kreativnim ulogama, iako, kako napominje, potpuna ravnoteža još uvijek nije univerzalno postignuta.
Foto: Nicolai
Osnivanje vlastite kuće Nicolaï 1989. godine opisuje kao potez koji je u tom trenutku bio više nužnost nego dio šireg pokreta. Niche parfumerija tada nije bila jasno definirana kategorija. Danas je, naprotiv, globalno prepoznat segment, što donosi i novu dinamiku: rast tržišta, ali i rizik gubitka identiteta.
Na pitanje o odnosu kreativne slobode i tržišnih očekivanja odgovara izravno: pritisak postoji, osobito u kontekstu društvenih mreža i ubrzanih ciklusa vidljivosti. No ističe kako stvarni kreativni proces zahtijeva vrijeme i distancu. „Izazov je oduprijeti se kratkoročnim trendovima“, kaže, „kako bi se stvorilo nešto što traje.“
Foto: Nicolai
„U središtu mog pristupa uvijek su sirovine, one su jezik parfumerije i osnovni alat kroz koji se gradi emocionalni doživljaj. Iako pojedine note mogu potaknuti univerzalne asocijacije, poput svježine ili topline, konačna percepcija uvijek ostaje osobna, oblikovana sjećanjem i iskustvom. Zato se često vraćam prirodnim materijalima, cvjetnim, citrusnim i zelenim, jer omogućuju istodobno jasnoću i složenost.” navela je.
Govoreći o promjenama u preferencijama publike, primjećuje dvostruki smjer: s jedne strane rast interesa za drvenaste i gourmand kompozicije, a s druge povratak svježini i jednostavnijim strukturama. Ta paralelna kretanja, smatra, ukazuju na potrebu za ravnotežom, između izražajnosti i suzdržanosti.
Miris, naglašava Patricia, ima izravan utjecaj na percepciju, ne samo na način na koji nas drugi doživljavaju, nego i na način na koji doživljavamo sami sebe. Može pojačati samopouzdanje, prizvati uspomene i suptilno oblikovati emocionalno stanje. Unatoč tome, osobno ne pristaje uz ideju jednog „potpisnog” parfema. Mirise bira ovisno o raspoloženju i trenutku, što odražava njezin odnos prema parfumeriji kao promjenjivom, živom sustavu, a ne fiksnom identitetu.
Govoreći o budućnosti parfumerije, Patricia de Nicolaï ne izdvaja jedan dominantan smjer, nego inzistira na ravnoteži između umjetnosti, održivosti i tehnologije. Tehnološki napredak vidi kao vrijedan alat, ali ne i kao zamjenu za kreativni proces, koji mora ostati ukorijenjen u materijalima i autorskom pristupu.
Foto: Nicolai
„Tehnologija može pomoći u stvaranju, ali ne može zamijeniti ono što dolazi iz senzibiliteta i rada s materijalom“, naglašava, vraćajući fokus na samu srž parfumerije. Na kraju se razgovor prirodno otvara prema pitanju koje prati cijelu niche scenu, može li se parfumerija smatrati umjetnošću. Njezin odgovor ostaje precizan i odmjeren. „Može, ali kao strukturirana umjetnost. Poput arhitekture ili glazbe, oslanja se na pravila i tehničko znanje, no unutar tih okvira postoji gotovo beskonačan prostor za interpretaciju.”
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.