Mnogi se slažu da je ovo najbolji način za raspolaganje novcem, što kažeš?

• Plaću jedva čekaš i potrošiš sve bez problema? Razumijemo te u potpunosti, ali trebaju li ti doista one cipele? 
• Što kad bismo ti rekli da tih 200 kuna možeš staviti sa strane i osigurati si 100 tisuća kuna kroz nekoliko godina?
• Ne, nije trik. Samo pametna štednja i mudra odluka. Cipele ćeš iznositi, a budućnost ti je sve bliža. Što ćeš kad stignu novi troškovi, promijene se životne okolnosti ili stigne mirovina? Imamo plan koji djeluje!

Sigurno ti se dogodilo da jedva čekaš onaj dan u mjesecu - kad dolazi plaća. Smišljaš planove, kreiraš ideje, plaćaš račune, puniš web košarice, a i baš razmišljaš o onim cipelama.

Da, sve mi kroz to prolazimo. Ali potrošiti baš sve uopće nije pametna ideja. Dobro znaš da postoje i crni dani koji mogu doći bilo kada. Izuzetno je važno jedan dio prihoda izdvajati i ostaviti sa strane. Zašto? Odgovor već znaš, a mi imamo plan koji djeluje!

Štednjom ćeš postići višu razinu financijske neovisnosti. Nema potrebe da u krizne dane posuđuješ novac od obitelji ili rođaka, jer uštedjeti znaš da možeš i sama. Pa barem i malo. Trebaju li ti doista one cipele? Dodatna svota može ti zatrebati ako dođu neočekivani troškovi pa ju je uvijek dobro imati spremnu. A znaš da bi ti dani kad-tad mogli stići... Što ako se promijene tvoje životne okolnosti? Neplanirano ili skroz planirano - uvijek je pametnije imati nešto za početak.

Osim toga, plaća neće biti tu zauvijek. Prihodi će se smanjivati, mirovina će odjednom biti bliža, a onda - jedva ćeš se i okrenuti, a život nakon umirovljenja bit će tvoja svakodnevica. Da, znamo da zvuči daleko, pogotovo ako si tek zakoračila u svijet rada, ali godine (pre)brzo prolaze i na budućnost je potrebno misliti već danas. Koliko god ti govorili: "Živi u trenutku, sutra je daleko." To je u redu, ali do neke (u ovom slučaju) niske granice.

U današnjem svijetu nesigurnosti, važno je imati neki oslonac, svotu koja će ti pružiti osjećaj sigurnosti. Znaš li kako? 

Prvi, drugi, treći mirovinski stup, bruto i neto, postoci, zavrzlame, mirovine i život za 30 ili 50 godina. Ma tko o tome još razmišlja? Prepoznaješ li se u tim rečenicama? Tu smo da ti olakšamo. A ključ je u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Da pojednostavimo:
Sigurno znaš da iz tvoje bruto plaće 15 posto prihoda odlazi u prvi mirovinski stup, a taj je iznos namijenjen za mirovine sadašnjih umirovljenika. U drugi stup odlazi još 5 posto od tog bruto iznosa koji postaju naša kapitalizirana štednja za mirovinu. Svi zaposleni iz mjesečne bruto plaće izdvajaju 5% doprinosa i uplaćuju u obvezni mirovinski fond po izboru. Na taj novac mirovinski fondovi ostvaruju prinose. Sve uplate na osobnom računu osobna su imovina člana fonda, koja se smije koristiti samo za doživotnu isplatu mirovine iz drugog stupa.

Pexels by Andrea Piacquadio

A znaš li za treći stup i njegove prednosti? On pripada dobrovoljnoj mirovinskoj štednji i o njemu odlučuješ sama. Samo o tebi ovisi hoćeš li ga puniti i koliko. A ako se odlučiš na taj korak, zapravo ga nećeš puniti sasvim sama. Pazi sad - dio iznosa uplaćivat će ti država! I to kroz poticaje.

To zvuči ovako: država ti na osobni račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu uplaćuje poticaje na kraju svake godine, i to čak 15 posto od tvog iznosa! Dakle, ako si, primjerice, u jednoj godini u treći stup uplatila 5000 kuna, država ti uplaćuje još 750 kuna. Pa odlično!

I tu ulaze one cipele. Kako? Ako sada počneš štedjeti samo 200 kuna mjesečno, za 25 godina imat ćeš više od 100 tisuća kuna u dobrovoljnom mirovinskom fondu! A znaš što je još bolje? To što ti je oko 40 tisuća kuna od toga uplatila država! Pa dakle, štednja se ipak isplati.

Budućnost se gradi već danas, nemoj to zaboraviti. I pobrini se za sebe. Više detalja možeš pročitati na stranici mirovinskih fondova. A pronaći možeš i zabavan ( i izuzetno poučan) kviz koji će ti pokazati koliko zapravo znaš o svojoj mirovini. Dok ti za to trebaju samo tri minute, u mirovini ćeš provesti oko 25 godina. A uz pametne odluke i pravovremenu štednju nadamo se najljepšu četvrtinu života. OK, nakon onih prve četvrtine i mladosti, ali ne kaže se bezveze: "Pitat će te starost gdje ti je bila mladost."