• 13. veljače obilježava se Svjetski dan radija 
• Pričaju "glasovi" Nina Slišković Goleš, Ivana Mišerić, Milan Peh, Paola Valić Bekić, Hrvoje Kečkeš, Tatjana Jurić i Robert Ferlin

Svjetski dan radija obilježava se u spomen početaka emitiranja UN-ova radija, koji je porukom "Ovo su Ujedinjeni narodi. Obraćamo se ljudima svijeta", 13. veljače 1946. otvorio novu stranicu povijesti.  Iako je prva svjetska radijska postaja KDKA u Pittsburghu počela redovito emitirati još daleke 1920. godine, Svjetski dan radija obilježava se tek od 2012. godine. 

Life&style Kriterij je čudan, ali postoji 6 osobnosti frajera. Koji je tvoj?

Nina Slišković Goleš, Enter Zagreb

''Radio je meni oduvijek bio broj jedan te mi je uvijek mi je bio prefascinantan taj talent i način na koji radijski voditelji mogu samo glasom prenijeti i emociju i atmosferu do slušatelja. Stvara se bliskost između voditelja i slušatelja tako da sam se ja u radio zaljubila kao jako mala. I rekla bih da je to i talent s kojim se trebaš roditi i ovaj posao ne bih mijenjala nizašto jer je kreativan, zabavan i predivan. Za razliku od drugih medija, radio ne krade vrijeme. Sjećam se svog prvog dana na Enter Zagrebu, kojemu su prethodili mjeseci vježbe i pripreme, uzbuđenje je bilo toliko da kad sam digla mikrofon više ništa nisam znala, ni gdje sam ni što sam. Moje prvo 'plivanje' na mom sadašnjem radiju je zapravo dosta nespretno ispalo, ali to su stvari koje se događaju. I na svakodnevnoj bazi se dogodi toliko nevjerojatnih, spontanih, zabavnih, smiješnih, dirljivih i raznih drugih stvari. Radijski svijet je čudesan i nosi puno toga sa sobom.''

Ivana Mišerić, Antena Zagreb

''Kao mala slušala sam dosta radio, a otkad radim na radiju privlači me njegova brzina, toplina, magija i čarolija. Jako je brz i odmah dobiješ povratnu informaciju od ljudi bilo da napraviš nešto dobro ili neki kiks i to mi je lijepo. Neposredan je i životan, a imam osjećaj da je radio možda i emotivniji jer kad imaš samo glas kao alat to je veći izazov - moraš ljudima u kratko vrijeme donijeti i prenijeti neku priču. Moj moto je ''Radio jednako život'', a tome pridonose ljudi koji prvenstveno dijele svoje priče i iskustva u eteru i mi koji to hendlamo plus glazba. Volim što je sve osobno, a opet ne preintimno. Bilo je često plača kao i smijeha. Ljudi me inspiriraju svako jutro i mogu me napuniti isto kao i izbaciti iz takta. Kiksevi se događaju, svako jutro neki kiks, a nekih većih se ne sjećam. Sve što se dogodi je simpatično i ide u rok službe, ništa tragično.''

SUPER TRIKOVI 5 kućanskih poslova uz ove ćeš trikove obaviti neočekivano brzo

Paola Valić Bekić, Laganini FM

''Moju ljubav prema radiju mogu zahvaliti Marini Mučalo koja me na Fakultetu političkih znanosti zarazila radijem i definitivno mi je otvorila ljubav prema eteru.Prednosti rada na radiju su to što se ne moraš sređivati i možeš izaći doslovno iz kreveta (ha-ha). Super je to što te nitko ne vidi i možeš doći kakva hoćeš, uvijek si u glazbi, htjela-ne htjela i odmah ti je bolje, a ljudi te ne vide pa možeš biti skroz opuštena. Anegdota je bilo raznih, jutros smo baš vrtjeli neke situacije u eteru. Bilo je situacija kad pročitaš krivo ime ili naziv pjesme zatim situacije kada se nisam mogla prestati smijati, ali to su svakodnevne anegdote. Nikad nisam opsovala u eteru ili da mi je nešto pobjeglo. Blebnula sam gluposti koliko hoćeš, nemoguće je zadržati koncentraciju četiri sata bez ijedne greške. Zapravo se ne treba brinuti i plašiti grešaka.''

Hrvoje Kečkeš, Narodni radio

''Radio je moja novootkrivena ljubav u smislu rada na njemu. On je zapravo prvi prozor u svijet, koliko god me daleko pamćenje seže, radio je uvijek bio taj koji me uveseljavao i podizao. Prednosti rada na radiju su brzina, neposrednost i izravan kontakt sa slušateljima bez gesta i mimike, samo putem glasa. Istovremeno je i izazovno i jako dobar trening za moj primarni posao, glumu. Jutarnji program je koncipiran da pokušavamo ljude uvesti u dan lagano i neopterećeno i to nam uspijeva. Imamo u programu termin koji se zove budilica, u kojem slušatelji mogu naručiti želju. Ovo je možda paradoksalno, ali znalo mi se dogoditi da bih jednom ili dvaput kad sam zaspao tako da sam sam sebi naručio pjesmu za buđenje i poslušao ju kad sam se pojavio na radiju.'' 

Milan Peh, Yammat FM

''Odrastao sam uz radio jer sam rođen u vrijeme kad je bio glavni izvor informiranja u kući, glavni prijatelj kad nema nikoga doma i medij koji je uvijek bio prisutan. Zavolio sam ga još u osnovnoj školi, a sa 16 sam i počeo raditi na radiju, to je bilo 1990. godine i od tada sam tu cijelo vrijeme. Jedne anegdote sam se baš jučer sjetio, a to je bilo prije15-ak godina kad sam s kolegom Sinišom Švecom još radio na Radiju 101. Neki slušatelj nam je pozvao policiju jer smo se samo šalili, što je u to vrijeme bilo normalno bez ikakvih loših ili zlih namjera, a koliko se sjećam, bio je u pitanju neki vic vezan uz politiku. Pola sata nakon što smo to rekli, na radio je došla policija u civilu i s nama odradila informativni razgovor. Na kraju je i policija zaključila da je to bila šala, a ništa loše. Bilo je zapravo jako puno zabavnih i lijepih trenutaka. ''

Tatjana Jurić, Narodni radio 

''Radio je divan, topao i interaktivan medij koji me osvojio na prvu. Televizijsko sam dijete i odrasla sam u svijetu televizije, ali jednom kad kreneš raditi na radiju brzo se zaljubiš u takav medij. Prva i najveća prednost je to što se zabavljaš i nemaš dojam da ideš na posao već dolaziš zadovoljan, veseo i tako reći se igraš, a tako još ostvariš i egzistenciju. Iz moje perspektive nekoga tko je 10 godina svaki dan bio na ekranu - šminka, frizura i razmišljanje što ćeš obući, toga ovdje nema i to je jedna opuštenija strana. Kad sam tek počela raditi ostao mi je mikrofon uključen pa mi se omakla jedna psovka i dan danas me radijski ljudi zezaju s tim. No pokazalo se da slušatelji vole vidjeti takvu opuštenosti i da vole vidjeti tu drugu stranu nekad ozbiljnog posla.''

Robert Ferlin, Radio Rijeka

''Radio je zapravo najbolji kućni ljubimac, ne moraš ga voditi van, tu je da te oraspoloži, raspjeva, raspleše, da te informira... Puno je manje zahtjevan produkcijski od drugih medija, manje prostora treba da bi u njemu uživali jer ga imamo svugdje oko nas. Nakon 25 godina rada na radiju anegdota je puno. No najzanimljivije mi je razočarenje ljudi kad te vide jer oni po glasu stvaraju svoju sliku o tebi. Gotovo uvijek, dok se nisam počeo pojavljivati na televiziji, reakcije su bile - 'a vi ste taj!?'. Takve anegdote su me dugo pratile.''