• Razvodi su za mnoge bolna tema o kojoj ne žele razgovarati
• Svoju priču s nama je podijelila 42-godišnja Riječanka
• Željela je ostati anonimna zbog zaštite svoje djece

"Udala sam se kada sam imala 24 godine. Bilo je to 2001. Prije braka bivši suprug i ja bili smo u vezi četiri godine i već tada su krenule prve trzavice. Kako sam ostala u drugom stanju, dala sam nam još jednu priliku i odlučila se udati za njega. Vjerovala sam kako će sve biti bolje kada se rodi dijete. Dobili smo djevojčicu, a nakon nešto više od godinu dana rodila sam i drugo dijete, također djevojčicu. Zajedno smo izgradili kuću, naš dom, no on se nije promijenio. Bio je veoma agresivan i sklon piću. Bili smo u jako lošim odnosima. Nadala sam se da će situacija biti bolja i da ćemo ostati zajedno zbog djece, ali s vremenom sam izgubila svaku nadu.

Život Radiš li ovo dok se gledaš u zrcalo? Psihologinja objašnjava koliko samokritičnost može biti opasna i kako je pobijediti

Prijavila sam i nasilje u obitelji

Kap koja je prelila čašu bio je dan koji nikada neću zaboraviti. Bivši suprug trebao je paziti na djevojčice, ali to nije bio u stanju i naša mlađa kći pala je s visine od oko metar i pol i zadobila ogrebotine i hematome. Završila je u bolnici, a on je nije došao ni vidjeti. Taj sam ga dan odlučila napustiti. Prijavila sam i nasilje u obitelji, ali to se zataškalo budući da smo i on i ja policijski službenici. Prijetio je da će ubiti i mene i djecu, a tadašnji načelnik mu je uzeo oružje i poslao ga na GODIŠNJI ODMOR. Nakon toga sam se s curama preselila 350 kilometara dalje od njega. Nisam htjela dopustiti da završimo u crnoj kronici. 

Financijska strana razvoda bila užasna i jako teška

Podnijela sam zahtjev za razvod braka. Bilo je to uistinu mučnih osam mjeseci, koliko je trajao cijeli proces. Prvo smo išli na 'mirenje' jer je to procedura koja se morala poštivati. Naravno da se nismo pomirili. Jedva sam čekala da sve završi. Uz to je financijska strana razvoda bila užasna i jako teška, ali pretrpjela sam. Skrbništvo je pripalo meni. On djevojčice nije ni želio. Rekao je kako mu je najviše žao što će 'te dvije greške' plaćati cijeli život. Čak je tražio i utvrđivanje očinstva. Jedna kći imala je tada dvije godine, a druga osam mjeseci. Isprva nije ni htio plaćati alimentaciju, ali bio je prisiljen. Da nije plaćao, protiv njega bi se podnijela kaznena prijava i izgubio bi posao u policiji. Od razvoda se nismo vidjeli, a nadam se da ni nećemo. Nikada nije izrazio želju ni da vidi djevojčice iako to može samo u prostoru centra za socijalnu skrb. One ga se ni ne sjećaju. Za njih, on je potpuni stranac. 

Život Je li stvarno teško raditi s prijateljicom?

Nisam izgubila vjeru u ljubav, muškarce i u brak

Nas tri zajedno smo krenule dalje. Na tom putu imale smo podršku mojih roditelja i prijateljica. U odgoju djevojčica pomagali su mi moja pokojna majka i moj otac, koji još uvijek živi s nama i pomaže mi. Trenutno nemam partnera, nisam ga imala nikada nakon razvoda. Iskreno, nisam ga ni tražila. Ali vjerujem kako ću jednom pronaći nekoga tko će me voljeti i cijeniti. Nisam izgubila vjeru u ljubav, muškarce i u brak. Ne žalim ni zbog ovoga braka jer sam u njemu dobila nešto najvrjednije - svoje djevojčice. Kada one odrastu, možda i potražim nekoga. Stalno me nagovaraju da izađem malo van i da se družim s prijateljicama. One su mi centar svijeta i zbog njih se isplatilo sve kroz što sam prošla. Brak ne treba izgledati onako kako je moj izgledao. Treba biti satkan uzajamnim poštivanjem, tolerancijom i ljubavlju, a moj to nikako nije bio."