Brođanka u Južnoj Koreji: Život ovdje je lak i sve je na gumb, no radujem se povratku u Hrvatsku!
"U Južnu Koreju preselila sam se jer je moj tadašnji dečko, a sada već i zaručnik, potpisao ugovor u južnokorejskom nogometnom klubu. Na izbor je dobio dvije opcije - jednu u Europi, a drugu u Koreji. Bez razmišljanja sam ga podržala u odluci da odselimo u Koreju i tako smo se našli ovdje", počinje svoju priču Ivona Šimić, 25 godišnja Brođanka koja nikada u životu nije pomislila da će se preseliti na Daleki istok.
Ivona i njezin zaručnik Elvis Sarić, bosansko-hercegovački reprezentativac, trenutno žive u Suwonu, predgrađu glavnog južnokorejskog grada Seoula od kojega ih dijeli 30-ak kilometara. Suwon se nalazi u Gyeonggi provinciji i broji oko milijun i 200 tisuća stanovnika. Samo srce grada Seoula, ne računajući predgrađe, ima oko 10 milijuna stanovnika. "Seoul i Suwon su prekrasni, mislim da ni ljudi koji ovdje žive cijeli život nisu vidjeli i iskusili sve ono što grad ima za ponuditi", rekla nam je Ivona i usporedila život u Južnoj Koreji i Hrvatskoj.
"Život u Južnoj Koreji u potpunosti je drukčiji nego u Hrvatskoj. Nemamo apsolutno nikakvih sličnosti, osim što vozimo istom stranom ulice. Semafori i prometna pravila su skroz druga priča. Kad je vrijeme u pitanju, ljetne vrućine u Koreji su apsolutno nepodnošljive. Temperature prelaze 50 stupnjeva, vlaga je previsoka i nemoguće je boraviti vani, dok su zime izuzetno hladne kao u Hrvatskoj. Prosječna plaća u Južnoj Koreji iznosi nekoliko tisuća dolara, stanovi se uglavnom ne kupuju, nego iznajmljuju zbog čestih selidbi. Sve u svemu, život u Južnoj Koreji je lak i sve je na gumb - čak se i voda na slavini pušta pritiskom noge na podu, toaletna daska je grijana i voda se pušta na senzor.
Što se tiče cijena, u Južnoj Koreji je sve puno skuplje nego u Hrvatskoj. Obična kava s mlijekom, koju teško možeš popiti vani jer ne postoji na meniju (osim u Starbucksu), košta od četiri do šest korejskih wona, odnosno oko pet dolara ili 30-ak kuna. Čaj stoji otprilike 40-ak kuna, kolači po komadu oko 50 kuna, kilogram banana 25, a rajčice 50 kuna. Odjeća i obuća su 20 do 30 posto skuplji nego u Europi, što nije puno u odnosu na plaće koje zarađuju", ispričala nam je simpatična Brođanka koja je s nama podijelila još neke zanimljivosti o Korejcima.
"Korejci se klanjaju i izuzetno poštuju jedni druge, imaju različit način obraćanja prema starijim osobama, ne govore engleski... Zanimljivo, imaju godinu dana kada se rode. Južna Koreja jedinu kopnenu granicu ima sa Sjevernom Korejom. Tu najčuvaniju granicu na cijelom svijetu nemoguće je prijeći. Moguće je otići na turistički izlet (granica se nalazi nedaleko od Seoula), moguće ju je vidjeti na 15-ak minuta kroz dalekozore."
Kad je u pitanju mentalitet Korejaca, Ivona nam je ispričala da su potpuno drukčiji od nas. "Izuzetno su sramežljivi i nisu druželjubivi. Čak me i žene od Elvisovih suigrača rijetko pozdravljaju kad se sretnemo, što pripisujem njihovom neznanju engleskog jezika. Isto tako, u Južnoj Koreji čudno gledaju na Europljane. Oni hrabri me najčešće pitaju jesam li model ili učiteljica jer u Koreju žene stižu isključivo kao modeli ili učiteljice u internacionalnim školama", ispričala nam je kroz smijeh.
Ivonu smo pitali i kakva je hrana u Južnoj Koreji. "Hrana je jednom riječju LJUTA. Najpoznatije jelo je kimchi, ljuti ukiseljeni kupus. Korejci najčešće s obitelji i prijateljima odlaze na kalbi, tradicionalni korejski roštilj koji, ovisno o vrsti mesa, sadrži i nebrojeno mnogo priloga, juhe, ukiseljene koprive, klice, salate, umake... Hrana im nije masna, ulje gotovo da i ne koriste. S obzirom na to da su okruženi morima, ribe, rakovi, alge i morski plodovi su svakodnevno na meniju. Uz rižu se jede kim, sušena morska alga kojom se riža omota. Kad vam Korejac vlastitom rukom umota salatu i komad mesa ili rižu i kim, trebaš se smatrati počašćenim".
I za kraj, 25-godišnja studentica menadžmenta otkrila nam je da se planira vratiti u Hrvatsku. "Nakon završetka zaručnikove profesionalne karijere vraćamo se u raditi i živjeti Hrvatsku. Trudimo se što više uložiti u naš budući život u domovini i radujemo se povratku."