• U ovim izazovnim vremenima kad se borimo s posljedicama razornog potresa ili pandemijom koronavirusa postoje žene koje su stjecajem okolnosti morale biti na "prvim linijama fronte". One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
• Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Ida Musemić je jedna od njih...
• Ida je jedna od alpinistica koja je pomagala pri sanaciji zagrebačkih krovova od posljednica potresa
• Za miss7 je ispričala kako je zapravo izgledala njezina, ali i uloga ostalih alpinista u ovoj situaciji, a solidarnost, zajedništvo i empatija je ono najljepše što će nositi iz cijelog iskustva koje je dobila

U posljednje vrijeme na vidjelo izlazi kolika je ljudska solidarnost, a divan primjer nesebičnosti su alpinisti koji su se organizirali i odlučili velikodušno pomoći pri sanaciji dimnjaka i krovova od štete koja je nastala nakon što je prije dva mjeseca Zagreb pogodio jaki potres. Jedna od njih je i Ida Musemić koja nam je odlučila ispričati kako je to izgledalo. 

Life&style Filip besplatno daje pravne savjete, smještaj i pomoć u sanaciji krovova nakon potresa: "Želimo pomoći!"

Ljubav prema vrhovima

''Inicijativa 'Alpinisti pomažu' krenula je spontano preko društvenih mreža, a čine je skupina visokogoraca, alpinista, speleologa, penjača, visinaca i drugih. Čim sam vidjela objavu nije bilo razmišljanja, ako mogu pomoći, zašto ne?!'', govori nam Ida koja je inače instruktorica pilatesa, ali i visokogorka s članstvom u Planinarskom društvu Željezničar te penjačica u SPK Durango te dodaje: ''Od ranog djetinjstva sam osjećala povezanost s prirodom. Kroz sva moja putovanja i boravke u različitim podnebljima, zov prirode je bio sve jači. Privlačile su me planine, rijeke, mora, oceani, stijene, pustinje i vulkani. I taj zov me doveo do otkrivanja planinarenja i visokogorstva u kojem sam već godinama. Visokogorstvo i penjanje su moje velike ljubavi.''

"Radili smo sve što treba"

Sklonost prema visinama sada se, nakon strašnog potresa, pokazala iznimno korisnom, a Ida je opisala kako je izgledao proces sanacije: "Našli bismo se ujutro u 8:30 kod kipa Stjepana Radića na križanju Jurišićeve i Petrinjske. Imali smo timove. Organizirali bismo se prema lokacijama i onda - pokret. Najvećim dijelom smo radili u centru grada i svi smo radili sve što je bilo potrebno. Na nekim lokacijama smo imali dronove koji bi snimili krovove u središtu grada i onda u dogovoru s vatrogascima obilazili zgrade koje su teško oštećene. A često je to bilo i bez dronova jer je lokacija bilo puno, dronova malo, a dosta opasnih situacija pa bismo tad otišli na krovove, osiguravali se i provjeravali stanje. Većinom je trebalo ukloniti ostatke urušenih dimnjaka, crjepove i drugi materijal koji je mogao pasti s krova na pločnik i ugroziti živote prolaznika.''
Morali smo ju pitati i je li ju bilo strah s obzirom na koronavirus: ''Ne, strah nije postojao, ali oprez da. Držali smo se uputa, nosili smo maske i rukavice te držali preporučeni razmak.''

Također, nitko od penjača nije imao iskustva sa sličnim situacijama, no Ida kaže da nju nije bilo strah. Kad imaš dobru ekipu koja uzima u obzir svaku moguću situaciju i ishod, kaže, i uz pomno osiguravanje, nema straha:

Life&style Ove su žene besplatnim tortama od lizalica usrećivale zagrebačku djecu u najtežim trenucima i vraćale im osmijeh

Snaga je u solidarnosti i empatiji

Ugodno ju je iznenadilo što su ih ljudi dočekali s osmijehom bez obzira na to što ih je prestrašio jaki potres koji se nadovezao na strah od koronavirusa te se situacija još više zakomplicirala.
''U očima ljudi sam vidjela nadu i želju za životom i želju da im se pomogne, ali i strah ako pomoć ne bude dostatna. To su ljudi u poodmakloj životnoj dobi koji su dio svog života proveli u sada oštećenim domovima, a opet su radosni što se pojavio netko na njihovim vratima tko im hoće pomoći i tko im govori riječi utjehe i nade. Vidjevši kompletnu situaciju nisam se mogla oteti dojmu da ti ljudi neće brzo riješiti probleme u kojima su se našli. Treba donijeti (ili dopuniti) zakon i planove kao i osigurati sredstva koja će obnovu dovesti do kraja. To je situacija koja je za mene bila prilično neugodna jer sam shvatila da ljudi imaju očekivanja koja se neće brzo realizirati.''

Njihova misija kao oformljene grupe sad je okončana, a zajedništvo, solidarnost i empatija je nešto najljepše što nosi iz cijelog iskustva. ''To daje veliku snagu. Dirljiva su ozarena lica ljudi kada shvate da su im dimnjaci sanirani i da im ne prijeti opasnost da će cigle i crjepovi ugroziti njih ili prolaznike na ulici. Ti ljudi pokazali su zahvalnost za sve što smo učinili za njih. I oni i mi znamo da to nije mnogo, ali je od srca i korisno je.''