Nogometašica Megan Rapinoe žena je koja je odlučila promijeniti pravila muške igre
- Nogometašica američke reprezentacije svoju je slavu odlučila iskoristiti za promicanje ljudskih prava i borbu protiv spolne diskriminacije, što je polako uvodi u političke vode. A ondje je vole ili – iskreno mrze
- U jesenskom izdanju miss7 magazina, priču o Megan Rapinoe donosi Martina Petrović
Svijet je i ovog ljeta tresla nogometna groznica, a pozornost je ovoga puta bila usmjerena na nogometašice. Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u ženskom nogometu održano je u Francuskoj, a pobjedu je odnijela reprezentacija SAD-a koja je u finalu savladala reprezentaciju Nizozemske. Titulu najbolje igračice turnira ponijela je 34-godišnja Amerikanka Megan Rapinoe. A ova dokapetanica američke reprezentacije nije neustrašiva i beskrupulozna samo na terenu. Iz vrhunske sportašice prerasla je u međunarodnu zvijezdu, a svoj novopečeni status odlučila je iskoristiti u svrhu promicanja ljudskih prava.
U javnosti se još 2011. godine deklarirala kao lezbijka te je velika pobornica širenja prava LGTB zajednice. Osim zbog sportskih ostvarenja, Megan se pod lupom javnosti našla i zbog sukoba s predsjednikom Donaldom Trumpom. Njihova međusobna nesnošljivost kulminirala je neposredno prije prvenstva kada je Megan najavila kako se ne namjerava pojaviti na svečanom prijamu u Bijeloj kući ako njezina reprezentacija odnese pobjedničku titulu. Oštra je protivnica Trumpove politike, a zbog podrške koje mu pružaju, javno je prozvala čak i vlastite roditelje.
Poznata je kao osoba bez dlake na jeziku, a trenutačno je u njezinu fokusu borba za jednakost prava nogometašica, čiji je cilj izjednačiti uvjete i primanja u nogometu bez obzira na spol. Ovu borbu protiv spolne diskriminacije u nogometu doživljava kao personifikaciju mnogo veće bitke za ostvarenje ženskih prava koja se treba odvijati na svjetskoj razini. Njezina ideja o sportskoj jednakosti može zvučati suviše pretenciozno u zemlji poput Hrvatske, gdje dominira muški nogomet i gdje su vijesti o ženskom nogometu svedene na šture obavijesti i crtice iz sportskih rubrika. Ženski nogomet ovdje je, nažalost, marginalizirani sport, a Prva ženska nogometna liga broji tek osam klubova te većina sudionica, uz nogometnu, gradi i karijeru na drugim poljima. U njihovu slučaju nogomet se prije svega igra iz ljubavi, a ne financijske koristi.
Situacija je u SAD-u znatno drugačija te je posljednjih godina ženski nogomet prema popularnosti i broju gledatelja nadmašio muški. Uz to, nogometašice su i znatno uspješnije te se, osim tri titule svjetskih prvakinja, mogu pohvaliti i s četiri zlatne olimpijske medalje. Ovi uspjesi privukli su velika sponzorska imena i osigurali nogometnom savezu brojne financijske povlastice te stoga ne čudi glasna želja nogometašica da i one sudjeluju u podjeli kolača koji su same pripremile. Već godinama vode polemike sa savezom oko novog kolektivnog ugovora kojim bi pospješile svoj status u odnosu na muške kolege, čiji je najveći domet treće mjesto na svjetskom prvenstvu daleke 1930.
Ovog su ožujka na Međunarodni dan žena u Kaliforniji podnijele zajedničku tužbu protiv Američke nogometne reprezentacije zbog provođenja spolne diskriminacije. Poduzimanje ovog pravnog koraka izazvalo je veliku medijsku pažnju te je britka Megan u očima javnosti vrlo brzo prepoznata kao glasnogovornica pokreta. A da se ona ne libi pokazati svoj stav, imali smo priliku svjedočiti još 2016. godine kada je kao prvi bijeli sportaš podržala prosvjed igrača američkog nogometa Colina Kaepernicka koji je ostao sjediti na klupi tijekom američke himne kako bi upozorio na rasnu nejednakost i učestalu policijsku brutalnost. U nekoliko je navrata tijekom svoje karijere odbila iskazati poštovanje himni nazivajući to mirnim prosvjedom protiv aktualnog političkog sustava. Sve su to razlozi zbog kojih će ova 34-godišnjakinja malo koga ostaviti ravnodušnim. Dok je jedni, oduševljeni njezinom retorikom, gorljivo podržavaju, drugi je smatraju arogantnom, nasrtljivom i dosadnom osobom usmjerenom isključivo na vlastite ciljeve. Smatraju da si pridaje preveliku važnost i vjeruje da je propovjednica i heroina, a ne obična nogometašica. Neki od njih idu toliko daleko da joj spočitavaju nedostatak discipline, korektnosti i poštovanja prema domovini.
Ona sama priznaje da je često preglasna i naporna, ali i odrješita u svojim namjerama i spremna na žustru borbu do ostvarenja zacrtanog cilja. Odbija se uklopiti u sliku skromne djevojke te pršti od samopouzdanja svjesna koliko je truda i muke uložila da bi došla do mjesta na kojem je sada. Zanimljivo je kako u osnovi njezine priče o uspjehu stoji jedan neuspjeh. Naime, njezino je odrastanje obilježeno ovisnošću i kriminalnim aktivnostima njezina starijeg brata Briana Rapinoa koji je zbog pakla droge u nekoliko navrata završio iza zatvorskih rešetaka. Ipak, Megan mu je neizmjerno zahvalna jer je njoj i sestri blizanki Rachel usadio ljubav prema nogometu. Blizanke Rapinoe neko su vrijeme zajedno igrale u timu sveučilišta u Portlandu, a zabilježile su i nekoliko zajedničkih nastupa za reprezentaciju, uključujući i onaj na Svjetskom prvenstvu 2005. godine. Ipak, Rachelina profesionalna karijera nije bila dugog vijeka te je svoje poslovne ambicije usmjerila k zajedničkom sportskom modnom brendu jednostavno nazvanom “Rapinoe“. Sestre nikada nisu skrivale svoju seksualnost te se zajedno zalažu za prava homoseksualaca.
Kada ne vodi revolucije na terenu i izvan njega, Megan vrijeme najradije provodi upravo sa svojom djevojkom, košarkašicom Sue Bird. Zbog svojih uspjeha ovaj se tandem vrlo brzo prometnuo u jedan od najpoznatijih sportskih parova Amerike. Bez obzira na to voljeli je ili ne, i njezini neistomišljenici i pobornici složit će se u jednom – Megan Rapinoe oličenje je samopouzdane osobe. Svi heroji, i oni koji su okarakterizirani kao samoprozvani, iza sebe ostavljaju određeno nasljeđe. A bez obzira na to kako će njezina aktivistička karijera dalje teći, Megan je svima dokazala da samopouzdane i snažne žene uistinu mogu mijenjati svijet i pravila igre u njemu.