• 20 BY MISS7: Predstavljamo 20 najinspirativnijih žena u Hrvatskoj čija djela mogu biti uzor, a njihova životna priča vodilja i motivacija. Odabrali smo ih jer su svojim utjecajem već promijenile društvo. Milena Zajović je jedna od njih... 
• Milena je diplomirani diplomirani psiholog, urednica kulture u Večernjem listu, selektor na Motovun Filmskom Festivalu, aktivistica za ljudska prava i još puno više od toga
• "Nikad se aktivizmom nisam bavila aktivno, već reaktivno. Zapravo bih voljela živjeti u društvu u kojem ovakav aktivizam nije potreban jer je ono uređeno i pravedno" kaže Milena Zajović

"Naš je cilj da postanemo irelevantni, da nas više nitko ne treba“, kaže Milena Zajović kad govori o krajnjem cilju nevladine udruge “Are You Syrious?” (AYS) koja pruža podršku tražiteljima azila, ali i lokalnom stanovništvu u nevolji - od besplatne podjele najnužnijih potrepština do pomoći u traženju posla ili učenju jezika. Milena ili Milka, kako je zovu prijatelji, diplomirani je psiholog, urednica kulture u Večernjem listu, selektor na Motovun Filmskom Festivalu, aktivistica za ljudska prava i još puno više od toga.

Ona je i jedna izvanredno staložena, pametna i skromna osoba s vrlo čvrstim i jasno definiranim stavovima koje iznosi koncizno i izravno. "Nikad se aktivizmom nisam bavila aktivno, već reaktivno. Zapravo bih voljela živjeti u društvu u kojem ovakav aktivizam nije potreban jer je ono uređeno i pravedno, i svi ljudi bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnu pripadnost ili seksualno usmjerenje imaju jednaka prava“, kaže.

Hrabra i skromna

Razgovor nas je zatekao prije svih ovih nedaća s koronavirusom i potresom, usred moguće nove eskalacije migrantske krize i jednako kao i 2015. godine, s jedne strane su stajali oni koji se boje toga vala nepoznatih ljudi i svoj strah izražavaju kroz hejterske postove po društveni mrežama, a s druge oni koji vide unesrećene ljude i odlučili su učiniti nešto konstruktivno i korisno, i duboko stati iza toga, „no matter what“.

Milena je upavo takva osoba, hrabra kad se treba zauzeti za druge, ali i skromna kad treba naglasiti svoju ulogu. Vrlo je jasno na početku razgovora rekla kako ne voli biti istaknuta u prvi plan kad govorimo o udruzi AYS, jer udrugu ne tvori samo ona, već svi volonteri koji se svaki dan bore za prava nesretnih ljudi koje je raselila loša sudbina, baš kako se to dogodilo i nama tijekom rata. Sve je počelo s jednim pozivom na društvenoj mreži

"Vrlo se živo sjećam kraja ljeta 2015. godine, taman sam se vratila s godišnjega, još je bilo toplo... Vidjela sam na TV prijenos uživo, kolone ljudi u velikoj nevolji, i shvatila da se nešto događa. Stizali su u Beograd, još nije bilo masovnih kolona kroz našu zemlju, no bilo je pitanje dana... S prijateljicom sam na facebooku sažela sve što smo tada znale o situaciji, te pozvala i druge da nam se pridruže u volonterskoj podršci tim ljudima, bilo osobno ili nekim manjim iznosom, pa makar i sa pet kuna... Nakana je bila odmah idući vikend poći do Beograda i tamo kupiti osnovne potrepštine tim ljudima.

Stars Znanstvenica Rosa Karlić: "Dovršavamo našu revolucionarnu metodu koja će promijeniti borbu protiv tumora!"

Taj je post doslovce eksplodirao, skupile smo sto puta više novca nego što smo očekivale, morale smo moliti ljude da prestanu slati donacije! Bio je to dokaz velike solidarnosti naših ljudi. Puno ih je tada slijedilo svoj instinkt, ono ljudsko u sebi, mi nismo bile jedine koje smo se zaputile pomoći izbjeglicama. Susretali smo druge na granici, po kampovima... Upoznali smo se, počeli udruživati... Bio je to začetak današnje nevladine udruge Are You Syrious?“

Mi ne radimo ništa loše

Od početnih akcija kupovanja ljudima onog najnužnijeg, priča se razvila do aktivnog pružanja pomoći oko traženja azila, raznih akcija u svrhu integriranja u naše društvo. „To je borba s birokracijom, kucanje na tisuću vrata da se dobije bilo kakav odgovor“, kaže Milena. AYS je u međuvremenu postala problematična i vlastima jer volonteri ne prezaju od toga da ukažu na kršenje ljudskih prava, koje je eskaliralo nakon zatvaranja granica u ožujku 2016. kad su se počele provoditi mjere vraćanja migranata i „obeshrabrivanja“ pendrecima. Vlasti su pokušale i samu udrugu obeshrabriti, ali Milena ima tu jasan stav: „Ako se ponašaš kao da si napravio nešto loše, tako će te i tretirati. Mi ne radimo ništa loše, pa se i ne ponašamo tako. Nemamo problem s bilo kakvim zastrašivanjima i nastavljamo raditi.“

Voljeli bismo da nas nitko ne treba

Strategija ove nevladine udruge je da ostane mala, da ne uzima novce od bilo kakvih državnih struktura, kako bi ostala neovisna o politici, ali i strateški. „Cilj svih nas koji volontiramo danas u udruzi AYS nije da napravimo sjajne karijere u nevladinim udrugama. Zapravo, bili bismo najsretniji kad bismo se mogli vratiti svojim normalnim životima, jer su institucije napokon počele raditi svoj posao. Naš je cilj da postanemo irelevantni, da nas više nitko ne treba! Nadamo se takvom ishodu, no ne vidim baš da će se to dogoditi tako skoro“.

A kako izgleda taj normalan život?

“Odlasci u kino i na koncerte, čitanje stripova, slobodno penjanje, skvoš i duge šetnje s mojom Sanjom i naša dva psa, Vudijem i Gruom. Povremene DJ gaže, vožnja motora, polaganje završnih ispita za specijalizaciju iz kognitivno-bihevioralne terapije… hrpa je stvari još prije pet godina stavljena na čekanje”, kaže Milena, dodajući da su na čekanju zato što u početku naivno nisu bili svjesni koliko će problemi izbjeglica potrajati, ni koliko će daleko ta kriza humanosti otići.

Filmski festivali su oduvijek moja velika ljubav

Mnogo godina prije angažmana u nevladinoj udruzi AYS, Milena je s nekoliko je prijatelja vodila udrugu Iskorak s ciljem borbe za ravnopravnost LGBT osoba u društvu. U udruzi je neko vrijeme obnašala funkciju dopredsjednice, bila je i među organizatorima prvih Zagreb Prideova, a onda je to sve odlučila prepustiti mlađima. Željela je završiti studij i posvetiti se drugim interesima, što je impliciralo i dublje involviranje u svijet filma. „Posvetila sam se karijeri u novinarstvu, filmskim festivalima koji su oduvijek bili moja velika ljubav.“

20 by miss7 Skijašica Rea Hraski pobijedila je svoj hendikep: "Bilo mi je teško prihvatiti da sam gluha, a danas osvajam medalje..."

Tako je u godinama što su slijedile sudjelovala kao programska ili stručna suradnica u radu brojnih festivala poput ZagrebDox-a i Crtani Romani Šoua, kao i u različitim zagrebačkim kazalištima i klubovima. Od 2002. godine do danas radi na Motovun Film Festivalu gdje je selektorica i koordinatorica programa. Motovun će se ove godine održati od 28. srpnja do 1. kolovoza, a to je ujedno i festival kojem se najviše veseli. Kako i ne bi kad na neki način odražava njezin duh i pogled na svijet :) Kako se i sam reklamira na svojim stranicama, taj festival slavi umjetničku tvrdoglavost, neukalupljenost, autore koji su „svoji“ i ostali su svoji, što izvrsno korespondira i s njezinom osobnošću. Upravo ona kao selektor filmova ovome festivalu daje velik pečat. I baš kao i ona, i ovaj se festival brine o svijetu u kojem živi, a njegovi programi promiču neupitne društvene vrijednosti i propituju kontroverze.

Početak s ruksom i 50 kuna u džepu

“Na festival sam došla još kao tinejdžerka, 2001. godine, s ruksakom na leđima i 50 kuna u džepu. Srela sam Danu Budisavljević koja me pitala želim li volontirati kako ne bih spavala na cesti. S vremenom sam preuzimala sve više odgovornosti, pa sam od volonterke i koordinatorice raznih timova postala jedan od organizatora festivala. Tako su manje-više počinjale sve moje gaže, od nule. Mislim da je to dobro, jer pravi voditelj mora poznavati sve korake u radu i tretirati svakoga s jednakim poštovanjem. A to možeš jedino ako znaš kako je biti u njihovim cipelama. Tako pristupam i izboru filmova, bez elitizma, s nužnom dozom humora i srcem na prvom mjestu”, kaže Milena, dodajući da je ponosna što je Motovun festival bez crvenog tepiha, koji jednako tretira najveće filmske zvijezde i posjetitelje koji spavaju u kampu.

Nevjerojatna energija

U jednom trenutku, Milena je studirala, radila kao urednica kulture u Večernjem listu, bila selektor na MFF-u... Na pitanje gdje crpi snagu i spava li ikad, kaže: „Bilo je jako teško kad sam studirala. Psihologija na Hrvatskim studijima je jako zahtjevna, ima puno prakse, predavanja. Tih sam godina radila noćnu šihtu u Večernjem listu, a po danu studirala. Bilo je jako iscrpljujuće, no ne žalim, sve se to isplatilo i ispunilo me.“

„Popravljanje svijeta“ je za onoga tko se odluči za takav put, zapravo cjeloživotni poziv. Tako se nekako pokazuje i u Mileninom slučaju. Nakon odlaska iz udruge Iskorak, neko je vrijeme bio mir, no, baš kako je rekao i Don Corleone u kultnome filmu „Kum“: Taman kad pomislim da sam se izvukao, oni me opet usišu. Nada u to da se društvo mijenja bila je vrlo kratkog daha. Naime, 2013. godine, udruga U ime obitelji počela je prikupljati potpise za  raspisivanje referenduma kojim bi se odlučivalo o unošenju odredbe u Ustav, kojom bi se brak odredio kao životna zajednica muškarca i žene, ili kako Milena kaže, „bio je to referendum na kojem su se građani trebali izjasniti za to da se diskriminacija dijela građana unese u sam Ustav. U to vrijeme mediji su bili preplavljeni istupima organizatora homofobnog referenduma pa sam predložila Karli (Horvat Crnogaj) da im ponudimo neku afirmativniju sliku. Tako smo se na Pride-u te godine pojavile odjevene kao da idemo na vjenčanje“.

Pravda za sve

Slika se pojavila posvuda, bio je to samo mali doprinos, no svaki takav (is)korak sumirat će se u budućnosti u neko pravednije društvo. „Činjenica je da naše društvo ne funkcionira na brojnim razinama. Ogromna stopa iseljavanja to najbolje potvrđuje. Nažalost, mnogima je lakše tražiti krivce u manjinama ili migrantima nego da se pogledamo u ogledalo i razmislimo o kolektivnoj odgovornosti svih nas koji nismo reagirali na nepravde u trenucima u kojima smo možda trebali. Kad se ta društvena svijest počne mijenjati, kad se ljudi građanski osvjeste i počnu inzistirati na pravdi za sve, možda će svima i biti malo bolje.“

Milena se i ovih dana ne može posvetiti svom normalnom životu. Loše vijesti pristižu s granica. Ipak, odlučna je u tome da stane na ispravnu stranu povijesti, jer jednoga dana će se sigurno potezati pitanje kako smo reagirali danas, suočeni s uplašenim i uplakanim očima djece na našim granicama. “Ta djeca će sutra biti ljudi. Što će ti ljudi misliti o nama tada?”
Milena i dalje popravlja svijet u onoj mjeri u kojoj može, i kao takva, inspiracija je svima nama koji težimo pravednijem društvu.

Stars Znaš li kako danas izgleda djevojčica iz filma Viktorov let? Postala je svjetski viruoz...