Iskreno: "Kako sam, nakon skoro 30 godina, stala na kraj svojoj opsesiji šopingiranjem"
- Jednom mi je netko rekao: Da nema tebe i tvojih vještina za kupovanje, trebalo bi te izmisliti. I to me šokiralo
- Odmalena sam obožavala kupovati, s godinama su apetiti sve više rasli, a s dolaskom online trgovina sve sam manje mogla kontrolirati koliko kupujem. Točnije, nisam to više kontrolirala
- Kako sam se izliječila od prekomjernog šopingiranja i gomilanja nepotrebnih stvari? Nekima na smiješan, ali meni efikasan način
Kad bi me netko pitao koje mi je najveće postignuće u 2024. godini, rekla bih da sam se uspjela izliječiti od ovisnosti kupovini. Možda nekome zvuči blesavo i kao mala stvar, ali kao nekome tko je doslovno bio ovisan o šopingiranju (pritom moram naglasiti da u pojam šopinga nisu ulazili samo odjeća i modni dodatci, već i brojni drugi, najraznovrsniji predmeti), za mene je ovo jedna od najvećih stvari, možda u cijelom mom životu. Ali vratimo se na početak i kako je sve počelo.
Moja ljubav prema kupnji, bilo sebi ili drugima, datira otkad valjda znam za sebe. Oduvijek sam voljela kupovati, sve, od sitnica kao što su kopčice za kosu do čokoladica koje stoje pokraj blagajne na kojoj čekam u redu, a moj jezik ljubavi su darovi, bilo da ih poklanjam ili dobivam. Moja opsesija kupnjom, barem nečeg, prilikom svakog izlaska iz kuće je prešla s ledenih štapića od 1 kune tijekom osnovne škole do kupovine novih odjevnih kombinacija za svaki izlazak u tinejdžerskim danima. U to vrijeme društvene mreže nisu postojale, haul videa sam gledala na YouTubeu i morala sam imati baš cijelu kolekciju sjajila i sjenila koje imaju i moje omiljene beauty influencerice (napominjem da se tada nije pričalo o pr paketima kao sada).
U svemu sam našla razlog da kupujem
S godinama, moja ovisnost o šopingu je rasla sve više i više, predmeti su postajali sve skupocjeniji i skupocjeniji (važno je naglasiti da nikada nisam kupovala stvari ako si ih nisam mogla priuštiti). Prva slomljena srca, dobre ocjene na maturi, proizvodi slatkog pakiranja, poruka od prijateljice “ej, baš mi se svidjela ona torba” - sve su to bili razlozi da nešto kupim. Kupovala sam sve i svašta, od odjeće i modnih dodataka, preko stote nijanse olovke za usne, ali i tenisica za trčanje - iako ne trčim pa onda i novog okusa omiljene čokolade koja će mi popraviti raspoloženje jer paket kasni.
Kako prilika ne bira lopova, ja nisam birala što kupujem. I to je trajalo skoro 30 godina. Nikome oko mene to nije bilo čudo. Da, ponekad bi netko rekao “opet si nešto kupila”, ali budimo realni: većina ljudi kupuje brojne stvari koje im ne trebaju pa sam tako i ja. Kada su bili kišni i ružni dani s prijateljicama bih se našla u šoping centru i šetala trgovinama - gotovo svaki puta bih kupila nešto. Bilo da su to bile slatke čarape, krimi trilogija, zdjela za salatu ili novi fen za kosu. Jer ovaj imam već nekoliko godina, pa zašto ne?
Posebna bi me želja uhvatila kada bi mi neka od mojih prijateljica rekla da je koristila neki proizvod i da joj je on u nečemu pomogao. Iako možda nisam ni imala isti problem kao ona, morala sam ga imati i isprobati.
Sniženja na online trgovinama - moja slaba točka
Zato nije bilo čudno, kako se razvijao online šoping, a online kupovina postajala naša svakodnevica, što mojoj sreći nije bilo kraja. Naručivala sam prevelike količine stvari, a posebno sam bila slaba na popuste. Pa je proizvod snižen s 11,99 na 10,99 eura morao biti moj - jer je snižen, i koristit će se već nekad. Cijene niže od onih koje sam ja smatrala "normalnima" su mi općenito bile slabost. Sigurno i ti imaš u glavi neke ideje o cijenama, koje ne moraju nužno biti realne, ali preko kojih ne ideš. Pa tako za par čarapa, ma kako slatke bile, nećeš potrošiti više od 20 eura, ali ako pronađeš 9 pari za 9 eura kupit ćeš ih, nek se nađe.
Upravo time sam se vodila i ja, a osim obožavanja onog osjećaja dok provlačim karticu i posjedovanja novog proizvoda, obožavala sam i gledati nove proizvode u trgovinama, proučavati ponude i pratiti trendove. S dolaskom društvenih mreža moja je opsesija kupovanjem bila sve jača - svi oni sati marketinga i prodaje koje sam odslušala tijekom pet godina studiranja nisu mi pomogli. Da vidim kampanju koju sam sama osmislila za neki artikl, ja bih pala na nju! Ne znam govori li to da sam pametna i u tome dobra ili da sam potpuno izvan kontrole? Ali eto, tu smo gdje jesmo. Barem smo bili.
Promjena se dogodila ovog ljeta. Naime živim na nekoliko adresa, svakih nekoliko tjedana se "selim" i, kako bi se reklo, živim u koferima. I povratak na svaku adresu je kao da idem u šoping u svoj zaboravljeni ormar. A u svim tim ormarima bilo je jako puno stvari koje su na sebi još imale - ETIKETU. I nije stvar što su neke od njih bile na ludim popustima i platila sam ih svega nekoliko eura, već u tome da ih nikada nisam koristila. A sjećam se koliko sam ideja imala o tome kad ću to i kako upotrijebiti, nositi...
Tako su se u mojoj sobi našle neotvorene svijeće s mirisom vanilije jer bila akcija 2 + 2, nekoliko pari salonki s debelim potplatom koji više ni nije u trendu, modeli hlača u veličinama 32 u koje vjerojatno više nikad neću stati. Spoznaja o tome došla mi je kao šok, jer sam uz sve to donijela i hrpu stvari sa sobom. I nakon dva ljetna mjeseca shvatila da ih nisam ni izvadila iz kofera. Imala sam toliko toga da mi oni noviji i trendy komadi, kupljeni baš za ljeto, nisu ni trebali. U tom trenutku odlučila podvući crtu i reći - dosta je!
75 hard, ali umjesto treniranja tijela, ja treniram volju
Ako koristiš TikTok ili bilo koju drugu društvenu mrežu, sigurno ti izlaze videa o pod nazivom “75 hard”. Iako je ključ tih videa dovesti se treningom u top stanje fizički, ja sam odlučila od 1. rujna ove godine trenirati sebe da ne kupujem. Online ili šoping uživo za mene su postali nepoznanica i još uvijek to jesu.
Priznajem, prije početka sam u samo jednom danu kupila pet pari cipela za iduće ljeto jer su bili popusti, ali od 1. rujna niti jedna nova stvar nije ušla u moj ormar. Pa tako ne posjedujem niti jedan komad u trendovskoj bordo niti čokoladno smeđoj boji, cijedim ostatke od 6.373 892 seruma i još više olovaka za usne i ruževa u savršenoj nude nijansi. Koju, usput, nikada nisam pronašla.
Kupujem samo ono osnovno: šampone za tijelo i kosu, dezodorans, četkicu za zube. Zabranila sami si kupnju nepotrebnog i u trgovini s namirnicama. Nema više žvaka ni čokoladica s onih polica dok čekam u redu za blagajnu. Jedino što si priuštim svaki tjedan je buket, po cijeni do 5 eura.
Kriza i jaka želja za šopingom me hvata svaka dva do tri dana, ali ona sama sebe "prevarim". Sve komade koje želim stavim u online košaricu, platim narudžbu i čim mi dođe potvrda, istu otkažem. Na ovaj način zavaram sama sebe, jer u glavi mi je osjećaj da sam nešto kupila. Nekad sam znala često i zaboraviti što sam sve kupila i da sam uopće nešto kupila, sve dok paket ne bi došao, pa ovo i nije neka velika promjena.
Bilo je teško, dvojila sam i vodila mnoge borbe sama sa sobom. Provodila bih dane u kabinama u novoj odjeći, komadima koji bi baš dobro izgledali na slici na Instagramu, ali se nisam dala. Moj popis želja nije ništa manji. Još uvijek škicam ružičaste čaše za koktele na koje ću pozvati prijateljice, imam popis od nekoliko knjiga za kojima žudim i jedna crna bunda mi se posljednjih nekoliko tjedana javlja u snovima, ali trudim se ne pokleknuti pred starim navikama. Bojim se i pomisliti koliko ću stvari kupiti jednom kada sama sebi ponovno odlučim dopustiti dobar šoping.
Ipak, mislim da sam za ovo vrijeme dosta toga naučila, i koliko god me materijalne stvari zaista vesele, ponekad nije loše dati sebi malo odmora od konstantne potrebe za praćenjem trendova i življenja ukorak s nerealnim životima na društvenim mrežama. Bez kupovine ne možemo, ali možemo kupovati svjesnije, a moj plan je izdržati barem od 1. siječnja bez novih, nepotrebnih stvari.