• Što za svaku od nas znači ljubav, određuju uglavnom naša iskustva i promatranja
• Ne postoji univerzalna formula ljubavi i vjerojatno nikada neće ni postojati
• Ono što je jako djelovalo na mene, jest veza mojih roditelja

Kao dijete nikada nisam razmišljala o vezi svojih roditelja ili se pitala što ih to povezuje da su toliko dugo zajedno. Nije me posebno ni zanimala njihova priča, npr. gdje i kako su se upoznali. Danas sam zrelija i jasno mi je da su moji roditelji snažno djelovali na moju pretpostavku ljubavi – i da su odgovorni za to da iz dubine srca vjerujem da postoji prava ljubav.

3 ljubavne lekcije koje sam naučila od svojih roditelja

1. Ljubav ne poznaje granice

Kod mojih roditelja se sve odvijalo suprotno od onoga što bi se prema stručnjacima trebalo odvijati ako netko želi dugačku i sretnu vezu:

• Moja majka bila je prva žena u koju je moj otac bio doista zaljubljen – a kaže se da treba dvaput voljeti prije nego čovjek bude spreman na cjeloživotnu vezu.

• Moji roditelji bili su jako različiti, npr. prema stupnju obrazovanja, vjerovanjima, interesima, strategijama u odnosu prema konfliktima itd. – a kaže se da za dobru vezu treba biti što je više moguće sličan jedno drugome.

• Veza mojih roditelja započela je iz tajne afere – a kaže se da su afere u pravilu samo afere.

Dakle, prema statistici bi se moji roditelji trebali rastati nakon nekoliko zajedničkih godina, ali bili su 40 godina u braku i nerazdvojni – sve dok tata nije umro 2017. godine. Što sam naučila iz toga: ako ti osjećaj kaže da je on onaj pravi, sve drugo je sasvim svejedno.

2. Svejedno je kako izgleda, sve dok funkcionira

Prije nego što sam došla na svijet, moji su roditelji sigurno provodili vrlo romantične trenutke – to mi dokazuju fotografije i pisma iz tog doba. Međutim, veći dio njihove veze, kad su mene dobili, nije baš bio za Instagram. Na primjer, moji roditelji gotovo nikada nisu išli na spojeve ili nikada nisu nas djecu odveli nekuda kako bi imali vremena samo za sebe. Moj otac je tek povremeno sam znao ljeti otići na more, a mi smo znali ići s majkom nekuda na odmor dok je on radio. Ruže? Romantika? Strast? Nisam puno toga vidjela kao dijete. Moji roditelji čak nisu ni nosili vjenčano prstenje. Međutim, imali su svoje rituale. Na primjer, gledali su određene emisije na televizoru, igrali kvizove, a za posebne prilike (mamin rođendan, na primjer) je tata donosio mami cvijeće koje je sam ubrao. A majka mu je skuhala njegovo omiljeno jelo. Bile su to sitnice koje su puno značile za oboje, s kojima su uveseljavali jedno drugoga te tako pokazivali ljubav. Velike poklone ili geste, kakve možemo vidjeti u filmovima ili serijama, moji roditelji očito nisu trebali.

Ljubav ne zna za dob Velika dobna razlika nije stala na put ovim brakovima, čak ni ona od 39 godina!

3. Tko se voli, radije će u dvoje proći kroz pakao nego sam kroz raj

Mirovina je za moje roditelje bila sve, samo ne ono što su planirali: nedugo nakon što je moj otac prodao dobro uhodanu tvrtku kako bi uživao u mirovini, razbolio se. Tako su im propali svi snovi i planovi – zajednička putovanja, možda pola godine života na moru i sl. Umjesto toga su prolazili teška vremena, ali to ih je još više zbližilo. Iskreno: u početku sam smatrala da je sasvim normalno da moja majka ostane uz mog oca i brine se o njemu. Međutim, kasnije sam shvatila da to nije baš uvijek tako. Poznajem mnoge parove koji su se rastali kad je jednom bilo jako teško, a drugi to nije želio ili mogao podnositi. Čovjek se odjednom nađe u invalidskim kolicima, a partnerica ga smjesti u dom i živi sama u zajedničkoj kući – to je nešto što nije baš toliko rijetka pojava. Moji roditelji nikada nisu ostavili jedno drugoga na cjedilu. Uvijek su se držali zajedno. Kad sam vidjela kako moja majka plače nakon što je umro moj otac, bilo mi je jasno zašto toliko plače.

Life&style Hrče, vrti se, udara....može li brak biti sretniji spavanjem u odvojenim krevetima