Znaš li koji vicevi ljude nasmijavaju već stoljećima? I odakle točno potječu najstarije šale?
- Šale i vicevi stari su više od 1000 godina, a mnogi vjeruju da su se prvi pojavili još u doba civilizacije Mezopotamije
- Ipak, ono što ih povezuje s današnjim vicevima uglavnom je ista tematika
- Kroz povijest su tako najpoznatiji vicevi s temom crnog humora i biološke i ljudske predodređenosti, a istraživači su došli do zanimljivih zaključaka o njihovim počecima i razlozima postojanja
Neki od najstarijih viceva i šala u povijesti i danas su među najpopularnijima i jednako nasmiju ekipu. No, znaš li što zapravo čini dobru šalu? I kada je to prva šala zapravo nastala?
Neke od najstarijih, barem za koje postoje dokazi, zapisane su prije oko 1000 godina, dok neki smatraju da ima i starijih - osobito ako u obzir uzmemo zapise prvih komedija. No, kako god bilo, izgleda da su ti vicevi i dalje - smiješni! Evo kako je sve počelo.
Proučavajući srednjovjekovne tekstove za svoj doktorat, Martha Bayless došla je do zanimljivog otkrića - pronašla je nekoliko šala koje su zapisali katolički naučenjaci na latinskom jeziku prije oko 1000 godina. Isti je zapis, ali na engleskom, otkrila u knjizi pod nazivom "Doista neukusne šale", u kojem su zapisane sve one od 1983. godine. A pritom je riječ bila o šali povezanoj sa - seksom.
Dakle, jednako je i u srednjem vijeku, a i danas, takav oblik šale smiješan, bez obzira na stoljeća koja su prošla. Američki Državni javni radio (NPR) smatra da najstarija zabilježena šala potječe iz rane mezopotamske civilizacije i to iz razdoblja od 3300-1200 prije nove ere. Ta je pak šala povezana s brakom i, ponovno, relativno neumjesnim zaključkom koji se tiče kupaonske školjke i nadutosti, no i danas, izgleda, smiješnim.
Čini se da tako one brutalne i neumjesne šale i crni humor izazivaju smijeh, više ili manje, bez obzira na stoljeće u kojem se pojavljuju. Danas urednica folklorne i javne kulture na Sveučilištu u Oregonu, Bayless, napisala je nekoliko knjiga o ranim komedijama i šalama pa kaže da su one najranije bile prljave i neumjesne jer im ljudi nisu mogli odoljeti.
Nadutost je smiješna jer pokazuje nekontrolirano biološko stanje, kako ističe povjesničarka i profesorica kulturnih studija sa Sveučilišta u Helsinkiju, Anu Korhonen. Nadutost je tako spona koja predstavlja ljudsku stranu i jednakost svih ljudi, i na nju ne možemo utjecati pa lako pogađa - svakoga.
Budući da nas humor povezuje, kako ističu neka istraživanja, on može imati evolucijsku svrhu. I možda nam je upravo sposobnost da uz šalu prijeđemo preko teških situacija i pomogla da učvrstiti društvene veze. Neki ističu i da takvo ponašanje zezanja i izazivanja postoji i kod primata kao što su čimpanze pa je to ujedno dokaz ranoga evolucijskog porijekla humora kod ljudi.
Ipak, pronaći univerzalno smiješnu šalu i dalje je teško zbog razlika u kulturološkim normama. "Dok je primjerice u nekim kulturama podrigivanje iznimno nepristojno, u drugima može značiti: "Hvala, obrok je bio ukusan", ističe Peter McGraw, profesor marketinga i psihologije Sveučilišta u Coloradu. No, povijest prvih šala, osobito srednjovjekovnih, ne potječe nužno iz krčmi i sumnjivih lokala i skupina ljudi, jer su i učenjaci jednako tako zbijali šale.
No, šaliti se u vrijeme srednjovjekovnih monarha bio je pravi izazov. Primjerice, engleskom kralju Richardu Prvom nije se sviđala šala koju su dvojica podanika ispričala o njemu. Ipak, na temelju druge šale njihovi su životi spašeni, ističe Bayless. "Možda smo i rekli te stvari, ali to je ništa prema onome što bismo rekli da nije nestalo vina", prevela je Bayless njihov odgovor.
A ispričati kvalitetnu šalu i nije baš lak zadata, jer važno je dobro razumjeti svoju publiku. Sirova inteligencija je zapravo najjači pokazatelj koliko je netko smiješan. Upravo humor pokazuje koliko je tko povezan s okolinom. "Važno je prepoznati da je ugodno provoditi vrijeme s nekim tko je smiješan jer ima sposobnost pomoći ti da se bolje nosiš s težinom svijeta", rekao je McGraw, piše BBC.
Šale nam tako pomažu pri emocionalnom stanju i ublažavanju negativnih emocija. Ipak, puno toga ovisi o onome koji priča šalu jer ako izgleda čvrsto, publika će mu povjerovati, no ukoliko je nesiguran i ranjiv, publika će prepoznati anksioznost i smijeh bi mogao izostati, kako je istaknula komičarka Catherine Bohart. No, tko zna što će to voljeti publika za sto ili više godina, hoće li takve šale biti jednako smiješne ili će njihova čar s vremenom blijediti. I dok posljednjih godina ljudi zahtijevaju i više inteligente šale, one iskonske, izgleda, ostaju vječne!