Znamo dva dobra razloga zašto se krumpir ne smije stavljati u ključalu vodu
- Prvo staviš vodu na štednjak da zavrije, oguliš i narežeš krumpir, pa ga ubaciš, zar ne?
- Možda je to najpraktičniji način jer štedi vrijeme, no kažu da nije dobar
- Raspadaju ti se te kockice ili unutra ostaju polutvrde? Eh, to možeš zahvaliti kipućoj vodi
Kad kuhamo krumpir narezan na kockice vjerojatno je rutina većini nas sljedeća: pristavimo vodu na vatru, posolimo je pa krenemo guliti i rezati krumpir. I taman kad smo gotovi, voda je zavrela pa pljusnemo u nju krumpir. Još smo ponosni što smo tako dobro ekonomiziramo naše vrijeme. Također, imamo i neki mutan osjećaj da je to bolje i zdravije - možda će krumpir izgubiti manje vitamina ako nije dugo u vodi? I... što s tim ne valja?
Pa, kažu da bi narezani krumpir trebalo stavljati u hladnu vodu, a navode se dva jaka razloga. Prvo, ako krumpir ubaciš u uzavrelu vodu izvana će se vrlo brzo skuhati, no sredina se ne može tako brzo zagrijati pa će joj trebati više vremena. Rezultat: ili će se vanjski dijelovi početi raspadati (što ne želimo) ili će sredina ostati polusirova (što još manje želimo). Nema win-win situacije, a ovo vrijedi i kad kuhaš cijele krumpire. Ako ga staviš u hladnu vodu postepeno će se i ravnomjerno zagrijavati pa isto tako ravnomjerno i skuhati. A ušteda vremena? Dok se voda polako zagrijava, možeš pripremati druge namirnice za ručak. No vrijeme je na tvojoj strani i ovako: krumpiru koji je stavljen u hladnu vodu treba manje vremena da se skuha!