Žena je tražila od mame da izvede dijete koje vrišti iz restorana kako bi svi mogli na miru jesti. Na čijoj si strani?
- Djeca mogu biti dosadna, osobito ako su glasna na mjestima na kojima ne želimo da budu
- Nico Alary, suvlasnik Holybellyja u Parizu u Francuskoj, rekao je da restorani ne vole bebe, malu djecu i dojenčad
- Donosimo ti primjer kako je jedna gošća tražila od mame da izvede svoje dijete (koje stalno plače i viče) iz restorana „kako bi svi mogli jesti u miru“
„Čak i ako je vlasnik prijateljski nastrojen prema bebama, većina konobara nije. One su neuredne, bučne, ljepljive, nespretne, ometajuće minijaturne olupine“, napisao je Alary. „Ako radiš u našoj industriji, nemoj mi reći da ti ne dođe muka kad vidiš šarmantan par s parom preslatke djece kako ulazi kroz vrata restorana u kojem radiš. Jednostavno ti neću vjerovati.“
Alary je istaknuo kako to ne znači da radnici preziru bebe; možda su i oni roditelji. „To su dvije potpuno nepovezane stvari. To samo znači da su prekaljeni profesionalci i da duboko u sebi znaju da će na ovaj ili onaj način ometati druge“, objasnio je. Ovo je priča o jednom od tih slučajeva.
Nedavno je korisnici Reddita u/Wrong_Ad_3951 ponestalo strpljenja s dječakom koji je „vrištao“ dok je ona pokušavala uživati u obroku u lijepom restoranu pa je otišla do obližnjeg stola zamoliti njegove roditelje da učine nešto po tom pitanju. Međutim, nakon što je čula maminu reakciju, pitala se je li pretjerala.
„Jesam li loša osoba ako sam zamolila majku da napusti restoran s djetetom koje plače?“, postavila je pitanje na Redditu, te nastavila:
„Bila sam (imam 23 godine) u restoranu s dečkom (24). Restoran nema Michelinove zvjezdice, ali poslužuje jako finu hranu, te sam pretpostavila da svi žele uživati u svojim obrocima.
Dakle, dok smo dečko i ja bili tamo, dva stola od nas bila je i jedna obitelj. Bili su to roditelji, pretpostavljam u kasnijim dvadesetima ili ranijim tridesetima, te troje djece (najstariji nije mogao imati više od 10 godina, a najmlađi oko dvije).
Dok smo dečko i ja uživali u hrani, najmlađe dijete počelo je urlati iz meni nepoznatog razloga. Kad kažem urlati, mislim na zvuk od kojeg bole uši i fizički je bolno. To je trajalo oko 10 minuta i onda me već jako počelo smetati, jer sam platila da uživam u svom jelu, a dijete nije htjelo začepiti.
Otišla sam do njihovog stola i zamolila da izvedu dijete iz restorana dok se ne smiri kako bi ljudi mogli uživati u hrani. Majka je bila ljuta na mene i rekla kako je njen sin samo dijete te kako trebam pokazati razumijevanje.
Odgovorila sam joj kako sam platila svoj obrok te kako će svima u restoranu napraviti uslugu ako dijete izvede van. Nakon što sam sjela, vidjela sam da zove jednog od konobara.
Rekla mu je da sam bila bezobrazna prema njoj te da joj je neugodno zbog mene. Drugi konobar je rekao kako to nije istina te kako ona dopušta da dijete urla dok drugi pokušavaju jesti. Roditelji su u jednom trenutku otišli, ali ne prije nego me zlokobno pogledala.
Rekla sam to svom dečku, a on mi je rekao da sam trebala biti ljubaznija i razumnija prema obitelji, jer nije lako biti roditelj.
Rekla sam mu da su sami odabrali imati djecu pa bi ih trebali bolje odgajati. Nije mu se svidjelo to što sam rekla. Jesam li ja negativac u ovoj priči?“
Talya Stone, blogerica o roditeljstvu i žena koja stoji iza knjiga „Motherhood: The Real Deal“ i „40 Now What“, misli da svaki roditelj zna koliko je užasno suočiti se s bijesom svog djeteta u javnosti. „Osobno, moj pristup je ukloniti svoje dijete (i sebe) iz neposredne okoline kako bih mogla riješiti situaciju bez dodatnog pritiska gledatelja“, objašnjava Stone. „Dodatni bonus uklanjanja djeteta iz situacije je da to što služi kao najbolja distrakcija, što ti u konačnici treba kad se nosiš s javnim bijesom. To također osigurava da svoje dijete možeš odvesti na sigurno mjesto gdje izbacuje svoje velike emocije, a da se drugi ne miješaju sa svojim stavovima. Ovo je dobra strategija jer kada su znanstvenici pogledali komponente bijesa i koliko su trajali, otkrili su nešto od velikog interesa - kad su roditelji intervenirali s djetetom u potpunom bijesu, trebalo je duže vremena da se bijes završi. Možeš samo zamisliti što bi uključivanje javnosti moglo učiniti za vrijeme bijesa!“
S druge strane, ponašanje za stolom počinje od kuće. „Modeliraj dobro držanje za stolom i bonton za stolom, ali također ne očekuj čuda s malom djecom“, rekla je Stone. „Dob i razvoj ovdje igraju veliku ulogu. Također, pokušajte jesti što je moguće više zajedno obiteljski kako bi djeca razumjela kakvo se ponašanje od njih očekuje za stolom. Na kraju, suzdržala bih se od parkiranja djece ispred telefona ili tableta za stolom za blagovanje, što ih, premda bi to mogla biti sjajna distrakcija, u konačnici ne uči o tome kako bi se trebali ponašati za stolom.“
Govoreći o ovom konkretnom slučaju, Stone smatra da nijedna strana ne može izaći kao pobjednik. „Mislim da je zaista bezosjećajno da se žena žali na dijete. Svi su nekad bili loše odgojeno dijete i možda je to zaboravila!“
„Jednako tako, osjećam da je mama vjerojatno trebala znati da će smanjiti gubitke ako privremeno napusti restoran dok se dijete ne smiri“, dodala je blogerica.
Neki su ljudi mislili da je korisnica Reddita apsolutno u pravu.
Primjerice, halfwaygonetoo piše: „Nisi ništa loše napravila. Teško je biti roditelj, ali postoje pravila pristojnosti koja se moraju poštivati. A ta pravila uključuju micanje djeteta sa javnog mjesta ako se ne ponaša dobro, odnosno plače ili urla. To također uči dijete da njegovi postupci nisu prihvatljivi te da se neće zabaviti ako se neće primjereno ponašati.“
Inner-Mambership-175 piše: „Imam dijete od 2 i pol godine koje zna biti zločesto i urlati u javnosti. Svaki put kad to napravi napustimo mjesto jer imamo obzira prema drugima oko nas. Više se ne ponaša tako baš toliko često jer zna da je njegovo takvo ponašanje znači napuštanje prostorije.
Lisa M. Grotts, stručnjakinja za bonton, kaže da je dobra ideja početi barem s pokušajem suosjećanja s roditeljima djeteta koje vrišti. „Srce mi je uz one koji pokušavaju obuzdati loše ponašanje“, objašnjava.
S obzirom na to, Lisa u puno stvari razmišlja poput Talyje Stone i nudi ova 4 načina za ukroćivanje problema za stolom…
Vježbom do savršenstva. „Kad kod kuće imate pravila objedovanja, možeš ih pojačati prije nego što izađete van, primjerice podsjetiti djecu da se ponašaju bolje u javnosti, da koriste svoj tihi glas itd.“
Smetnje pomažu. „Pronađi sve što će zadržati dječju pažnju ako to ne može hrana, poput knjiga, knjižica za bojanje itd.“
Upravljaj očekivanjima. „Ponekad bi neplanirani zagrljaj mogao uspjeti, ali ako si u teškoj situaciji, budi jasna, od 'Prestani s tim' do 'Budi fin' itd.“
Majka je zatražila 16-godišnju kćer da plaća stanarinu, mnogi su je podržali, rijetki nazvali "najgorom majkom"
Ukloni dijete iz situacije. „Zašto dodati sol na ranu? Ako ispad neće prestati, zaustavi ga uklanjanjem djeteta od stola.“
Na kraju dana, svi bismo se trebali sjetiti da malo empatije može napraviti veliku razliku.
Neki su vjerovali da situacija nije samo crno-bijela…
Na primjer, gwacemom piše: „Svi su krivi. Da, ako dijete ima 'trenutak', treba ga maknuti iz situacije zbog obzira prema drugima. Ona je razgovarala s osobljem da riješi situaciju. Ti si trebala razgovarati sa šefom te ga zamoliti da riješi situaciju. Vjerojatno bi on to učinio kako treba.“
Canevar komentira: „Svi su krivi. Oni što su neuviđavni. A ti zato što si im prišla direktno: to je bilo između tebe i restorana. Trebala si tražiti povrat novaca i otići.“