Zašto nešto grickamo i kada nismo gladni? Znanost objašnjava kakav trik izvodi naš mozak
- Nakon obilnog obroka možeš i dalje osjećati želju za grickalicama jer tvoj mozak nastavlja reagirati na hranu kao na izvor nagrade
- Stručnjaci razlikuju fizičku glad, koja proizlazi iz potrebe tijela za energijom, i psihološku glad, koja je povezana s užitkom
- Upravo ti naučeni obrasci i okidači poput gledanja televizije mogu potaknuti automatsku želju za hranom
- Pročitaj više: Čajevi za detoks: koliko su korisni, koji su najbolji i može li se uz njihovu pomoć smršaviti?
Upravo si pojela obilnu i zasitnu večeru. Sjedaš pred televizor i, iako si potpuno sita, odjednom osjećaš neodoljivu želju za grickalicama. Već si unijela dovoljno kalorija, pa zašto si opet gladna? Nova istraživanja daju bolji uvid u ovu pojavu i sugeriraju da takvi porivi djeluju poput navika – to su naučeni, automatski odgovori koje tvoj mozak stvara tijekom života, povezujući hranu s užitkom.
Mozak ne mari što je želudac pun
Znanstvenici sa Sveučilišta East Anglia proveli su istraživanje koje objašnjava zašto posežeš za keksima čak i kad si sita. Koristeći EEG snimke mozga, pratili su moždanu aktivnost sudionika dok su igrali igru učenja temeljenu na nagradama, s hranom poput slatkiša, čipsa i kokica. Na polovici zadatka sudionici su dobili obrok dok se nisu potpuno zasitili. Iako su izjavili da više ne žele hranu, njihov mozak pričao je drugu priču – električna aktivnost u područjima povezanima s nagradom nastavila je jednako snažno reagirati na slike hrane. "Ono što smo vidjeli jest da mozak jednostavno odbija umanjiti nagrađujuću vrijednost hrane, bez obzira na to koliko si sita. Čak i kada znaš da ne želiš hranu, mozak nastavlja slati signale „nagrade“ čim se hrana pojavi", pojasnio je voditelj istraživanja dr. Thomas Sambrook.
Dvije vrste gladi: fizička i psihološka
Stručnjaci razlikuju dvije vrste gladi: homeostatsku i hedonističku. Homeostatska glad je fizička i javlja se kada tvoj mozak osjeti energetski ili nutritivni deficit, to je stvarna potreba tijela za gorivom. S druge strane, hedonistička glad je psihološka, odnosno žudnja za užitkom ili stimulacijom čak i kada ne postoji fiziološka potreba za energijom.
Ta želja za jelom iz užitka vođena je moždanim putevima za zadovoljstvo i navike te može nadvladati signale sitosti koje šalje želudac. Namirnice bogate šećerom i mastima dodatno ubrzavaju taj proces preplavljujući mozak dopaminom, što tu naučenu vezu čini još snažnijom.
Moć naučenih signala
Signali za hranu su okidači koji tvoju pozornost usmjeravaju prema jelu. Mogu biti osjetilni (prizor, miris), okolišni (doba dana, lokacija), društveni (ljudi s kojima si) ili unutarnji (stres, dosada). Tvoj mozak uči te veze kroz asocijativno uvjetovanje. Ponavljano uparivanje, poput jedenja kokica tijekom gledanja filma, povezuje signal (film) s očekivanim ishodom (hrana).
Kad se signal pojavi, mozak stvara predviđanje da slijedi nagrada i priprema tijelo za jelo. Tada se radi o automatskoj reakciji koja nema veze sa snagom volje. Zanimljivo je i da su istraživanja pokazala kako je snaga navike grickanja povezana s većim unosom kalorija kod osoba nižeg i srednjeg stupnja obrazovanja.