Zašto je nova Netflixova serija 'Baby Reindeer' jedna je od najboljih koje sam pogledala posljednjih godina
- Na Netflixu se prije nekoliko dana pojavila serija 'Baby Reindeer' koja me svojim naslovom privukla i zaintrigirala na prvi pogled
- Priča prati Donnyja Dunna i Marthu, ženu koja se pojavila u baru u kojem je radio kao konobar i koja je od simpatične i prijateljski nastrojene neznanke postala stalkerica koja je zaposjela svaki segment njegovog života
- Sama serija me pak uspjela zalijepiti za ekran rekordnom brzinom, i postati jedna od najboljih serija koje sam posljednjih godina pogledala
Kada se prije par dana pojavila na Netflixu, serija 'Baby Reindeer' me, priznajem, na prvu privukla i zaintrigirala svojim imenom. Za razliku od nekih naslova o kojima se mjesecima naveliko priča i do čijeg gledanja nestrpljivo odbrojavaš dane, o ovome, da budem iskrena, nisam imala blagog pojma. Niti sam znala tko u seriji glumi, niti sam znala o čemu sama serija uopće je, no priča podijeljena u osam epizoda uspjela me zalijepiti za ekran rekordnom brzinom, i postati jedna od najboljih serija koje sam posljednjih godina pogledala.
41.071 e-maila. 350 sati govorne pošte. 744 tweeta. 46 Facebook poruka. 106 stranica rukom pisanih pisama. Tablete za spavanje. Vunena kapa. Nove bokserice. Igračka sob. Sve ovo stiglo je što na stvarnu, što na virtualnu adresu Donnyja Dunna zahvaljujući jednoj Marthi, ženi koja se pojavila u baru u kojem je radio kao konobar i koja je od simpatične i prijateljski nastrojene neznanke postala stalkerica koja je zaposjela svaki segment njegovog života.
Premisa već sama po sebi zvuči krajnje intrigantno, no znamo li da je komičar Richard Gadd osmislio lik Donnyja Dunna inspiriran događajima iz vlastitog života te da je Martha jednako stvarna kao i bilo koji drugi lik iz bilo koje druge true crime priče, priča postaje utoliko strašnija, napetija i neodoljivija za gledanje.
Iako nam je već od prvih minuta jasno da je 'Baby Reindeer' priča o uhođenju, a što bi već samo po sebi trebalo izazvati naše suosjećanje s glavnim junakom, Richard je priču iznio na krajnje zanimljiv način, istražujući i vlastitu krivnju zbog postupaka i osjećaja kojima se nije ponosio, te balansirajući i s likom Donnyja i s likom Marthe, naizmjence oboje prikazujući i kao krivca i kao žrtvu.
Ne samo da psihološko portretiranje glavnih likova nije linearno, već je priča prepuna neočekivanih zapleta zbog kojih, na momente, nije nimalo lako odlučiti s kim od njih dvoje više suosjećati. “Osjećaj koji imate najviše od svega kada vas netko maltretira je nemilosrdna dosada i frustracija”, komentirao je Richard, dodajući kako nije htio da publika osjeti spomenute emocije. Želio je, kako kaže, ispričati vlastitu priču, ali i predstaviti uhođenje na drugačiji način, posebice naglašavajući kako je ono ukorijenjeno u mentalnoj bolesti.
“Stvarno sam želio prikazati slojeve uhođenja s ljudskom kvalitetom koju prije nisam vidio na televiziji. Ovo je priča o uhodi okrenuta naglavce”, poručio je. “Mislim da je umjetnost vrlo zanimljiva kada ne znaš na čijoj si strani. Htio sam da priča bude slojevita i želio sam da uhvati ljudsko iskustvo, a ljudsko iskustvo je da su ljudi dobri, ali i da istovremeno ima nešto loše i pogrešno u njima”, zaključio je.
Kao što sam već spomenula, da je priča fikcija, ova bi serija zaslužila niz pohvala. No budući da je ona istinita priča u kojoj se Richard u potpunosti razgolićuje, te k tome preuzima glavnu ulogu još jednom proživljavajući neke od najmučnijih događaja iz vlastitog života, jedine riječi kojima zaslužuje biti opisana su apsolutno maestralno, od prve do posljednje minute.