• Hrvatska kinematografija često se smatra dosadnom i predvidljivom, međutim film 'Stric', koji je od svoje premijere početkom srpnja osvojio brojne nagrade na filmskim festivalima, dokazuje suprotno
• Redatelji David Kapac i Andrija Mardešić stvorili su uistinu zanimljiv psihološki triler koji ruši sve predrasude o domaćem filmu, igra se žanrovima, kao i živcima gledatelja 
• Tko je zapravo Stric i zašto je film osvojio i kritičare i festivalsku publiku?

Hrvatska kinematografija i nema baš neki ugled u regiji, dok u svijetu praktički i ne postoji. Hrvatski film najčešće se opisuje kao dosadan, repetitivan u svojim tematskim odabirima i kao film koji nitko van Hrvatske, a i malo tko ovdje, gleda. Najbolje o tome govori informacija da je film 'Kako je počeo rat na mom otoku' i nakon više od dvadeset godina komercijalno najuspješniji hrvatski film.

Čak i kada izađe film koji uspije zainteresirati, ne samo uski žiri na lokalnim i regionalnim festivalima, već i širu publiku (Svećenikova djeca, Posljednji Srbin u Hrvatskoj), rijetko odstupamo od nekog žanra crnohumorne drame. Žanrovi poput trilera, horora, akcije ili znanstvene fantastike, pa čak i komedije, u hrvatskom filmu praktički ne postoje ili su prepušteni šačici studenata koji svojim mobitelom snimaju filmove nezavisne produkcije koji nikada neće stići do šire publike.

Film 'Stric' osvaja nagrade i ruši predrasude o hrvatskom filmu

Međutim, u posljednje vrijeme sve se više priča o jednom filmu koji, čini se, uspijeva dokazati suprotno. Film 'Stric' redatelja Davida Kapca i Andrije Mardešića, s legendarnim srpskim glumcem Predragom Mikijem Manojlovićem u glavnoj ulozi, niže jednu za drugom nagradu na filmskim festivalima. Početkom srpnja, na međunarodnom festivalu u Karlovim Varima - jednom od najstarijih i najprestižnijih europskih filmskih festivala, domaći film je nagrađen posebnim priznanjem u natjecateljskom programu Proxima koji je posvećen uzbudljivoj suvremenoj svjetskoj kinematografiji. 

Life&style Motovun Film Festival stiže u Laubu: 10 nagrađivanih filmova kao prava poslastica za filmoljupce

'Stric' je svoju domaću premijeru imao na 69. Pulskom filmskom festivalu gdje je osvojio dvije Zlatne arene - za scenarij i za kostimografiju. Na 35. Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro Film Festivalu, održanom od 22. do 28. kolovoza, osvojio je Grand Prix - Veliku zlatnu mimozu i posebno priznanje, plaketu Zoran Živković, dok je Miki Manojlović osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu. Kao najbolje ostvarenje ovogodišnjeg, 5. Dunav Film Festa, festivala filmova podunavskih zemalja u Smederevu koji se održao  od 19. do 25. kolovoza, film je nagrađen Dunavskom lađom.

Film 'Stric' dugometražni je prvijenac autorskog dvojca Andrije Mardešića i Davida Kapca, a kritičari ga već opisuju kao 'jedan od najzanimljivijih hrvatskih filmova u povijesti hrvatskog filma'. Ovaj mračni psihološki triler koji uspješno balansira elementima drame, groteske, pa čak i horora pravo je osvježenje  koje nudi dašak novog i nepoznatog, svakako nečeg što još nismo imali prilike vidjeti u hrvatskoj kinematografiji. 

Radnja filma prati jednu obitelj  - majku, oca i sina koji sretni dočekuju svog voljenog strica koji se vraća kući za blagdane iz Njemačke. Vrijeme i mjesto radnje smješteni su u Jugoslaviju, 1980.-ih godina. Ili barem se tako čini sve dok Stricu ne zazvoni najnoviji mobitel, a gledatelj se počinje preispitivati što to zapravo gleda - stvarnost ili konstrukciju? Sve skupa od samog početka neodoljivo podsjeća na epizodu Black Mirrora.

Za 10 dana počinje Venecijanski filmski festival, na ovih 11 filmova treba obratiti pozornost

Nakon što se Stric vrati u kuću, radnja se počinje ponavljati - članovi obitelji ga nanovo pozdravljaju i ritual se ponavlja, baš poput drugog pokušaja na probi predstave. No, sa svakim ponavljanjem, u obitelj, ali i gledatelja se uvlači sve veća jeza. U trenutku kada Stric zahtijeva da "otac stoji vani i puši dok mama u sobi vrišti", kao da su oni glumci, a on redatelj, postaje jasno kako je čitava obitelj zapravo taoc psihopatskog strica iz dijaspore koji uporno želi rekreirati scenu idilične obitelji, prisiljavajući ih da žive u prošlosti. Čak i odrastao 20-godišnji sin mora se ponašati poput djeteta kojem mama pjeva uspavanke.

Što se zapravo ovdje događa? Čime ih Stric kontrolira? Ucjenjuje li ih? Zašto ga se toliko boje? Ova pitanja prolaze nam glavom dok gledamo sve bizarniju za bizarnijom situaciju i svjedočimo istinskom užasu i strahu koji obitelj proživljava. Redatelji svakako (namjerno) škrtare na informacijama i odgovorima i time uspješno stvaraju napetost do samog kraja. 

Redatelji su otkrili inspiraciju iza ideje o stricu iz dijaspore

‘Ideja za ‘Strica’ razvila se iz razgovora u kojem smo shvatili da dijelimo jednu vrlo specifičnu ‘zavist’. Naime, kao djeca nikada nismo imali ‘bogatog strica iz Njemačke’ koji se ukazuje jednom godišnje poput Djeda Mraza te donosi sreću i darove. Kroz iskustva svojih vršnjaka u ’90-ima, idealizirali smo funkciju strica i stvorili smo o njemu savršenu sliku u svojim glavama. Ta slika je kasnije izblijedjela sa shvaćanjem da su svi ti stričevi pokloni vrijedili svega nekoliko maraka, a da je sva ona divna odjeća koja se kod nas nije mogla nabaviti, zapravo bila iznošena roba stričeve djece. Ovaj film svojevrsna je osveta ljubomornih autora svim susjedima i njihovim stričevima koji su im omogućili divno djetinjstvo. Dok su njihovi stričevi, nadajmo se, i bili divni ljudi, stric prikazan u ovom filmu zapravo u najmanju ruku – nije,‘ kažu redatelji i scenaristi filma Andrija Mardešić i David Kapac.

Dalje više nećemo otkrivati kako ne bi uništili iskustvo gledanja, no ono što možemo obećati je kako ovo definitivno nije 'još jedan hrvatski film', a kao i svi najbolji filmovi s naših prostora, nastao je kao suradnja hrvatske i srpske produkcije i glumačke postave. Glavnu ulogu briljantno je odglumio slavni Miki Manojlović, a uz njega u filmu glume Goran Bogdan, Ivana Roščić (PogrešanČovek) i Roko Sikavica (DarMar). Film je nastao u produkciji Eclectice, u suradnji s tvrtkom Sense Production iz Beograda. Koproducent je Milan Stojanović. Film su financijski podržali Hrvatski audiovizualni centar, Filmski centar Srbije  i Hrvatska radiotelevizija.