Vozači taksija ispričali su nam što ih najviše smeta kod putnika - radiš li i ti jednu ovih stvari?
- Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija, ali rijetko nam na pamet padne da smo možda ponekad mi oni koji su naporni
- Razgovarali smo s vozačima hrvatskih taksija i rekli su nam stvari koje bi voljeli da više nikad ne radite
- Vozačici s kojom smo pričali je još najteže, ona se osim uobičajenih problema mora nositi i sa šovinistima
Sigurni smo da si barem jednom u životu sudjelovala u nekoj neočekivanoj vožnji taksijem popraćenom bizarnim razgovorm s taksistom, a ako nisi ti onda je sigurno netko koga poznaješ. Odlučili smo ovaj put prepustiti riječ vozačima i upitati ih što ih najviše smeta kod stranaka koje razvoze.
Razgovarali smo s vozačima Radio taxija, Cammea i Ubera, a dobili smo i izjavu jedne vozačice kojoj je, po našem mišljenu, možda i teže nego vozačima.
Što vozače taksija najviše smeta kod stranaka pročitaj u nastavku.
Nisam DJ
"Najgore mi je kad me traže da mijenjam radijske postaje. Ljudi su toliko navikli da može biti po njihovom u taksiju da više zapravo ni ne pitaju nego jednostavno zahtjevaju. Kao prvo nisam dj, a kao drugo ljudi stvarno nemaju glazbenog ukusa!"
Vožnja izaziva bljuč
"Ulaze pijani u auto, ono ekipa i uvjeravaju me da frend neće dušu ispustiti sigurno, a ja iz višegodisnjeg iskustva, što taksističkog, a što s izlascima i alkoholom, znam unaprijed da hoće. Na kraju uvijek krivim sebe. Glup sam jer uvijek popustim i dozvolim da sjednu. Na greškama se uči, a bilo bi bolje ne na svojim, već na tuđim. Ja se držim valjda one ponavljanje je majka znanja, pa sad čekam taj dan da odmah kratko i jasno kažem jednostavno NE!"
Kišobran nije suputnik
"Poludim kad kiša vani lije i stranka uđe u auto s kišobranom koji stavi na sjedalo i smoči ga cijelog, pa sljedeća stranka prigovara zbog mokrog sica. Ne vidim na stražnja sjedala i ne padne mi na pamet uvijek okretati se i upozoravati na nešto tako banalno, a ti ljudi stvarno nisu fer. Ako u svom autu staviš kišobran na pod, pa stavi i u mom."
Vrijeme je novac
"Isprovocira me kad stranka kasni, ali onako bezobrazno puno. Sad kako se vidi broj i imamo kontakt stranke ako vidim da je nema uvijek nazovem i javim da sam stigao. Žene najčešće kažu evo za 2-3 minute i odmah znam da lažu. Nema ih još barem 15min, a ti čekaš i čekaš da bi ih odveo negdje za 20 kuna. Kad vam žena kaže 'trebam još vremena, sačekajte molim vas' tad je najiskrena u priznavanju i sebi i vama da će te se trebati strpiti jer je zapela s odabirom cipela ili sličnim."
Vjeruj da znam kuda
"Ne volim kad se žale se na rute vožnje. Znači vozim taksi preko 20 godina i Zagreb poznajem bolje od svih, sve ulice sam prešao nebrojeno puno puta i ako naručite taksi i kažete mi adresu ovisno o dobu dana dopustite da vas odvezem rutom za koju znam da je najbrža u tom trenutku. Ako netko odmah napomene gdje želi nema problema, ići ću željenom rutom. Ljudi misle, zbog par budala koje primjete da niste iz Zagreba, a ne uzimaju u obzir da poznajete dio grada kojim se krećete, da nećete skužiti da su vas zafrknuli, ali i danas kad imate aplikaciju koja vam ponudi i otprilike cijenu vožnje, stvarno moraš biti budala ako želiš namjerno nekog preveslati."
Zgodne cure s pratnjom
"Najgore mi je kad uđu zgodna cura i dečko u auto i onda ona počne sa mnom razgovarati, a ja ne znam jesu li oni par ili ne. Škicam drže li se za ruke, da li ga ona takne za koljeno ili bilo što što bi pokazalo da su skupa, a ne vidim, a od mene jače je da probam. Taksisti moraju biti šmekeri. Vozim stalno, pa je taksi skoro jedino mjesto gdje mogu upoznati neku curu. U takvim situacijama držim se APP - ako prođe prođe."
Zadovoljan sam, vjerujte mi
"Stvarno ne razumijem pitanje jeste li zadovoljni Uberom. Pa da nisam ne bih radio, vrlo logično. Ja ne znam misle li ljudi da smo baš toliko budale, pa vozimo za badava ili žele samo biti pristojni, pa održati komunikaciju, ali nema logike da bih radio to da ne zaradim ništa."
Za šankom se žali
"Potpuno bizarno mi je kad ljudi uđu u taksi i vode privatne razgovore, ali ne one lijepe. Nikad neću zaboraviti jednu stranku koja je ušla sva crvena u licu i pričala na mobitel s valjda boljom polovicom i svađala se. Stvari koje je on njoj izgovorio su bile nevjerojatne. Mene to ne zanima. Ja sam taksist, a ne šanker da te slušam. Vozim te od točke A do točke B i ajmo to izdržati, pa svako svojim putem. Najbolje mi je kad me pitaju onda za mišljenje, a to češće rade žene. Čuj, ja ti stvarno ne mogu pomoći,a i ne želim. Na mene se isto deru, pa šutim."
Na dvije vrste sam naletjela
"Kao žena naletjela sam do sad na dvije vrste putnika. Prve, šoviniste koji s tolikim oprezom sjedaju u auto jer sam žena, pa pretpostavljaju da ne znam voziti. Kad im vidim na licu šok dođe mi da ih pljusnem. Mislim, živimo u 21. stoljeću. Žene su piloti, voze tramvaje i bagere ogromne, auto je najmanja stvar. Drugi tip je onaj koji mi se upucava. Nemam problem s tim ako je netko pristojan i razgovor je ugodan, a ako pita za broj kažem da sam zauzeta i nikom ništa, ali pijane budale kad uđu čak i najkraće rute čini se da traju godinama. Najgore mi je to što ne znam baš kako reagirati. Kako da ja znam da li je on lud, pa će se naljutiti i napraviti mi nešto ili je pijani veseljak pa je samo naporan. Grozno je da i danas u nekom tako običnom poslu kao što je vožnja auta postoje frajeri koji te podcjenjuju ili tretiraju kao stvar."