Uz restaurirane komade namještaja brenda 'Da bar' svaki će prostor izgledati kao s naslovnice magazina
- Osim što stari komadi namještaja imaju veliku estetsku vrijednost te nerijetko iznimnu kvalitetu, tu je i emocionalna vrijednost pa tako mnogi žele udahnuti novi život nekom starom komadu koji im je vrlo drag
- Ako je suditi prema interesu koji vlada za preobrazbom namještaja koje rade divne i nevjerojatno talentirane žene iz nekada tria, a danas dua 'Da bar', očito je sve više onih koji žele sačuvati djelić (obiteljske) povijesti
- Darija i Vanja otkrile su nam nešto više o tome kako izgleda cijeli proces, otkud crpe inspiraciju, što najradije restauriraju, ali i koji im je najmanje drag dio posla
Budući da, po mom ukusu, ništa ne može nadmašiti estetiku s početka i iz sredine prošlog stoljeća, uvijek tragam za svime što ima veze s bilo čime iz nekih minulih vremena, bilo da su u pitanju moda, automobili, namještaj ili nešto deseto, a ako je suditi prema interesu koji vlada za magičnim preobrazbama namještaja koje rade divne i nevjerojatno talentirane žene iz nekada tria, a danas dua 'Da bar', očito danas postoji mnogo mojih istomišljenika.
Da se razumijemo, kod svega onoga što je nastajalo u nekim davnim godinama, pa tako i namještaja, vrijednost ne leži samo u estetici koja je kudikamo minucioznija i profinjenija od većine modernih komada, već i u kvaliteti koja je nekoliko razina iznad gotovo svega što čini ponudu danas. Sigurna sam da moja mama nije jedina koja još uvijek u garaži ima hladnjak star dobra četiri desetljeća, a koji i danas hladi bolje no ikoji novi, kao što u gotovo svakoj obitelji postoje razni uređaji koji su puno dugovječniji od svih onih koje kupujemo danas, a za koje možemo biti sretni ako prežive dok su još pod garancijom.
Kada je u pitanju namještaj, situacija je slična. Iako se vrhunski komadi izrađuju i danas, nerijetko je njihova cijena toliko visoka da je malo onih sretnika koji si ih mogu priuštiti, dok su kvalitetni komadi od punog drveta nekada prije bili sastavni dio gotovo svakog domaćinstva. Osim estetske privlačnosti i kvalitete izrade, tu je dakako i emocionalna vrijednost pa tako mnogi žele udahnuti novi život nekom starom komadu koji im je vrlo drag, radije no baciti ga i zamijeniti nekim novim.
Vanja Begović, Darija Vrtarić Jakoplić i Ksenija Koščak tri su kreativne duše koje su prije šest godina, nakon što su godinama zajedno kao odgajateljice u vrtiću radile u engleskom programu, odlučile zaploviti nekim kreativnijim vodama i posvetiti se spašavanju upravo svih tih starih komada namještaja koji su previše vrijedni da bi negdje stajali zaboravljeni ili, još gore, bili odbačeni, a svaki komad kojeg se dohvate pretvaraju u divne primjerke kakve nerijetko proučavamo na stranicama magazina. Kseniju je u međuvremenu život odveo u nekom drugom smjeru, dok se Darija i Vanja i dalje bave magijom koja je i nas opčarala, a sada su nam otkrile i nešto više o tome kako izgleda cijeli proces, otkud crpe inspiraciju i koji im je najmanje drag dio posla.
O tome koliko je poseban svaki komad koji im dođe u ruke možda najbolje svjedoči dječji krevetić kojeg su nedavno restaurirale. Star više od 60 godina, bio je, kažu, potpuno drugačiji od svih krevetića koje su dotad preuređivale. Fascinirale su ih njegove brojne mogućnosti i funkcije koje ima. “Može biti kraći, duži, kolijevka ili stolac za hranjenje... ima četvora vratašca na bočnim stranicama, prostor za pohranu, može biti prostor za igru... Ni sami vlasnici nisu bili sigurni u sve funkcije i otkrivali su ih prema fotografijama koje su imali. Proizveden je u našim slavonskim tvornicama namještaja, a vlasnicima predstavlja veliku sentimentalnu vrijednost”, priča nam Darija, priznajući da je puno komada koje su nakon preuređenja i same poželjele imati, a najčešće su to, kaže, masivni ormari i vitrine. “Ponekad preko fotografije ljudi ni ne mogu dobiti pravi dojam kako nešto uistinu dobro izgleda nakon preuređenja, a posebno kada je smješteno u interijer. Budući taj cijeli dojam stječemo iz prvog reda, puno toga poželimo za sebe.”
Najviše im inspiracije, kažu, daje sam komad namještaja. “Ponekad vidimo na prvu što treba napraviti da istaknemo komad i stvorimo autentičan, ponekad nam se to otkrije za vrijeme procesa, nakon što skinemo postojeću boju, no u preuređenju uvijek pratimo želje i interese klijenata i stil kojeg vole.”
Iako još uvijek nisu naletjele na pravo blago skriveno u nekom komadu, često nailaze na lijepe poruke na starim komadima namještaja koje su izradili stolari. “Često su to na leđima olovkom napisana imena i datumi za koga je i tko nešto napravio uz neku srdačnu poruku. U starim šivaćim mašinama uvijek je puno pribora za krojenje i šivanje, a pronađe se i starih novčića, starih fotografija, perlica od nakita ili rašpica za nokte u klavirima. Preuređivale smo i namještaj kojeg je jedan slikar imao u svom ateljeu - bilo bi zanimljivo čuti priče iz tog ateljea. Ili priče iz učionice, od stola učitelja iz jedne stare slavonske škole.”
Najradije preuređuju komade iz Alt Deutsch razdoblja s kraja 19. stoljeća koji su masivni, robusni, i simetrični s manje ili više rezbarija, a koji su nakon preuređenja vrlo atraktivni, čak i u modernim prostorima, dok zadržavaju povijesni šarm. “Ljudi koji imaju neke vrijedne komade namještaja kao na primjer iz 19. stoljeća i koji se odluče na preuređenje, i sami su svjesni da možda taj namještaj gubi pravu vrijednost preuređenjem, ali ih oni svakako žele zadržati za sebe još dugi niz godina, a kao takve ih više ne žele ili im se ne uklapaju u moderni stil uređenja. Ponekad jednostavno kažu da više tu smeđu ne mogu gledati".
"Klijentima koji donose namještaj na preuređenje, on često predstavlja sentimentalnu vrijednost i nikako ih ne žele odbaciti ili prodati, a svjesni su da ih ovakvim intervencijama mogu zadržati i prilagoditi novijim stilovima. Važna im je i kvaliteta tog namještaja koju danas teže pronalaze, ali i posebnost svakog od tih komada koja je u interijeru itekako vidljiva. Samo jedan ovakav komad dovoljan je da napravi ogromnu razliku.”
Postoji li dio koji posla koji im baš i nije drag? Najviše im muka, kažu, zadaje skidanje boje ili laka koje je ujedno i najdugotrajniji proces, ali izuzetno važan. “Obično se tek ispod boje vidi pravo stanje stvari i otkriju se sva oštećenja koja su s godinama nastala, a budući se često radi o vrlo starim komadima namještaja, ponekad je pravi izazov rastaviti komad namještaja pa često samo vađenje jednog šarafića ili čavlića može uzeti puno vremena. Naravno, ni ponovno sastavljanje nikad nije jednostavno, ali zato konačan rezultat uvijek oduševi.”
Priznaju da je izazov bilo i svladavanje marketinške strane koje ih je čekalo na početku njihovog puta. “Svašta smo morale naučiti, između ostalog i oglašavanje na društvenim mrežama koje su nam od samog početka bile užasno važne za predstavljanje usluge koju nudimo. U tim počecima nismo prepoznale važnost prikazivanja cijelog procesa, odnosno početnog stanja samog komada koji bi često bili u vrlo lošem stanju, no čim smo počele stavljati fotografije 'prije i poslije' potakle smo veliki angažman pratitelja, novih klijenata, ali i medija. Žao nam je samo što nismo ranije krenule organizirati radionice preuređenja namještaja koje organiziramo tek posljednjih nekoliko mjeseci, budući smo stekle puno iskustva i znanja koje rado dijelimo sa svima koji bi i sami voljeli preuređivati svoje komade”, kaže Darija. Bolje ikad, nego nikad, ako se nas pita, a moramo priznati da su nas svim impresivnim intervencijama Darija i Vanja itekako zarazile željom da se i sami upustimo u ovakve zahvate. Još samo da se odlučimo koji komad prvi dotjerati!