• Ljeto u planinama za mnoge je puno draže nago na moru - a ja sam tek nedavno otkrila njegove čari
• Gorski kotar je uistinu destinacija za sva godišnja doba, a jedna od njegovih najljepših atrakcija je Lokvarsko jezero
• Kako je Lokvarsko jezero nastalo, koliko traje šetnja oko čitavog jezera i ostale zanimljivosti ...

Oduvijek sam bila osoba koja čitavu godinu željno iščekuje ljeto, a ljeto je značilo samo jedno - more i plaže. Nikad mi nije palo napamet ljeti odlaziti na planine; zna se, na planine se ide zimi kada je snijeg. Što bi itko normalan 'tratio' ljeto na planine dok može biti na moru, često sam se pitala. A onda sam upoznala čovjeka koji ne voli ni ljeto ni more ni plaže ni išta što ja povezujem sa svojim najdražim godišnjim dobom. "Kompromisi su ključ uspješne veze" netko je jednom rekao i tako sam ja odlučila redefinirati vlastitu definiciju ljeta.

Life&style Zmajevo oko, jezero koje mijenja boju, čaroban je prirodni fenomen pokraj Rogoznice

Prošle godine sam se prvi put zaputila u Gorski kotar ljeti, točnije na Lokvarsko jezero te sam se, na svoje veliko iznenađenje, oduševila. Nešto što sam smatrala zimskom destinacijom, eventualno jesenjskom kada je šuma u tisuću boja, u potpunosti me osvojilo i u svome kolovoškom izdanju. Ono bez čega ne mogu zamisliti ljeto - more, sasvim je dostojno zamijenilo Lokvarsko jezero. Nedostatak gužvi, hlad i ugodna temperatura koju pruža gorska šuma, prekrasne boje i riječima teško opisiv mir koji vlada u šumi, pokazala se kao prekrasna alternativa krcatoj obali. Neću pretjerati kada kažem - radi Gorskog kotara zaljubila sam se u ljeto na planinama. Ove godine ponovili smo izlet na Lokvarsko jezero i ovoga puta odlučili napraviti đir oko cijelog jezera.

O Lokvarskom jezeru

Lokvarsko jezero je zapravo umjetno jezero, starijim generacijama poznato kao Omladinsko jezero jer je ime dobilo po 27.000 mladih koji su sudjelovali (prisilno ili dobrovoljno) u gradnji od 1952. do 1955. godine. Premda je Lokvarsko jezero umjetno jezero, ono se skoro savršeno uklopilo u prirodni okoliš prelijepih goranskih crnogoričnih šuma i teško bi slučajni prolaznik mogao pomisliti da ono tu ne stoji već stoljećima. 

Umjetno Lokvarsko jezero, koje se proteže na 2,5 kilometara četvornih, a duboko je 40 metara, stvoreno je na mjestu nekadašnjeg naselja Srednji Jarak, a radi njegove gradnje stanovnici su morali iseliti s područja današnjeg jezera. Kada je podignuta brana na rijeci Lokvarki, potopljena je dolina s desecima kuća, gostionicom, kapelicom te čak trima pilanama što znači da se ispod današnjeg Lokvarskog jezera krije potopljeno naselje. 

Danas je ovo jezero jedna od najpopularnijih turističkih i izletničkih destinacija Gorskog kotara te mjesto koje privlači kako izletnike, tako i sportaše, ali i festivalce. Naime, posljednjih nekoliko godina ovdje se održavao i festival elektroničke glazbe.

Šetnja oko Lokvarskog jezera

Ovog ljeta odlučili smo napraviti čitav đir oko Lokvarskog jezera što znači ukupno 17-ak km staze koja ga okružuje. Za sve one koji se odluče na ovu šetnju, potrebno je napomenuti kako na nekim dionicama staza ne prati jezero, već prolazi kroz samu šumu. No, staza je prilično lagana stoga nije potrebno biti u nekoj ekstra fizičkoj kondiciji, no treba uzeti u obzir da se ipak radi o 17 kilometara te kako je elevacija 500-injak metara.

Što se tiče početne točke, većina izletnika odlučuje ostaviti auto kraj restorana Eva (o njemu nešto kasnije) ispod kojeg se spušta na stazu, no također popularno polazište je sa same brane jezera. Neki započinju ovu šetnju sa suprotne strane jezera, kod naselja Mrzle Vodice.

Za obilazak jezera, bez ikakvih pauza i stajanja te bez skretanja sa staze, prosječnom šetaču treba oko 5 sati. Staza je obilježena znakovima POJ ili BOJ gdje je  prva oznaka za šetače (Put oko jezera), dok je BOJ oznaka za bicikliste (Biciklom oko jezera). Svakako preporučujem čitavim putem slijediti oznake te ne skretati sa staze. Mi to, naravno, nismo učinili i na jednom dijelu (kod mostića) smo odlučili prošetati suhim djelom jezera.

Ni grčki bogovi nisu mogli odlučiti je li najljepši otok Mljet, Korčula ili Lastovo. Evo njihovih aduta

Nakon što smo se udaljili od staze stotinjak metara nadobudno smo nastavili dalje krivo misleći kako ćemo se brzo ponovno uključiti na stazu. Naime, baš na ovome djelu staza se prilično udaljava od jezera i da bi se opet uključio na nju potrebno je penjati se kroz poprilično neprohodnu šumu. Misleći kako će biti lakše hodati uz samo jezero, spustili smo se do njega i naišli na još težu situaciju  gdje sam ja odlučila da je lakše dio puta - preplivati. 

Long story short - dobro smo se namučili dok se nismo ponovno vratili na stazu i svojim improviziranjem si produžili put za oko sat i pol. "The road less traveled" uvijek je teži put, no radi nekih lijepih prizora i iskustava koje ne bi imali da smo pratili put nije nam toliko žao što smo malo 'zalutali'. Bi li to ponovili? Mmm, ne baš. Poanta priče - drži se oznaka, s razlogom su tu. 

Ovu avanturu završili smo finom večerom u restoranu Eva

Nakon što smo završili pun krug bili smo dobro iscpljeni i jedva čekali doći do mjesta s kojeg smo krenuli, gdje se nalazi restoran Eva. Ovdje smo nazdravili našoj avanturi domaćom borovičkom i hladnim pivom. Nakon toga slijedio je specijalitet ovog mjesta - pohani žablji kraci, a za glavno jelo ja sam išla sa svojim all time favorite gulašom od divljači i njokima, a on se odlučio za pljeskavicu od od srnetine i veprovine. I jedno i drugo bilo je odlično, no drugi puta bi svakako probali još jedan lokalni specijalitet - dimljenu pastrvu. I da, nikako ne smijemo zaboraviti na štrudlu od borovnica za koju i Plava kamenica kaže kako je "dovoljan razlog za odlazak u Evu".

Sve u svemu, izlet na Lokvarsko jezero ljeti svakako je odlična ideja - pa čak i ako si, baš poput mene, "morsko dijete".