SUN U ispričala nam je sve o putu od folklora do alt electro popa i trećeg albuma koji najavljuje pjesma 'Disaster'
- U našoj rubrici '15 minuta sa...' razgovaramo s uspješnim, zanimljivim i inspirativnim ženama
- Naša nova sugovornica, Sanja Šiljković, svestrana je umjetnica i glazbenica poznatija pod umjetničkim imenom SUN U
- Sanja je nedavno izdala novu pjesmu, 'Disaster', kojom najavljuje treći studijski album, a za miss7 ispričala je zašto ponovno pjeva na engleskom, odakle ljubav prema glazbi te koji su joj planovi
Glazba je sastavni dio života domaće glazbenice, producentice i vizualne umjetnice Sanje Šiljković od malih nogu, a svoju ljubav prema ovakvom načinu izražavanja njeguje i razvija već dugi niz godina. Na hrvatskoj glazbenoj sceni poznata je pod umjetničkim imenom SUN U, s već trećim albumom u najavi. Njoj svojstveni kreativni proces znači da od početka do kraja sve preuzima na sebe, a u razgovoru za miss7 otkrila nam je kako to funkcionira, zašto ponovno pjeva i piše na engleskom te kad ćemo imati priliku i uživo čuti njene najnovije skladbe.
Prošlo je nešto manje od godinu dana od izlaska drugog studijskog albuma 'Beton'. Koje su najveće razlike u odnosu na najnoviji i kad možemo očekivati izlazak novog albuma?
- Kako je najveća razlika između prvog albuma 'Discover' i drugog albuma 'Beton' bila u jeziku, sada će valjda to opet biti slučaj. S engleskog na hrvatski, pa s hrvatskog na engleski. Dakle, na trećem se vraćam engleskom, a normalno, s obzirom na to da je i prošao neki vremenski razmak od albuma do albuma, svi rastemo pa kako idem dalje, tako i glazba koju radim 'raste', mijenja se u neki zreliji zvuk. Ne mislim se žuriti s izbacivanjem trećeg studijskog, jer nije još ni punih godinu dana prošlo od drugog, tako da polako. 2024. je puno realnija.
Novi album najavili ste emotivnim singlom 'Disaster'. Kako ste se ponovno odlučili izraziti na engleskom jeziku?
- Počela sam s engleskim jer sam se tako osjećala najviše, u glazbenom smislu, kao ja. Okušala sam se na hrvatskom na drugom albumu i iza tog shvatila da žanr glazbe koju radim jednostavno najbolje funkcionira na engleskom. Vrlo jednostavno, alt/electro pop je u igri i on, u mom slučaju, kod nas nikad neće biti klasični mainstream. S obzirom na stil glazbe i publiku koja sluša određeni žanr, što vani, što kod nas, vidjela sam da ću više izgubiti nego dobiti s materinjim jezikom. Ne idem na zaradu, hvala bogu imam druge izvore prihoda, tako da si mogu priuštiti biti i raditi ono što želim. Iza izlaska drugog albuma na hrvatskom, dala sam si vremena da malo odvažem prije nego krenem pisati tekstove za novi materijal i vaga je rekla da je ovo pravac kojim trebam dalje.
Ne kažem da više nikad neću napisati pjesmu na hrvatskom (nikad ne reci nikad), ali za sad, čvrsto stojim iza ove odluke. Da se razumijemo, nije apsolutno ništa loše bilo na materinjem jeziku, štoviše, imala sam dosta benefita, o lakoći i brzini pisanja tekstova da ne pričam, ali ne mogu, u glavi sam čula nešto drugo i jednostavno ne mogu protiv sebe.
Kao i obično, cijeli proces stvaranja albuma ste odradili sami, od pisanja pjesama do produkcije, a s najnovijim singlom sami ste odradili i zadnju tehničku fazu miksa i mastera. Koji vam je dio ovog procesa najdraži i zašto ste odlučili sve raditi sami?
- 'Kompleksi' i misao 'prepusti to onima koji se baš time bave' me valjda do sada vodila. Npr., imala sam mikrofon i mogućnost snimanja vokala i do sad, ali me valjda neki manjak samopouzdanja tjerao da ipak idem u studio nanovo snimati vokale (iako sam ih već kod sebe snimila za demo referencu). Zatim sam sve snimljene trake davala dalje na finalni miks i master u studio. Na kraju sam ipak shvatila koliko ću biti brža i efikasnija ako polovim određene tehničke cake i odradim i taj zadnji dio kod sebe. I evo, to je sad to, ne moram nikamo ići, nikom ništa eksportirati i slati, vrlo je jednostavno i najbitnije, brže!
A što se samog procesa tiče, ja sam junkie za instrumentalima, taj dio mi je uvijek bio glavni i najzabavniji. Kad dobiješ onu prvu ideju, bilo to nešto na klavijaturama, bass gitari, gitari, ritmu/bubnju, vokalu, nebitno, onaj proces kada te 'hiti' ideja i samo kreneš nasnimavati instrument po instrument, programirati i slagati sve jedno na drugo, sve dok ne bude kompletan instrumentalni dio/aranžman gotov, pa onda u nedogled slušati u loop, tražiti si greške. Cijeli dio do pisanja teksta je čista ljubav (vjerojatno je i to još jedan od razloga zašto sam odlučila ne snimati dva puta vokale i ići u studio jer mi je teška tlaka kad dođe taj dio na red ha-ha).
Što vas inspirira za stvaranje pjesama? Je li proces pisanja pojedine pjesme uvijek različit ili pratite neke svoje rituale s kojima dolazite do 'završnog proizvoda'?
- Uvijek se zezam da mi je pisanje teksta zadnja rupa na svirali, jer kao što sam maloprije rekla, ja sam lik od instrumentala i njega uvijek, bez iznimke, prvog napravim, ali znam da za pop formu mora biti vokal gore. Za pisanje uvijek čekam moment da mi dođe, ali u 99% slučajeva me instrumentalni dio sam odvede u smjer lirike kojom se želim pozabaviti. Puno previše razmišljam o ljudima, životu, odnosima, osjećajima, postojanju, konstantno i neumorno općenito, tako da u principu ne postoji konkretno nešto što mi je 'izvor' ili inspiracija jer pronalazim inspiraciju u apsolutno svemu svakodnevnom, čak i kad mi ne treba. Sve poprilično dolazi samo od sebe bez nekog svjesnog podražaja ili utjecaja.
Vaša glazbena karijera traje već godinama. Što za vas znači glazba i kad ste shvatili da je to ono čime se želite baviti?
- Bolje pitanje je sjećam li se vremena kad to nisam htjela, mislila i željela. Moja fiksacija oko glazbe (i umjetnosti općenito) seže od valjda 5. godine života. Ne sjećam se puno svojih želja i afiniteta prije te dobi ha-ha, ali da, nekako je tu oduvijek! Smiješno je to. Meni je to normalno, moj život od samog starta, ne poznajem drugačije, kao da se već sve znalo još u predškolskoj dobi i tako je i išlo sve godinu za godinom i razvijalo se dalje. Tu mogu biti apsolutno zahvalna i svojim roditeljima koji su detektirali i prepoznali sve odmah u startu i što me nisu sputavali u tom. Sretna sam zapravo što nisam nikad imala opterećenje ili nedoumica što želim biti u životu i što mi nitko nije branio smjer u kojem se želim razvijati.
Kakvi su bili vaši glazbeni počeci?
- Uf, tu je stvarno bilo svega, ne mogu ni detektirati, ali ako gledamo samo profesionalniji spektar, mislim da bi to onda bio folklor u osnovnoj školi. To su bile baš ono, prve prave profi probe, treninzi, nastupi okolo naokolo, pro snimanje pjesama, ma ima tu dosta tog za ispričati na tu temu… Kad sam već krenula u srednju školu krenuli su bendovi. S 20 godina sam već imala u 'džepu' Fenderovu nagradu i Status od glazbene unije, meni dovoljno!
Tko su vaši najveći glazbeni uzori, ako ih imate?
- A stvarno nemam, volim previše tog raznolikog da jedino što mogu reći je ili da su mi svi kolektivno uzori ili da mi nije nitko. :)
Najveća potpora u glazbenom stvaralaštvu i karijeri?
- Nisam se nikad dala smetati i fishati ičije 'odobrenje', tak da mogu jedino reći hvala mojima što mi nisu branili da budem ono što želim biti, a ostalo rješavam sama sa sobom.
Rođeni ste i živite u Zagrebu. Koja su vam najdraža mjesta u gradu?
- Ee nee, zapravo sam rođena u Osijeku, ali kako sam došla u Zagreb s 8 godina, nemam toliko bogato sjećanje na Osijek. Apsolutno me sve veže i seže u Zagreb, tako da je pitanje skroz na mjestu zapravo. Apsolutni numero uno 'Krivi Put' - obožavam to mjesto, a vjerna sam mu još otkako je bio na staroj lokaciji i teško mi je na ovo odgovoriti jer ću krenuti nabrajati do preksutra! 'Krivi Put', 'Beertija', 'Kolaž', 'Vinyl', 'Funk', 'Medika', 'Bacchus', 'Vintage', you name it!
Kako se najviše volite opuštati u slobodno vrijeme?
- Iskreno?! Ne znam više ni što je slobodno vrijeme s paralelnim karijerama. Već mjesecima maštam o tom da se zavalim na kauč i odgledam neku sezonu neke serije from scratch, doslovno bilo koje serije, samo da stavim mozak, ruke i dušu na pašu na par sati!
Kako ste proveli ljeto? Jeste li cijelo vrijeme pripremali album ili ste našli i vremena za odmor na moru?
- Radno. Doslovno radno. Moj godišnji će tek biti u 10.mjesecu vjerovali ili ne, more me nije vidjelo, a boga mi ni ja njega. No, ne žalim se, napravila sam hrpu tog unatrag par mjeseci, konkretno imam već i više od pola albuma gotovo.
Uz novi album, koji su još planovi za jesen i zimu? Možemo li uskoro očekivati i koncert?
- Ma da, radit ću na novim pjesmama, neću se žuriti s izbacivanjem trećeg albuma sigurno. 2024. mi je negdje u glavi s obzirom na to da je zadnji album izašao prije samo 7devet mjeseci. Za sad imam već šest kompletno gotovih pjesama, ali želim još snimati i spotove i videe, tako da polako. Što se svirki tiče, za sada je u planu zatvaranje festivala Urbofon u Zadru početkom 12. mjeseca. Neće biti ništa prije jer je fokus na drugim stvarima, a iza toga ćemo vidjeti, znate kako se kaže, New Year, New Me ;)