• U jednom od najljepših dijelova Zagreba, na Tuškancu, u sklopu Hotela Republika smjestio se restoran Perivoj, čiji nas je novi jelovnik oduševio tradicionalnim domaćim okusima i toplom, opuštajućom atmosferom 
• Od vrućih domaćih uštipaka i slavonskih delicija do savršeno pripremljene teletine pod pekom, beefsteaka i kremastog tiramisua, baš svaki zalogaj bio je razlog više da se poželimo vratiti
• Bez pretencioznosti i nepotrebnih kulinarskih egzibicija, Perivoj nudi upravo ono što od savršenog vikend ručka očekujemo - odličnu hranu, ugodan ambijent i nekoliko sati čistog uživanja

Otkako je Zagreb prije puna dva desetljeća postao moj novi dom, zaljubila sam se u gotovo svaki njegov kutak, no jedan je još od prvog susreta imao posebno mjesto u mom srcu. Tuškanac je bio kvart u koji sam nekada bježala kad god bi mi se ukazala prilika, ne bi li u gizdavosti njegovog zelenila uživala barem nakratko, redovito maštajući o tome kako bi moj život izgledao da mi je dom smješten baš tu. Prije pet godina, moji su snovi postali stvarnost koja mi i dan danas zna djelovati nestvarno.

Za razliku od drugih kvartova, ovdje nema trgovačkih centara, butika, slastičarnica, pekarnica ni mnoštva kafića, ali zato ima obilje nečega mnogo dragocjenijeg - tišine koja je jednoj metropoli strana, prošarane tek cvrkutom ptica, i šumskih labirinata omeđenih impozantnom arhitekturom koji, poput najčarobnijih kulisa, vode do srca grada. Upravo se tu, nadomak jednog od najljepših paviljona, u, po mnogima, jednoj od najljepših ulica, smjestio i jedan od dražih mi kutaka - Hotel Republika. Ispijanje kave s pogledom na zelenilo ovdje ima doista meditativan učinak pa mi je njihova terasa već godinama jedno od dražih mjesta za opuštanje, a kada sam prije par dana otkrila da se u sklopu hotela, u restoranu Perivoj, odnedavno nudi novi meni, bilo mi je jasno da prvom prilikom moram otići istražiti što se nudi.

Plan da se do njega ove subote prošetam uobičajenom rutom se, nažalost - utopio, i to doslovno, jer je kiša baš tada odlučila lijevati, no onaj drugi dio, koji je podrzumijevao guštanje u ukusnoj hrani, čak ni vremenska prognoza nije mogla poremetiti. Štoviše, mislim da je prohladno i kišno vrijeme samo dodatno istaknulo opuštajuću i toplu atmosferu koju restoran Perivoj nudi, a selekcija tradicionalnih zalogaja koje nas je dočekala bila je baš ono čemu sam se nadala.

Life&style Ako voliš deserte sa šljivama, ovu novu Jolie Petite Patisserie slasticu moraš kušati prvom prilikom

Mislim da bih na prste jedne ruke mogla nabrojati restorane koje sam tijekom života posjetila, a u kojima sam imala ozbiljne dileme što naručiti, iz prostog razloga što sam, kako bi oni koje me najbolje znaju rekli, poprilično izbirljiva kada je hrana u pitanju, pa bi odluka uvijek pala na neko od rijetkih jela koja su mi na listi najdražih. U Perivoju je jelovnik izgledao otprilike kao da sam ga sama sastavljala po vlastitim preferencijama pa je odluka što odabrati bila jedna od težih s kojima sam se susrela, a za njega je zaslužna Nera Škaro, mlada poduzetnica koja je za ovu poznatu zagrebačku adresu osmislila vizualno i gustativno novo ruho. 

Kako su uštipci nešto što volim toliko da bih ih mogla jesti svakodnevno, odlučili smo krenuti upravo s njima, a teško mi je reći jesu li ukusniji bili oni - pravi domaći, još vrući, ili pak kajmak, vrhnje i sir s vrnjem uz koje su bili posluženi. Nismo odoljeli ni plati sa slavonskim delicijama - kulenom, kulenovom sekom, domaćim kobasicama, pršutom i špekom, kojoj je jedina mana što je toliko ukusna da je nemoguće odoljeti i posljednjem zalogaju, i toliko zasitna da iskreno dovodiš u pitanje vlastite sposobnosti da nakon nje pronađeš mjesta za pojesti išta drugo.

Juhu, bez koje mi je ručak inače nezamisliv, smo ovom prilikom odlučili preskočiti, izbjegavši tako još jednu ozbiljnu dilemu - goveđa, pileća ili krem povrtna, no uopće ne sumnjam da bismo i njih, koje god odabrali, s guštom pojeli.

Odabir glavnog jela uzeo nam je najviše vremena jer je doista sve redom zvučalo primamljivo. Gulaš, purica s mlincima, marinirani janjeći kotleti, ćufte u umaku od rajčice s pire krumpirom i bečki šnicl s krumpirićima bili su nam neki od favorita, no u konačnici smo se ipak odlučili za teletinu pod pekom s pekarskim krumpirom i beefsteak s krumpirima pečenima u kori sa začinskim biljem te kupus salatu kao prilog.

Da su potpuno prazni tanjuri iole estetski privlačni, priložila bih sliku njih, kao najbolji dokaz o tome kakva su jela bila, jer nakon već spomenutog prefinog predjela, i posljednji pojedeni zalogaj definitivno nije bio pitanje gladi, već rapsodije okusa toliko opojne da je misao o tome kolika je grehota išta ostaviti na tanjuru jedina koja ti je na pameti. Em se meso topilo u ustima, em je bilo savršenog okusa, em su svi prilozi bili začinjeni taman koliko su trebali da se iz svakog zalogaja izvuče maksimum užitka.

Iako smo bili uvjereni da, uz najbolju volju, nemamo više mjesta ni za što drugo, dali smo se nagovoriti na desert - savršeno kremasti tiramisu. Za razliku od mog supruga koji ne može odoljeti niti jednoj slastici na svijetu, ja sam i po pitanju kolača jednako izbirljiva kao i po pitanju svega ostalog, a tiramisu mi je vjerojatno među najomraženijima. E pa kada ja, tako izbirljiva, zaključim da je božanstven, možeš biti sigurna da ga vrijedi isprobati i da se nećeš razočarati.

Ono što mi se kod Perivoja možda i najviše svidjelo jest činjenica da ništa u cijelom iskustvu nije djelovalo pretenciozno. Od ugodnog ambijenta i opuštene atmosfere do jela koja ne pokušavaju izmišljati toplu vodu, nego jednostavno nude ono najbolje od dobro poznatih, domaćih okusa, sve je bilo baš onako kako jedan savršen subotnji ručak zamišljam. A koliko god već godinama bila zaljubljena u ovaj svoj zeleni djelić raja, posebno me veseli kada otkrijem da me još uvijek ima čime iznenaditi. Perivoj je definitivno jedno od tih iznenađenja i, na moju veliku sreću, nalazi se dovoljno blizu da do sljedećeg posjeta neću morati dugo čekati.

A ako bih baš morala pronaći neku zamjerku cijelom iskustvu, bila bi to činjenica da smo iz restorana izašli toliko siti da nam je ideja bilo kakvog sljedećeg obroka djelovala potpuno nezamislivo. No, s obzirom na to koliko smo uživali u svakom zalogaju, rekla bih da je to prilično mala cijena za jedan ovako dobar ručak. Sljedeći put možda ipak krenemo malo skromnije s predjelima, iako nakon svega što sam kušala, i u to čisto sumnjam.

Ipak, jedno je sigurno - Perivoj je jedno od onih mjesta kojima ćemo se rado i često vraćati jer svaki njegov kutak podsjeća koliko nam malo treba za istinsko uživanje - malo mira, dobro društvo, tanjur ukusne hrane i nekoliko sati u kojima baš nikamo ne žurimo. A ako mene pitaš, teško da subota može biti ljepša od toga.

Life&style Novi bečki hit je kafić s 300.000 plišanih medvjedića; jednog dobiješ uz naručeno piće