Psiholog objašnjava: Dva su puta da budeš uspješna, svijetli i tamni. Koji ćeš odabrati?
- Prema njujorškom profesoru psihologije Glennu Geheru, općenito imamo dvije strategije koje možemo izabrati kako bismo bili uspješni u životu
- Voliš li više svjetlo ili mrak?
- Otkrit ćemo ti sve o putu svjetla i tame do uspjeha
Što znači biti uspješan ovisi o našim osobnim vrijednostima i uvjerenjima. Za neke ljude uspjeh znači osnivanje vlastite obitelji i podizanje djece. Drugi se osjećaju uspješnima kada su što slobodniji i neovisniji te mogu putovati diljem svijeta. Uspjeh također može biti razbijanje toksičnih obrazaca, izlazak, postizanje mira sa duhom i tijelom ili provođenje poslijepodneva na kauču. Uspjeh je relativan i stoga je put do našeg osobnog uspjeha obično individualan i ne može se naći ni na jednoj karti.
Ali, ako povežemo uspjeh s tim općenitijim konceptom asertivnosti, pobjede, stjecanja moći i bogatstva, vodstva i slično, prema Glennu Geheru, profesoru psihologije na State University of New York, postoje dva pristupa kako postići ovaj uspjeh: svijetli i tamni.
Put svjetla i put tame do uspjeha
Svijetli pristup je biti ljubazan, suosjećajan, osjetljiv i osnaživati ljude oko sebe. „Neki uspješni ljudi su se popeli na vrh tako što su zaslužili poštovanje i divljenje drugih djelujući altruistički, pošteno i pristojno“, piše psiholog u časopisu Psychology Today. „S druge strane, mnogi uspješni ljudi pobijedili su laganjem, varanjem, zastrašivanjem i krađom.“ Ovaj drugi pristup, egocentričan, nemilosrdan i beskrupulozan put, Glenn Geher naziva mračnim pristupom.
Činjenica da dvije takve suprotstavljene strategije mogu dovesti do cilja vrlo je iznenađujuće i apsurdno kada malo razmislimo o tome. Ali, ako pogledamo unaokolo u povijesti ljudske moći ili u upravljačkim etažama sadašnjosti, otkrit ćemo da se ipak čini da ima nešto u tezi Glenna Gehera. Pa čak i u manjim svakodnevnim borbama često smo suočeni s izborom između ove dvije alternative, svijetlog i mračnog pristupa, što nam može pomoći sa sličnom vjerojatnošću uspjeha.
Za primjer uzmimo situaciju koja je vjerojatno poznata mnogima od nas: stojimo u redu na blagajni u našem pouzdanom supermarketu i odjednom zaposlenik otvara drugu blagajnu u susjedstvu. Sada imamo izbor: požuriti se i bjesomučno se probijati prije ljudi koji su stajali u redu ispred nas na novootvorenu blagajnu ili ćemo zadržati postojeće mjesto i ostati iza njih. Varijanta guranja i jurnjave očito bi odgovarala mračnom pristupu i naš uspjeh bi se sastojao u tome što smo brži od ostalih kupaca. Ako ih pustimo ispred, zauzeli bismo svijetli pristup - i možemo računati da će ljudi koje pustimo ispred sebe biti dobro raspoloženi i možda će nam učiniti uslugu sljedeći put kada se sretnemo. Osim ako, naravno, nisu na mračnom putu.
Koji je način bolji?
Kao ljudi, imamo osnovnu potrebu prosuđivati i klasificirati ponašanje kao ispravno i pogrešno, dobro i loše. Što se tiče dvije strategije za uspjeh, većina ljudi bi vjerojatno smatrala da je svijetli pristup ispravan, a tamni pogrešan (ali, čekati i dalje u redu u supermarketu...). Međutim, činjenica da u mnogim područjima oba načina vode do cilja i funkcioniraju, čini se da je to stvarnost i sigurno ima barem jedan razlog za to. Naša prosudba to neće promijeniti. Još uvijek treba donijeti odluku o tome koji pristup odabrati.
Mračni pristup očito uključuje puno više borbe od svijetlog. Ako se iz principa odlučimo stati u red, uvijek ćemo morati biti na oprezu, uvijek prvi primijetiti da se otvara nova kasa kako bismo uvijek mogli ostati ispred. S druge strane, ako stanemo na pristojan i prijateljski način, ne moramo se bojati da će nam drugi kupci zlonamjerno gurnuti svoja kolica u pete. Sa svijetlim pristupom vjerojatnije je da ćemo lagano kliznuti prema uspjehu. Možda ne uvijek tako brzo i učinkovito kao tamni, ali pod određenim okolnostima često je opušteniji i održiviji.
Ako radiš ove tri stvari u životu, stručnjaci kažu da nikada nećeš biti uspješna
Ne moramo se jednom zauvijek odlučiti koju ćemo strategiju uspjeha u osnovi izabrati do kraja života te u svakoj situaciji. Donekle je to svakako pitanje tipa i karaktera, odnosno uz koju varijantu možemo mirno spavati i osjećati se ugodnije. Također može u određenoj mjeri ovisiti o našim iskustvima, kojim putem i kada idemo. Ali, jedan argument općenito govori u prilog tome da se barem s vremena na vrijeme isproba svijetli pristup: čak i najveći uspjeh gubi sjaj ako ga moramo slaviti sami. A neuspjeh je daleko manje loš ako nas netko zagrli i tješi nakon toga.