Po ponašanju u vrtićkoj dobi može se vidjeti koje će dijete kasnije biti uspješno
- Istraživanje je počelo u vrtićkoj dobi, a završilo kad su ta djeca imala 35 godina
- "Uspješni" su tada naspram ostalih zarađivali godišnje četiri plaće više
- Važan pokazatelj je i je li dijete spremno pomoći drugima, surađivati i izgladiti svađu
Znanstvenici sa Sveučilišta Montreal su više od 30 godina znanstveno pratili više od 1000 djece te su istraživali njihov razvoj. Počeli su u dječjem vrtiću, a završili u 35. godini. Pokazalo se da u dječjoj dobi postoji jedan određeni način ponašanja koji se ponavlja kod uspješnih sudionika…
Kako je proteklo istraživanje
Djeca koja su godinama opisivana od svojih učitelja kao „prosocijalna“ te su bila manje sklona nepažnji, hiperaktivnosti, otporu i tjelesnoj agresiji, zarađivala su 30 godina kasnije znatno više novaca (u prosjeku oko četiri mjesečne plaće više godišnje). Djeca koja su bila opisana kao „najuzornija“, zarađivala su i do šest mjesečnih plaća više!
Upitnik za socijalno ponašanje
S pomoću ovog upitnika su znanstvenici redovito analizirali socijalno ponašanje sudionika. Pri tome su djeca, odnosno mladi, bili ocjenjivani u četiri kategorije:
• Nepažnja (Može li se dijete dobro koncentrirati? Izgubi li brzo pažnju?)
• Hiperaktivnost (Ima li dijete previše energije? Ometa li redovito nastavu?)
• Prkos (Kako dijete reagira na kritiku? Sluša li dijete?)
• Tjelesna agresivnost (Kako dijete reagira u svađi s drugim djetetom? Je li tjelesno agresivno?)
• Prosocijalno ponašanje (Je li dijete spremno pomoći drugima, surađivati s drugima i izgladiti svađu?)
To su ispitivali jednom godišnje. Rezultati su pokazali, trideset godina kasnije, da sva djeca koja su danas uspješna i zarađuju puno novaca imaju zajednički način ponašanja u djetinjstvu.
Koje posljedice imaju ovi rezultati
Znanstvenici su željeli iskoristiti rezultate istraživanja kako bi poboljšali odgoj i skrb o djeci i mladima. Djeca bi tako trebala dobiti bolju skrb – koja bi im trebala pomoći da se bolje nose s negativnim načinom ponašanja te ga pretvoriti u pozitivno. Osim toga, trebalo bi se posebno brinuti te napraviti posebne programe za djecu – i to već u ranoj školskoj dobi - koja su agresivna ili izuzetno hiperaktivna. Tako se ponašanje može pravovremeno „promijeniti“ – a i djeca bi tako postala uspješnija u kasnijoj dobi.