• Što se skriva u palači na samom venecijanskom Canalu Grande kao i mnoge druge priče, intervjue i puno modnih i beauty trendova pročitaj u miss7 magazinu, koji te čeka na svim kioscima na 276 stranica, za 25 kuna
• Venecijanska palača Fondaco dei Tedeschi danas je mjesto gdje se isprepliću gastronomija, skupocjeni šoping i umjetnost poput trenutačno aktualne Fornasettijeve izložbe
• Za miss7 magazin, Tanja Božić otkriva sve o jednoj od najpoznatijih venecijanskih palača s višestoljetnom poviješću koja je postala sjedište prve u Europi otvorene trgovine planetarno popularnog luksuznog lanca trgovina DFS

Birane note jazza diskretno se razlijevaju između volti, šarmantno zveckaju kristalne čaše u kojima plešu mjehurići Prosecca, blistaju kokteli, nježno se pjenuša Bellini... Sve to obavijeno izvanzemaljski nježnim mirisom dizajniranim posebno za ovaj kutak svemira, palaču na samom venecijanskom Canalu Grande. To je Fondaco dei Tedeschi, danas Fondaco, jedna od najpoznatijih venecijanskih palača s višestoljetnom poviješću koja je postala sjedište prve u Europi otvorene trgovine planetarno popularnog luksuznog lanca trgovina DFS. No to nikako nije samo još jedna luksuzna robna kuća. Inspiriran poviješću palače u kojoj se smjestio unatoč prosvjedima zaštitnika baštine, prvi europski DFS store danas objedinjuje kulturu, povijest i arhitekturu s vrhunskom gastronomijom i skupocjenim šopingom. Ondje dolazite po doživljaj života na visokoj nozi, a manje u kupnju – no nitko ne kaže da ne trebate izići s brendiranim vrećicama. 

ljeto 2019. Ljetni broj miss7 magazina čeka te na kioscima!

Baš kao što palača ima bogatu povijest, ima je i DFS s vrlo utjecajnim imenima iza svojeg brenda. Jedan od osnivača davne 1960. bio je Robert Miller, čije su kćeri danas poznate kao sestre Miller, pripadnice svjetskog jet seta. Jedna od njih, Marie-Chantal danas je grčka princeza, a i druge dvije sestre Alexandra Miller i Pia Getty bogatašice su u čije živote tabloidi obožavaju zavirivati. Međutim, palača nije u rukama princeza – grčkih ili tatinih. Ona zapravo pripada obitelji Benetton, čija se tvrtka ujedinila u ovom projektu s DFS-om obećavajući da će Fondaco ostati kulturno sjedište koje se udomljavati javna događanja potpuno poštujući tradiciju. Skrivena u zatvorenim voltama, palača je desetljećima bila središte administracije talijanske pošte koja je skrivala beskrajnu raskoš zgrade toliko velike da zauzima cijelu četvrt. No njezina priča počinje još u 13. stoljeću kada su se diplomatske veze Mletačke Republike i Nijemaca toliko produbile da im je venecijanska vlast odlučila iskazati veliko povjerenje dodijelivši im prostor u samom središtu grada kako bi ondje izgradili svoju svojevrsnu ambasadu.
Fondaco je građen s namjenom da bude središte njemačkih trgovaca u Serenissimi. Danas okuplja trgovce finim stvarima, baš kao i davne 1228. godine kada je potpisan ugovor o gradnji. 

Fontego, što je lokalni venecijanski izraz za fondaco, zapravo je riječ arapskog porijekla i znači – skladište. Sama zgrada ima savršeni kvadratni tlocrt i proteže se na tri razine prema središnjem dvorištu. U dvorištu – danas središnjem dijelu trgovačkog centra – nalazi se srednjovjekovni bunar i trenutačno je pokriven čeličnom strukturom. Nekada je bio u vlasništvu Republike, kao i svi izvori vode, jer je ona po statutu pripadala podjednako svim stanovnicima Republike. Pročelje na donjem katu krasi pet velikih zaobljenih arkada koje zatvaraju trijem.  Na drugom katu nalazi se dugačak niz dvostrukih i pojedinačnih prozora koji se spajaju s manjim četverokutnim prozorima. Na vrhu pročelja su merloni.Venecijanci su oduvijek primali strance u grad, no ipak su im ograničavali prostor za kretanje i djelovanje. Grci su imali svoju četvrt uz rivu, Dalmatinci svoju, Židovi su bili na izdvojenom otoku s kontroliranim ulazima i izlazima, a Nijemci su dobili dopuštenje podići svoj palazzo, tržnicu, konak i skladište – sve u jednom. Prizemlju su mogle prići galije za koje su izgrađena pristaništa što su se protezala pred ulazom. Ondje su se nalazila skladišta za robu kojom se trgovalo. Na prvom katu nalazili su se uredi u kojima su pedantni Nijemci pregovarali o poslovima, vodili knjige, planirali putovanja prema Istoku, isticali svoju robu... 

Iduća dva kata bila su pretvorena u stambene jedinice. Bez velike raskoši jer su se ondje okupljali trgovci na proputovanju, umjetnici, glasnici... Prema nekim povijesnim izvorima, bilo je čak 160 soba i izbi. Čak je i Albrecht Dürer za svojeg prvog izlaska iz rodne Njemačke boravio u Fondacu. Bio je, kažu povijesni spisi, opčinjen svjetlošću, raskoši, obiljem hrane i svime čime je hladni sjever oskudijevao. Na prvom katu dvije su velike dvorane gledale prema kanalu, a grijale su se na veliki kamin koji je sačuvan zajedno s pozlatom. Drugi kat može se podičiti s čak 180  sačuvanih grafita, a treći kat dobrim je dijelom promijenjen zbog instalacija kojima se koristila pošta. Danas se na tom dijelu nalazi odjel kozmetike.Njemački trgovci okupljali su se ondje  sve do dolaska Napoleona. Bila je to jedna od najmoćnijih trgovačkih kolonija u gradu, pa je Fondaco postao važno trgovačko središte za robu koja prelazi s Orijenta na putu prema Alpama. No, 1505. godine izbio je požar  i uništio dobar dio građevine. Kako je Veneciji bilo važno održavati dobre odnose s Nijemcima, a i Republika je uzimala svoj dio od prometa roba, odmah se pokrenula obnova te je Fondaco dobio novi izgled između 1505. i 1508. godine. U rekonstrukciji je napravljena vrlo funkcionalna četverokatna zgrada koja okružuje veliko unutarnje dvorište. Gradnja je bila jedan od važnijih projekata tog vremena koji se uklopio u stil tog vremena – talijansku renesansu. Tom su prigodom Giorgione i njegov učenik Tizian pozvani da ga osvježe.

Fondaco dei Tedeschi kombinirao je funkciju palače, skladišta, tržnice i ograničenih stambenih prostora za njemačke trgovce iz gradova Nürnberg, Judenburg i Augsburg. Koliko su bili važni za venecijansku ekonomiju, pokazuje i činjenica da im je Serenissima službeno dopustila služenje mise na njemačkom jeziku u obližnjoj katoličkoj crkvi San Bartolomeo. Novoobnovljeni Fondaco 1508. godine imao je oslikano pročelje prema Canalu Grande. Ukrašavale su ga freske majstora Giorgionea i Tiziana. Nažalost, tih radova danas nema jer su bili izloženi slanoj i vlažnoj klimi lagune te su uglavnom propali. Ostalo je samo nekoliko ulomaka koji su smješteni u venecijanskoj palači Ca’D’Oro. Unutrašnjost su krasila djela Paola Veronesea, Tiziana i Jacopa Tintoretta,  no s vremenom su nestala i ne prati im se trag. Cortile ili unutrašnje dvorište skrivalo je bogatu trgovačku djelatnost i život gotovo 200 Nijemaca koji su ovdje obitavali. I dandanas sačuvan je natpis “PRINCIPATU LEONARDI LOREDANI INCLYTI DUCIS ANNO SEXTO”  kao podsjetnik na gradnju na mjestu na kojem je požar uništio prvobitni konak. I to u šestoj godini mandata dužda Leonarda Loredana, kako kaže natpis. 

S padom Republike, prestala je i trgovina s Nijemcima pa su konak i njegova osnovna funkcija zapušteni. S uspostavom Kraljevine Italije, a kasnije Republike, Fondaco je postao sjedište državne pošte. Administracija nije mnogo marila za izvornu ulogu palače na fantastičnoj lokaciji tik do mosta Rialto. Prije desetak godina, točnije 2008. godine, zgrada je prodana grupi Benetton, a ona je zatražila nizozemskog arhitekta Rema Koolhaasa da osmisli spomenuti trgovački centar koji će se uklopiti u renesansnu zgradu. Benetton je obećao uložiti 6 milijuna eura u gradski proračun u zamjenu za građevinske dozvole koje su predane do kraja 2012. 

To je izazvalo velike prosvjede među zaštitarima baštine koji su se borili za očuvanje stare gradske jezgre Venecije i protiv njezine eksploatacije u komercijalne svrhe. Lomila su se koplja oko toga hoće li korištenje modernih materijala narušiti izgled Palazza, no između činjenice da je zgrada vapila za obnovom i intervencije plastike, prevladao je razum. Danas je Fondaco nezaobilazno mjesto svih koji žele dobru kupnju u Veneciji, doživljaj duha prošlosti, dobru kavu ili koktel u nezaboravnom ambijentu. Dio koji najviše zanima one koji ne kupuju definitivno je terasa. Pogled s nje na krovove Venecije oduzima dah. Za lijepog vremena pogled seže do otoka. 

Vrlo dobro možete vidjeti svjetionik otoka Murano koji se čini tako blizu. Možete vidjeti kupole bazilike San Marco, zvonik San Marco, Canal Grande s palačama, krovove i krovne terase Venecije, glasovite “lantane”, most Rialto i tisuću drugih detalja kojima se do sada kao posjetitelj niste divili jer niste bili svjesni da postoje prolazeći pokraj njih kalama i kaletama. Posjet terasi je besplatan, ali ondje možete stati samo 15 minuta. Rezervacija je neophodna i bez nje nećete ući na terasu. Ovo je pravilo uvedeno jer su stotine posjetitelja htjele u jednom trenutku biti na krovu. Prijaviti se možete na web-stranici www.dfs.com/it/venice/t-fondaco-rooftop-terrace i dobit ćete svoje vrijeme za izlaz na terasu.

Nakon što ste rezervirali vrijeme, morate ga poštovati jer u protivnom ne možete pristupiti osim s drugom rezervacijom. U slučaju da kiša pada, terasa je zatvorena – iz sigurnosnih razloga. No za vlažnih dana divite se unutrašnjosti u kojoj je, među svjetlucavim komercijalnim komadima s cjenovnim etiketama, zapisana povijest u slavu Venecije.