Film 'Triangle of Sadness', komedija Rubena Östlunda o površnom svijetu mode doista je intrigantna!
- Film 'Triangle of Sadness' prikazan je premijerno na Filmskom festivalu u Cannesu ove godine, a osvojio je i Zlatnu palmu
- Film na razmeđi apsurdne komedije i mračnog realizma na festivalu je zaradio ovacije publike u trajanju od osam minuta
- Donosimo ti sve što znamo o nadolazećem filmu Rubena Östlunda koji stiže u kina
Uvodna scena trailera za 'Triangle of Sadness', nadolazećeg dugometražnog filma (i debija na engleskom jeziku) Rubena Östlunda, prikazuje skupinu muških modela (bez majica i u trapericama, Abercrombie stil iz 2000-ih) koji preuzimaju upute od casting direktora. U središtu stoji engleski glumac Harris Dickinson, koji glumi Carla, praveći grimase dok redatelj daje uputstva „Balenciaga, H&M, Balenciaga, H&M.“ Modeli sukladno tome mijenjaju izraz iz namrštenog lica Paris Fashion Weeka u osmijehe s reklame high-street brenda i natrag - ili s „mrzovoljnog brenda“ na „brand s osmijehom“, kako kaže redatelj.
Nepotrebno je reći da su prve dvadeset i dvije sekunde trailera ukusna porcija modnih stereotipa koje svi volimo. Početak filma 'Triangle of Sadness' švedskog autora Rubena Östlunda privlači pozornost pogledom u površni svijet visoke mode tijekom castinga za muške modele.
Lik nalik na karikaturu razgovara s modelima, uživajući u ruganju plitkom elitizmu industrije. Ovdje upoznajemo Carla (Harris Dickinson), šarmantnog, pomalo nezrelog i ljubomornog dvadeset i nešto-godišnjeg modela kojemu pasivno savjetuju da uzme botoks nakon što mu je sudac na castingu ukazao na njegov 'triangle of sadness' ('trokut tuge') - naglašeni nabor u obliku slova V koji očito dobijemo između obrva u određenoj dobi.
Spoznaja da se njegove najbolje godine bliže kraju pokreće izljev nesigurnih laprdanja o novcu i rodnim ulogama, zajedno s njegovom djevojkom influencericom Yayjom (Charlbi Dean) — ambicioznom i ponekad manipulativnom partnericom. Njihova svađa, za koju Carl inzistira da „se ne radi o novcu“, rasplamsava se nakon svađe oko toga tko bi trebao platiti račun u restoranu, a rezultira time da Yaya (ona koja ima više zarađuje) odvede Carla na luksuzno krstarenje i plaća sve troškove, ljubaznošću brenda za koji radi. Ova gesta isprike primljena je kao još jedan udarac Carlovom egu.
Na ovom krstarenju Östlund nastavlja razdvajati ego i ponašanja, upoznajući nas s nizom još više povlaštenih i odvratno bogatih likova. Na brodu je zaljubljeni Ronald Reagan, ruski oligarh Dimitri (Zlatko Burić); britanski par i kreatori ručne bombe Winston i Clementine; alkoholičar i samoprozvani „nevrijedni marksist“ i kapetan broda (Woody Harrelson); i moći željna menadžerica Paula (Vicky Berlin). Östlund se poigrava s ovim privilegiranim likovima koji uživaju tražeći nemoguće od ugostiteljskih radnika.
Odražavajući visoku vizualnu razinu snimanja kako bi se dobila „savršena Instagram slika“, svaka scena u prosjeku imala je 23 snimanja, a preciznost se odražava u oštroj i čistoj kinematografiji direktora fotografije Fredrika Wenzela. Film bilježi gotovo savršenu estetiku Instagram influencera s pedantnim kadriranjem finih rekvizita za objedovanje, umjetnih biljaka i jarko zasićene palete boja oceansko plave te minimalističke krem i bež boje.
Östlund tjera svoje likove da se suoče s prirodnom katastrofom u kojoj se društveno konstruirani status ili novac ne mogu koristiti kao obrana ili se s njima cjenkati. Treći čin filma ostavlja Carla i Yayu, Dimitrija, Paulu, Njemicu, upraviteljicu brodskog WC-a Abigail (Dolly De Leon) i radnika ispod palube (Jean-Christophe Folly), kojeg Dimitri optužuje da je pirat zato što je crnac, nasukan na pustom otoku, lišen materijalizma koji čini njihov identitet i samopoštovanje.
Ovaj dio filma odvija se poput sociološkog eksperimenta sličnog reality TV showu Beara Gryllsa na otoku, gdje se društvene hijerarhije demontiraju, a alfa grupe bira se na temelju vještina preživljavanja, a ne valute. Koristeći svoj Rolex sat, Dimitri se jadno, ali duhovito, pokušava cjenkati s Abigail, najjačom u skupini na otoku, ali najmanje cijenjenom na brodu, ali ne uspijeva. Komentari i interakcije između likova različitih društvenih klasa su famozni. To je smiješan i relevantan prikaz besmislene vrijednosti koju smo pripisali materijalnim stvarima.
Posljednji čin spiralno se pretvara u razmjenu tračeva, ljubomore i neočekivanog ljubavnog trokuta. 'Triangle of Sadness' je i smiješan i svjestan tema koje kritizira. Östlund postiže pravu ravnotežu apsurdne komedije i mračnog realizma, a gledanje filma je dobro potrošena dva sata i trideset minuta (provedenih s najpohlepnijim i najodvratnijim likovima društva). Film se očekuje u kinima sredinom listopada.