10 razloga zašto je božićno doba najgore doba godine
1. Ogulit će te. Do kraja mjeseca nećeš se ni sjećati da si u novčaniku nekad nešto i imala.
Ništa ne prazni tvoj bankovni račun bolje od prosinca - čini se kao da svake godine izmišljaju na koje će te sve načine osloboditi teško zarađene plaće. Svake godine imam sve veći broj rođaka koji darivanje pretvaraju u natjecanje. Prošle godine je bio mobitel, ove je TV. Do kraja ovog desetljeća bit će opće prihvatljivo dizati kredit za samo jedan poklon jer hej, vidim tvoj Bulgari i podižem za dva laptopa i manji auto.
2. Božićnica ti daje lažni dojam da imaš više nego što imaš. Svake godine.
Svake godine se veseliš kako ćeš dobiti i imati više nego ikad... "SVAKI DAN JE DAN ZA SHOPPING!!"... ali onda potrošiš tri puta više od toga i odjednom je početak siječnja i shvatiš da mjesec dana moraš živjeti na riži s Vegetom.
3. TV program se pretvara u jedan veliki deja vu.
Postoji deset božićnih filmova koji su u filmskoj industriji zapravo nešto i postigli i tih deset filmova vrti se kroz dva mjeseca božićne groznice, a kolike sam sreće, onda kad odlučim po sedamstoti put pogledati jedan od njih, na programu je "Sam u kući 5".
4. Vrijeme je kad si prisiljen biti u istoj prostoriji s rođacima koji se ljube preblizu tvojim ustima.
... ili ušima - znaš ono, kad ti nakon poljupca sat vremena zvoni u uhu dok pokušavaš skinuti ostatke vodootpornog ruža tete Branke koja već deset godina peče kekse s grožđicama koje nitko ne voli.
5. Onaj trenutak kad si vani i prsti ti se smrzavaju i onda se vratiš unutra i odjednom imaš osjećaj da goriš.
Odeš se istuširati hladnom vodom koja se odjednom pretvara u lavu jer ti je koža potpuno smrznuta razmišljajući o tome kako nikad više nećeš reći da mrziš ljeto.
6. Prisiljen si provesti bar jedan dan sa svojom obitelji na okupu... koji se onda obično pretvori u dva tjedna.
Sve iznad tri dana druženja s obitelji garantirano će se pretvoriti u sapunicu. Mislim, budimo realni - ništa ne tjera ljude na apsolutnu mržnju od trenutka u kojemu ih sve naguraš u jednu skučenu prostoriju, pustiš Michaela Bublea i tjeraš ih da se zabavljaju.
7. Najmanje stvari postaju užasno iritantne.
Htjela ili ne htjela, odjednom ćeš biti užasno iziritirana činjenicom da je grijanje postavljeno na 40+ stupnjeva (ili, u mom slučaju, na temperaturu hladniju od vanjske jer "nije tako hladno"), sve to dok je televizor pojačan na 200 posto zbog bake Anke koja ne čuje na lijevo uho i dok ti rođakinja pokušava smiriti svoje, inače preslatko, dijete koje se odjednom pretvorilo u neukrotivog demona.
8. Čestitke.
"Sretan i blagoslovljen Božić tebi i tvojima.", Tebi i tvojima. Svima koji slave. I tvojima. Pozdravi svoje. Kako su tvoji? Tisuće i tisuće poruka na fejsu, SMS-ova od nepoznatih brojeva kojima odgovaraš s "Hvala, također" samo zato što se ne možeš nositi s posljedicama s kojima ćeš se nositi ako ne odgovoriš i onda ona jedna koja piše sve to bez interpunkcije, pisano velikim tiskanim slovima i to od neke rođakinje koja te jednom držala u rukama kad si imala tri i pol mjeseca i sad te dodaje na fejs, pita zašto ju ne prihvaćaš i sjećaš li se tko je ona.
9. Dobit ćeš barem jedan GROZAN poklon.
I to će baš uvijek biti nešto što ili moraš nositi ili imati na vidljivom mjestu u kući i nećeš to moći sakriti nigdje jer će vjerojatno imati dva i pol metra i plašit će djecu.
10. Božićne reklame ŽELE da plačeš.
Mislim, kako da ovo bude najljepše doba godine kad reklamu za gazirano piće pretvaraš u dramu s djedovima koji slave Božić bez svoje obitelji, izgubljenim psima ili snjegovićima koji se tope?
Zašto nam to radite???