No je li doista tako? Čak se i socijalni psiholozi slažu da se uz televiziju vežu posve pogrešni pojmovi tako da treba ozbiljno promijeniti stav prema tom neizostavnom dijelu našega svakodnevnog života.

Ne samo da nije točno da ne radimo ništa dok gledamo televiziju nego ona za nas ima dodatnu vrijednost. Njemačka je znanstvenica Anne Bartsch provela opsežnije ispitivanje o tome što se događa dok gledamo televiziju. Ona se usredotočila na emocionalne dobrobiti gledanja televizije. Zamolila je gledatelje koji su posuđivali filmove u jednoj videoteci da joj rangiraju osjećaje koje u njima izazivaju omiljeni filmovi. Ona je to nazvala emotivnom nagradom za gledanje filmova, pa se tako pokazalo da televizija ima i terapeutski učinak. Među “najcjenjenijim” emocijama koje većina traži kad bira filmove za gledanje jest zabava.

Gledanje odabrana filma dovodi u raspoloženje koje nam najviše odgovara. Odmah nakon zabave, ili zajedno s njom, traži se uzbuđenje jer, kao što je većina izjavila, vole adrenalin koji dobivaju iz filma. Treći razlog zbog kojega gledamo filmove je mogućnost da “postanemo netko drugi”. Baš poput glumaca, i gledatelji “ulaze u lik” s kojim se poistovjete i sužive. No nasuprot tome tu je i mogućnost da osjetimo neke emocije koje nikad ne bismo željeli osjetiti u stvarnosti, a tiču se nepoželjnih ponašanja i situacija. Filmovi također potiču na razmišljanje o raznim aspektima života koji nam nisu bliski, ali postoje, a takva sposobnost filmova i serija svakako je vrlo važna za poticanje razmišljanja i stvaranje stavova. Likovi i zapleti izazivaju empatiju, a kontrolirana tuga koju izazivaju ima katarzičan učinak i podsjeća na važne stvari u životu. A tu je i činjenica koja govori protiv svih dosadašnjih mišljenja o televiziji kao sredstvu otuđenja, a to je da je važna društvena povezujuća karika.

Popularne emisije, filmove i serije prati mnogo gledatelja, o njima se razgovara, pa se tako jačaju i društvene veze. Osim toga situacije iz filmova i serija sve se češće koriste i kao obrasci za pojašnjavanje neke teorije ili metode na učilištima tako da su postali čak i pomoćno obrazovno sredstvo. Gledanje različitih likova u različitim situacijama s distance razvija razumijevanje za drukčije ljude i njihove postupke, a spoznaja da se neke situacije mogu riješiti na više načina mogu potaknuti i gledatelje da primijene sličan model i kad stvarnost počne nalikovati na film.  

Ako želiš blistati i dok gledaš televiziju klikni ovdje

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...