''Ispod sunca zlatnoga blista riva najlipša...''- opjevao je Oliver Dragojević mjesto s kojega će se danas njegovo tijelo otisuti prema rodnog Veloj Luci gdje će sutra biti pokopan na groblju mjesne crkve sv. Roka. Da ispraćaj s tla koje je toliko volio i nebrojno mnogo puta opjevao bude dostojanstven pobrinuo se sam Grad Split na čelu s gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom. 

Već jutros održala se komemoracija u splitskom HNK. Tamo se od Olivera oprostio veliki broj kolega. Doris Dragović, Danijela i Petar Grašo, Severina, Jelena Rozga, obitelj Huljić, Toni Cetinski i Stjepan Hauser te predsjednica Kolinda Grabar Kitarović smo su neki od onih koji su suze skrivali iza velikih naočala. Emocije nije mogao skriti ni veliki Gibonni koji je održao emotivan govor u čast pjevača. 

Zvona svetog Duje večeras će zabrecati s katedrale. To se posljednji put dogodilo prije 80 godina kada je preminuo Ante Trumbić, tadašnji gradonačelnik. ''Kao da je pao kampanel svetog Duje...''- građani su opisali svoje osjećaje, a tugu pokušavaju ubiti slaveći pjevača onako kako bi on to volio - zajedničkom pjesmom. Tako se s pjace zadnjih dana orilo ''Naš lipi anđele.''

Sama povorka nakon obreda zatvorenog za javnost, kreće u 18: 50, počevši sa samog kraja rive, iz crkve Svetog Frane, preko cijele rive pa do gata svetoga Nikole. Tamo će Oliverov lijes biti postavljen na brod koji će ga prevesti na otok. Do Vela Luke trebao bi ga ispratiti špalir od čak 500 brodica koje bi mu trubama odale počast. 

Na posljednji ispraćaj Olivera Dragojevića svoje je članove pozvala i navijačka skupina Torcida. I oni su Olivera držali svojim ''dalmatinskim papom'' i danas mu špalirom žele odati počast. 

Čak i prometna služba grada Splita, kultni Promet Split, odao je počast pjevaču napisavši na svoje dispjele: ''Zbogom, Olivere.'' Koliko je Oliver volio svoju publiku i koliko mu je privrženost bila uzvraćena dokazuje i činjenica da je svaka osoba koju smo zatražili izjavu s nama podijelila intiman trenutak, a mnogi od njih imali su i zajedničke fotografije. 

Marija Buljan, studentica povijesti i filozofije, prvo nam se ispričala što će svoje misli iznijeti na dijalektu, onome što će zauvijek vezati za Olivera. Tako se, kaže, najlakše otvara dušu. ''Split je grad koji ili nekoga voli ili ga jednostavno ne doživljava. A ako te ovaj grad voli, onda te voli iskreno, bezuvjetno, ka mater dite. Olivera je grad volija tako, ni mrvu manje. I to se posebno osjeti ovih dana. Nema zvučnika na štekatima iz kojeg se ne čuje Oliverova pisma, nema tih usana priko kojih ovih dana nije prošlo njegovo ime. Dala bi se kladit i da nema oka iz kojeg nije potekla suza. Splitom se prolilo more ljubavi i tuge i ponosa i sriće. Znaš, ono, kad se nešto osjeti u zraku, a nema riči za to opisat. E pa to. I na kraju, baš ka šta je Oliveru Split bija u mislima i grudima, tako će i Splitu Oliver ostat zauvik tu, na tom istom mistu. I kroz plač. I kroz smij.'' - rekla je i dodala da njene riječi možemo prevesti na standard. Dakako, nismo htjeli. Riječi iz srca su one koje se broje, neovisno o njihovom gramatičkom ustroju.  Dora Knežević, mlada Splićanka, u emotivnoj izjavi prisjetila se svega što ju veže za pjevača koji je, bez sumnje, bio voljen među svim naraštajima grada pod Marjanom: ''Taman sam si skuhala kavu i još lagano teturala po kući kad mi je došla uplakana sestra i jedva prozborila riječi: ''Umra je Oliver...''. Suze su same krenule, kao da mi je umro član obitelji... Počele su mi se vrtjeti razne životne situacije kojima je upravo on bio soundtrack. Na školskom festivalu pobjedila sam upravo s njegovom Cesaricom, a dida je sav sretan i ponosan načeo pršut. Sestra je s tom istom pjesmom oduševila na audiciji za glazbenu školu. Puno smo vremena provele u živahnim diskusijama koja će nam Oliverova pjesma biti za prvi ples i maštanjima da će nam je upravo on otpjevati kao gost iznenađenja. Sestra je zaključila da je jedino logično napraviti kompilaciju od 18 najdražih pjesama i plesati prvi ples dok ne iznesu tortu.

Kao studentu u Zagrebu, nedjelje su mi uvijek nekako najteže padale. Svi moju su u Splitu, zajedno ručaju, a jadna em sama em moram kuhati... I jedini koji me razumio bio je Oliver. Pustiš Ća će mi Copacabana i sve bi odmah bilo bolje, nisam bila sama, nisam bila u Zagrebu, bila sam u Splitu, doma, uz svoje, uz more... Sva blaga, sve dragulje dao bih za onaj dan kad nošen valima i vjetrom spazim voljeni grad. Bio je tu za sve nas, u svakoj životnoj situaciji, u sreći, tuzi, melankoniji, sretnoj i nesretnoj ljubavi...

Imala sam ga čast jednom upoznati, pred koncert s Gibonnijem na Trgu bana Jelačića. Tata me pitao želim li upoznati Olivera, odgovor je bio neartikulirani krik. Cijelim putem sam smišljala što ću mu reći, kako mu se obratiti, hoću li baciti neku bazu... Mozak mi je pregorio od razmišljanja. I dođem ja u backstage, eno ga, opušteno sjedi s ekipom, priča i smije se. Prilazim mu, mozak mi je odavno pregorio od razmišljanja i riječi koje izlaze iz mojih usta su: ''Ja sam Vaš veliki FAN!'' Ozbiljno, ozbiljno.. to je najbolje što si uspjela smisliti, to sigurno nikad prije nije čuo! A on meni: ''Šta je, mala, ćaća ti nije ima za cile gaće, nego te rasparane...'' Tada me kupio. Uvijek postoji neki strah da kad upoznaš svoje idole da će te razočarati, ali on je svoje mjesto mog idola zauvijek zacementirao. Nije bio umišljen, bio je jedan od nas, zajebant...''.

Bila sam među sretnicima koji su imali čast prisustvovati njegovom zadnjem  nastupu za Ligu protiv raka. Kada sam ga vidjela kako teško prilazi klavijaturama odmah su mi se skupile suze, nije to onaj moj Oliver. No čim je sjeo ''bacio je bazu'', skinuo je kapu i pokazao svoju novu frizuru uz riječi da ga je to jedan brico u Veloj Luci sredia bolje nego ovi fensi frizeri Gibonnija. Izmješale su mi se suze i smijeh i odmah mi je bilo lakše, možda nije toliko bolestan, čim se šali. No, dobro me zavarao... Nažalost, ipak mi neće pjevati na vjenčanju, ali njegove pjesme će zauvijek ostati soundtrack mog života. Fala ti i falit ćeš mi. Tvoja Dora.'' Draga Dora s nama je podijelila jednu vrijednu uspomenu - svoju fotografiju s glazbenom legendom.  O svojim emocijama progovorila je i Anja Milun, mlada medicinska sestra iz Splita. ''Nažalost, na poslu sam i nemam vremena sve pratiti. Ali Oliverovim odlaskom je, osjećam, Split izgubio jedan veliki dio svoje duše. Njegove pjesme odzvanjaju iz svakog kuta i čovjek ne može da ga ne ulovi Oliverova Malinkonija. Nadam se da će svi koji mogu doći na ispraćaj. Zaslužio je da ode dostojno u svoju Vela Luku. Slike će, vjerujem, reći tisuću riječi.'' - ispričala nam je.  Kako bismo saznali kakva je atmosfera u Vela Luci, kontaktirali smo Anđelu Šćepanović, fotografkinju koja je s nama rado podlijelila svoje misli i osjećaje. ''Vela Luka je utihnula. Sve je u šutnji, pretiho za ovo doba godine. I ja sam tužna. Baš je brzo trebao biti Jazz Festival. Njega je osnovao Oliver i tu je pjevao svake godine. Pjevao je lani, a netom nakon toga saznao dijagnozu. Vrtim stare snimke, gledam sretne trenutke i bude mi bolje.

Imam neke lijepe uspomene. Inače, kad nas je sve bilo zahvatilo ludilo oko pjesme Happy, snimali smo spot. Nitko nije ni imao iskustva u snimanju, ja sam bila fotograf pa sam prihvatila tu ulogu. Spot smo snimili i prije puštanja najavili projekciju spota. U subotu ujutro spot je bio spreman, a projekcija je trebala biti popodne. Ali tada je u Velu Luku stigao Oliver i shvatili smo da nam treba još on u spotu. Naravno da je pristao. Na brzinu smo ujutro snimale smo kadar s njime, i onda sam brzo nekako to smontirala da spot bude spreman do najavljene projekcije... I tako je nastala ova fotografija, šaljem ti je.'' - prisjetila se, a mi ju zamolile da fotku dodamo u članak.