U Irsku sam došla sredinom travnja 2016. godine. Igrom slučaja moj dugogodišnji dečko je dobio avionsku kartu za jedan smjer prema Dublinu kada je jedan njegov prijatelj u zadnji tren odlučio da se neće preseliti iz Hrvatske. Da sad ne duljim njegovu priču, bio je jako nezadovoljan općenito Hrvatskom i situacijom u koju vodi nas mlade. Otišao je u Dublin sa svoja dva prijatelja, a ja sam ostala u Hrvatskoj. Htjela sam dobro razmisliti prije nego napravim tako veliki korak jer ja nisam osoba koja brzopleto donosi odluke pa kud puklo da puklo.

Nisam nikad mislila da ću se preseliti iz Hrvatske i živjeti u stranoj državi daleko od svoje obitelji. Ja sam u to vrijeme imala jako dobar posao i za hrvatske standarde dobro plaćen. Imala sam sreću da sam radila u jednoj privatnoj firmi koja mi je postala kao druga obitelj, zaista sam imala sreću da sam bila okružena jako dobrim kolegama i kolegicama i još boljim šefovima. Imala sam dobro izgrađen i stabilan život poslovno i privatno.

Nekoliko mjeseci otkako je moj dečko bio u Dublinu i slušajući kako on i njegovi prijatelji napreduju u kratkom vremenu, kako su našli posao u roku tjedan dana…. sve više sam preispitivala imam li zaista jako dobro izgrađen život u Hrvatskoj? Redovita plaća, stabilan posao? Radila sam posao koji nije imao nikakve veze sa mojom strukom, koji sam prihvatila jer sam morala, jer ako dobiješ bilo kakvu ponudu u Hrvatskoj za posao ne smiješ odbiti jer ćeš drugi tražiti mjesecima, a računi se samo gomilaju…. Moj dobro izgrađen život je bio zapravo nešto što se moralo odraditi i nisam imala nikakav izbor i zapravo jedino što sam voljela na tom poslu su bili ljudi sa kojima sam radila.

Ja svoju odluku nisam donijela olako kao moj dečko jer sam jako vezana za svoju obitelj i to mi je bio najteži dio. Promijenila sam svoje razmišljanje i prihvaćanje da nemam izbor kako ću živjeti svoj život i da mi država diktira mojom budućnošću. Imamo samo jedan život i prekratak je da ga provodimo na jednom mjestu sa velikim nezadovoljstvom, misleći da je to najbolje što možemo jer nas država sputava ostvariti svoje potencijale.

Trenutno sam oko 2 godine u Irskoj. U tih 2 godine sam ostvarila nešto što bih pod debelim navodnicima možda ostvarila za 20-30 godina u Hrvatskoj!

Ne želim govoriti u ime svih koji su se preselili iz Hrvatske u Irsku jer svako ima svoju priču. Moj početak je bio na neki način lagan jer kad sam ja došla moj dečko je ovdje bio tu već skoro godinu dana i nisam bila sama. Prvi posao sam dobila u roku tjedan dana, a prihvatila sam ga samo da počnem nešto raditi i da počnem skupljati 'irsko iskustvo'. Jer ako nisi u IT sektoru, jaaako je teško dobiti bilo kakav uredski posao bez irskog iskustva u bilo kojoj firmi.

Kada sam se preselila znala sam da ću u stranoj državi morati početi od nule graditi karijeru i dokazivati se u poslovnom svijetu. Iskustvo iz Hrvatske mi ovdje u Irskoj nije ništa vrijedilo jer realno, njima je to i teško provjeriti da sam zaista bila na tim poslovima. Nakon nekoliko mjeseci sam počela tražiti drugi posao jer to nije bila branša u kojoj sam se vidjela u budućnosti, bio je samo moj irski početak.

U roku par tjedana sam našla drugi posao. Drugi posao je bio u prestižnoj privatnoj firmi gdje sam imala priliku raditi na Apple projektu. Jedina mana na tom drugom poslu je bila to što mi je bio jako daleko od kuće, putovala sam svaki dan skoro 2 sata ujutro i skoro 2 sata natrag doma. Nakon pola godine sam zaključila da mi je jednostavno predaleko jer su mi cijeli dani odlazili samo na posao. Odlučila sam dati otkaz. Poučena iskustvom iz Hrvatske da jednostavno ne smiješ NIKADA dati otkaz, nevjerojatan strah sam imala kad sam dala pismo ostavke jer sam odmah počela razmišljati što ako ne nađem drugi posao…Ali - Novi posao sam dobila u roku 2 tjedna! Posao na kojemu sam dala otkaz sam radila na funkciji Projekt koordinator, a posao koji sam dobila nakon toga je bio HR & Recruiter Administrator. Prije nego sam dala otkaz na prvom poslu sam dobro razmislila što želim raditi, gdje želim graditi svoju karijeru, što zaista želim raditi. HR & Recruitmen je nešto gdje sam se u potpunosti pronašla. Od prvog dana uživam radeći svoj posao. Imala sam veliku želju i ambicije da postignem ono što želim u svojoj budućnosti i Irska mi je to omogućila! Što se tiče poslovnog svijeta u Irskog, onaj tko želi raditi, jako brzo će naći posao. 

Moj dojam o Irskoj kada sam tek došla bio je prvenstveno međuljudski odnosi, Irska je jako prijateljska zemlja s jako prijateljski nastrojenim ljudima. Banalan primjer: ako netko hoda po nogostupu ispred tebe, a tebi se žuri on će se pomaknuti i još će ti se ispričati što je hodao ispred tebe sporo! Što se tiče kulture, jedina mana je čistoća grada, pogotovo samog centra Dublina. Do sada sam posjetila dosta različitih dijelova Irske, i svaki dio ima posebnu priču vezanu za sebe tako da ima pregršt sadržaja. 

Ono o čemu se najviše priča i piše to su cijene nekretnina i cijene rente. Zaista pretjerano visoke cijene, ali nekako se uspiješ prilagoditi. Kada sam tek došla, živjela sam u kući s dečkom i još dva cimera, a kako je vrijeme prolazilo i mi smo napredovali u poslovima i došli smo prije nekoliko mjeseci do toga da smo se preselili sami u jednosoban stan. Ništa se ne može ostvariti preko noći i za sve treba određeno vrijeme. Mi smo uspjeli u svojim ciljevima svojim radom i visokim ambicijama uvijek težiti boljem. Od kad smo ovdje niti jednom nam se nije dogodilo da smo imali minus na kartici ili da smo kupovali na kredit, toga ovdje nema. Realno je da su ovdje plaće puno veće nego u Hrvatskoj, ali opet s druge strane imamo negdje većih, a negdje manjih troškova.

Nisam nikad, niti ću raditi računicu hrvatske i irske plaće i svih troškova pa vagati koja je opcija bolja. U Hrvatskoj sam uvijek bila u minusu i otplaćivala ga i tako sam se stalno vrtjela u krug iz mjeseca u mjesec. Od prve plaće u Irskoj sam zatvorila minus na hrvatskoj kartici i prerezala ju. 

Život vani "Preselila sam se u Portugal i evo kako moj život sada izgleda"

Moj dojam o Dublinu sada se promijenio samo iz jedne perspektive, a to je da ga sada smatram svojim domom. Je li Irska za zabavu ili za rad? Oboje se kombinira savršeno jedno s drugim. Ovdje svi pubovi i noćni klubovi rade do 3 ili 4 h ujutro, što znači da se ne može nigdje ostati partijat do 6-7 ujutro i s obzirom da ništa ne radi tako dugo u noć, svi nakon izlaska imamo dovoljno sna I energije za novi dan. Irska definitivno nije samo za rad, ima pregršt sadržaja za zabavu, relaksaciju i što god poželiš. 

Ja sam jako sretna i zadovoljna svojim životom u Irskoj jer napokon živim onako kako želim, jer znam ako postanem nezadovoljna imam mogućnosti i opcija naći bolje bez straha da neću imati mjesecima drugi posao. Imala sam prilike raditi u nekoliko različitih firmi i znam da se ovdje trud i upornost jako cijene i uvijek nagrađuju. Jedno jedino što mi nedostaje iz Hrvatske je moja obitelj, a ako bi se ikako u životu moglo pogoditi da oni dođu ovdje, imala bih potpuno ispunjen život!"