• "Sjedim na prljavoj narančastoj stolici. Imam 19 godina, plave oči, svijetlu kosu i tri sam mjeseca trudna"
• Glumicu Julie Mannix roditelji su prisilili na stravičan odabir - odabrala je psihijatriju, a rođendan svoje kćerkice ona i njezin suprug ugravirali su u svoje vjenčane prstene
• Dijete je morala dati u posvojenje, ali kasnije se potvrdilo da život ipak piše nevjerojatne priče

Julie Mannix odbila je pobaciti svoje dijete, a roditelji su je tada zatvorili u psihijatrijsku bolnicu. Bilo je to još 1963. godine, a danas 75-godišnja glumica ispisala je stranice u kojoj je opisala dramatičnu priču koja je na kraju ipak dobila sretan završetak. 

"Sjedim na prljavoj narančastoj stolici dok me čuva muškarac u uniformi. Čekam da me prime u psihijatrijsku ustanovu za poremećaje mentalnog zdravlja. Imam 19 godina, plave oči, svijetlu kosu i debitantica sam iz elitnog dijela Philadelphije. Također sam tri mjeseca trudna", započela je Julie svoju priču.

U malenoj čekaonici sa zelenim zidovima Julie je čekala da bude primljena. "Osjetila sam pokrete u trbuhu. Prekrila sam ga rukama. Baš tu, u sobi ispunjenoj mirisom povraćanja moja se beba odlučila javiti prvi puta."

Julie je bila okružena strancima. Odbila je pobačaj na kojem je njezina majka inzistirala. U to vrijeme pobačaj je bio ilegalan, ali mogao se obaviti ako je dokazana majčina fizička ili pshička bolest. Obiteljski je liječnik vijest o njezinoj trudnoći podijelio s majkom, a istovremeno ustanovio i da je Julie u depresiji.

"U našim je krugovima društva ekscentrično simpatična bila svaka nagla promjena raspoloženja, romantični zanosi, a čak i pokušaji samoubojstva. Međutim rođenje djeteta izvan braka bilo je neoprostivo. Moja je majka, katolkinja, smatrala da će pobačaj spasiti moju budućnost i opravdati taj čin", napisala je Julie.

Papire za pobačaj Julie nije željela potpisati. "Nisam se pobačaju protivila zbog moralnih razloga. Ja sam samo očajnički željela da to  dijete, beba začeta u ljubavi, živi." Njezini su roditelji s jedne strane bili konvencionalni. Otac joj je bio potomak bogate obitelji osnivača željeznice. Ali s druge strane njegov prvi posao bilo je gutanje mačeva. Majka joj je bila glumica i spisateljica koja je s ocem pisala knjige o lovu i povijesti mučenja. Jedna od njihovih knjiga inspirirala je i film Gladijator.

"Stalno su putovali i ostavljali me u raznim školama. Unajmili su nekoliko žena da čuvaju mene i brata. Imali smo geparda Ranija, pitona od pet metara, majmuna, divlju mačku i lisicu. Moj je otac o lisici napisao knjigu koja je postala Disneyjev crtić."

Julie je društvu predstavljena na debitantskoj zabavi, a nkon toga otišla je studirati glumu. Tada je upoznala 23-godišnjeg Franka von Zernecka, dečka židovske vjeroispovijedi iz Bronxa. Roditelji su mu bili u zabavnoj industriji, a on je radio na Broadwayju. "Imao je zarazni entuzijazam prema životu. Ludo sam ga voljela."

Uskoro je saznala da je Frank oženjen. "Bila sam shrvana. I bila sam trudna. Život koji sam poznavala stao je." Nakon što je primljena u bolnicu stiglo joj je pismo. "Draga kćeri, očito je da ne možeš jasno razmišljati. Tvoj otac i ja se bojimo da bi si mogla nauditi. Zato ćeš ostati tu gdje jesi dok sve ne bude gotovo. Mislit ćemo na tebe." U potpisu - majka.

"Uzela sam njezinu poruku, rastrgala je i bacila je u WC-školjku kamo je pripadala. Nisam im dala razlog da se boje za moj život. Psihijatrija je bila moja kazna zato što sam odbila pobaciti. Izdali su me i roditelji i Frank, a psihijatrima sam vikala da nisam luda. Nitko nije slušao pa sam prestala pričati", opisala je svoje dane u bolnici.

"Zamišljala sam svoju djevojčicu s dugom plavom kosom i smeđim očima kakve je imao Frank. Željela sam joj život s majkom, ocem i toplim domom. A znala sam da joj ništa od toga ne mogu dati. Nakon rođenja vidjela sam je samo jednom. Nazvala sam je Aimee Veronica. Aimee znači "voljena". Veronica je "pobjednica". Zatim sam potpisala papire za posvojenje i moje se srce slomilo."

Julie je zbog čežnje za svojom djevojčicom pala je u depresiju. Kad god je pokušala kontaktirati katoličku bolnicu u kojoj je obavila postupak, rekli su joj da su dokumenti nedostupni. "Samo sam se mogla nadati da živi u dobroj obitelji i da je voljena. Tješila sam se mišlju da sam se barem uspjela izboriti za njezin život."

Frank se rastao još dok je Julie bila u bolnici. Pisao joj je i zvao je, ali njezini su ga roditelji sprječavali. "Vjenčali smo se dvije godine nakon što sam rodila. Kad su moji roditelji saznali, razbaštinili su me. Imali smo još dvoje djece. Svake godine 19. travnja slavimo Aimeen rođendan, a taj smo datum ugravirali i u svoje vjenčane prstene."

Život je ipak imao nevjerojatan obrat. Kad se Kathleen Marie Wisler počela pitati kakve nasljedne bolesti se nalaze u njezinoj biološkoj obitelji, jer ona i dvojica njezine polubraće bili su posvojeni, poslala je pismo katoličkim socijalnim službama u Philadelphiji odakle je bila posvojena. Odgovor je uskoro uslijedio, a sadržavao je podatke o njezinim biološkim roditeljima.

"Razmišljala sam o svojoj majci koja me vjerojatno ostavila kako bi započela miran život u nekom perspektivnom gradu. Tri godine nakon što je umro i moj otac pronašla sam papire o posvojenju. Nakon toga život se vratio u normalu. Ipak, jednog sam se dana, 10 godina nakon što sam primila ono pismo, naoružana podacima i svojim pravim imenom, Aimee Veronica Mannix, okrenula Googleu.

Jedan podatak vodio je drugome i ubrzo je otkrila da je njezina majka glumica Julie Mannix, udana za producenta Franka von Zernecka 1965., godine koje se rodila Kathleen. Poslala im je pismo pitajući za informacije o svojoj biološkoj obitelji, a dva dana kasnije primila je Julien poziv.

"Nismo te se željeli odreći", rekla joj je Julie. "Cijelo si vrijeme bila voljena", dodao je Frank. Susreli su se nekoliko mjeseci nakon prvog razgovora i ponovo postali obitelj.

Beauty Ako sada počneš raditi ovih 6 stvari za svoju kožu, estetski kirurg ti neće biti potreban

"Sada ponovo imam dvoje jakih i osjećajnih roditelja koji brinu kada su moja djeca bolesna i zovu bez ikakvog povoda. Osjećam kao da se nikad nismo razdvojili", ispričala je Kathleen svoju stranu priče objavljenu na portalu Marie Claire. Julie i Kathleen objavile su i zajedničku knjigu o svojoj prošlosti pod naslovom "Secret Storms: A Mother and Daughter, Lost then Found".