Šišanje iz horora: kakvu sam katastrofu doživjela u jednom zagrebačkom salonu
Uvijek sam mislila da skraćivanje oštećenih vrhova nije baš znanstvena fantastika i da bi to mogao (dobro) napraviti gotovo svatko, ali stvarnost mi je doslovno lupila šamar i dokazala mi suprotno na, rekla bih, najbolniji način. Otišla sam u jedan zagrebački salon s namjernom da skratim vrhove oštećene od sunca i soli i sa željom da malo promijenim frizuru. Kako uopće ne bojim kosu, za mene promjena znači - šišanje.
Naravno, kao gotovo sve djevojke i žene na ovom svijetu, imam i ja svoju frizerku kojoj (jedinoj) vjerujem, no spletom okolnosti nisam mogla otići kod nje na šišanje, a moja kosa je žudjela za škarama. Tako sam saznala za ovaj salon i dobila potvrdu da je provjereno dobar zbog čega sam u podne na plus 30 potegnula na drugi kraj grada.
Kada sam došla tamo, prvi dojam bio je dobar, salon je dobro izgledao i sve se činilo novo. Dok sam čekala svoj red, sestra mi je tiho šapnula kako smeđokosa frizerka grozno šiša i da se nada da neću ići kod nje (jer kako nisam znala frizerke uopće, nisam znala ni kod koje sam naručena). Druga frizerka (plavuša) završavala je drugoj mušteriji frizuru pa nismo uspjele vidjeti kako ona šiša. I, "na moju sreću" (u tom trenutku), nisam bila naručena kod brinete, nego kod plavuše. Tako sam gospođi u srednjim godinama pokazala fotografiju frizure kakvu želim, ali sam ipak tražila malo duže nego što sam prvo zamislila (doza nepovjerenja ipak je postojala). A onda je sve počelo...
S frizerkom sam prvo dogovorila konačnu dužinu koju želim i prepustila sam joj svoju kosu u ruke (i škare). Kosa mi je prirodno jako ravna i zato ju je veoma jednostavno (barem mislim) šišati. Dok mi je frizerka šišala stražnji dio kose, nisam imala priliku vidjeti što radi, a i što bih se miješala u njezin posao - Valjda ona zna što radi, mislila sam. Još je kroz priču rekla kako radi taj posao već 20 godina.
No, kada je prešla na prednji dio kose i kada sam već mogla vidjeti što radi i kako me šiša, počelo mi je biti jasno da baš i neću biti zadovoljna svojom novom frizurom. Doslovno me šišala kao da se šali sa mnom. Taj prizor riječima ne mogu dovoljno dobro ni opisati. Doslovno je ciljala škarama koji će pramen odrezati. Ne znam je li važno napomenuti da je nosila i naočale?! Prvo mi je vrhove ošišala cik-cak, vjerovala ili ne! Na to sam rekla da želim da sve bude ravno na što je vidno ljuta ponovno počela rezuckati. U jednom je trenutku pomislila da je završila svoj posao i počela mi skidati plašt, a ja sam ostala u blagom šoku jer je bilo očigledno da je jedna strana kose duže od druge. Tako šokirana sam joj to i rekla, a njezin odgovor bio je urnebesan: Ma zato ja i skidam plašt. Imate tamnu kosu pa se ne vidi na crnom plaštu, bolje će se vidjeti na bijeloj majici. Naravno da ga nije skinula zbog toga... I da sam zaobišla istinu i rekla da je jednako. Trebam li uopće govoriti kako sam jedva čekala da što prije pobjegnem iz tog salona?!
Nisam bila ni malo zadovoljna, ali nisam htjela da mi ta frizerka uopće više dira kosu, posebno ne škarama. Sestrina faca puno je govorila, a nakon što smo izašle iz salona, svejedno sam je pitala kakva joj je frizura. Čula sam samo: Grozna je! Nakon toga mi je podigla gornji sloj kose i...
...fotografije govore više od ijedne riječi!
Bilo je to najgore potrošenih 100 kuna ikada, ali to ne moram ni reći, zar ne?