Kako sam došla iz Amerike i pronašla svoju izgubljenu rodbinu u Hrvatskoj
"Početak moje hrvatske rodbinske priče seže u doba neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada su moj djed i njegov brat izgubili svaki kontakt. Njih dvojica tada su krenula put Amerike, ali je djed imao malo više sreće i preko Austrije uspio stupiti na američko tlo. Na tom putu upoznao je moju baku, Austrijanku, s kojom se nekoliko godina kasnije oženio i dobio petero djece (od kojih je jedno i moj otac). Međutim, njihova ljubavna priča brzo je doživjela svoj kraj. Djed se, naime, vrlo teško nosio sa svojom sudbinom pa je sve češće izbivao iz kuće, a to je u konačnici rezultiralo rastavom braka od moje bake. Ona je iz tog razloga odlučila prekinuti svaki kontakt s rodbinom u Hrvatskoj i upravo to je označilo početak kraja naše povezanosti.
S obzirom na to da sam ja rođena izvan svih tih zbivanja, do prije nekoliko godina nisam bila previše svjesna cijele situacije. A onda sam odlučila napraviti potez života - pronaći svoju rodbinu u Hrvatskoj! Moram vam priznati, to nije bio ni malo lak zadatak. Sve što sam u tom trenutku imala bio je djedov rodni list jer je on tada već nekoliko godina bolovao od demencije i od njega nisam mogla dobiti apsolutno nikakve informacije.
No, ja sam i dalje bila ustrajna u svom naumu. Želja je jednostavno bila jača. Početkom 2015. godine počela sam se raspitivati o svim mogućnostima ljetnog putovanja u Europu i kupila dvije karte, jednu za sebe i jednu za tatu. Odlučila sam da ćemo letjeti preko Bugarske, koja je u tom trenutku bila najpovoljnija opcija - i naše europsko putovanje moglo je početi. Moram naglasiti da tata nije znao ništa o tome jer sam mu kartu dala kao poklon za rođendan. Možete tek zamisliti kako je reagirao.
Kako je i meni i ocu bio prvi put da idemo u Europu, htjela sam to putovanje napraviti nezaboravnim. Tako smo tijekom tri tjedna posjetili puno živopisnih mjesta, upoznali zanimljive ljude, probali super hranu i ludo se zabavljali. Ali tijekom cijelog putovanja nismo zaboravili zašto smo tamo došli i ta misao pratila nas je u stopu. Od Bugarske, preko Makedonije pa sve do Hrvatske, napokon smo stupili na tlo s kojeg su potekli naši preci. Osjećaj je bio nevjerojatan.
Krenuli smo putem Dubrovnika i Splita do Zagreba i Samobora i hvatali se za svaku informaciju koju smo mogli dobiti. Iako smo znali da smo sve bliže svojoj rodbini, u nekim trenucima činilo se da ih nikada nećemo pronaći. Ali jesmo, uz pomoć susretljive gospođe iz Samobora koja je prepoznala naše prezime i uputila nas prema Slavonskom Brodu gdje je živio djedov brat.
Danas, nakon tri godine, tata i ja smo bogatiji ljudi za divne ljude koje smo upoznali. Ipak, pronašli smo svoju obitelj s kojom sada redovito održavamo kontakt. Moji bratići Tvrtko i Tomislav, sestrična Marina i ja nadoknađujemo izgubljeno vrijeme i već sada planiramo novi susret i stvaranje novih zajedničkih uspomena."