Čistačica Marijana tijekom epidemije biciklom je putovala i po 20 kilometara, a ovakvu podršku supruga bismo htjele sve
- U ovim izazovnim vremenima postoje žene koje svakodnevno izlažu riziku svoje, i zdravlje čitave obitelji kako bi nama i dalje bile dostupne usluge neophodne za funkcioniranje života. One su junakinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
- Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Voditeljica servisa za čišćenje Marijana je jedna od njih...
- Životne prepreke Marijanu su dovele do posla spremačice, a situacija s koronavirusom postavila je najtežu prepreku od svih – borbu za egzistenciju njezine peteročlane obitelji koja živi u podstanarstvu
- Kakvim je rješenjima pribjegla ova snažna i snalažljiva žena te kakvo je bilo njezino iskustvo rada za vrijeme epidemije, saznaj u nastavku
Marijana Šimunić Raič smatra se vrlo snažnom osobom, a nakon što smo čuli njezinu životnu priču koja je, kao i mnogima, dodatno ugrožena razdobljem strogih mjera posljedicom koronavirusa, pomislili smo isto. Ova spremačica na pragu 50. godine života i voditeljica malog servisa za čišćenje ''Eko Dom'', na ovo zanimanje odlučila se nakon što je ostala bez posla. Na svom dotadašnjem radnom mjestu u tvrtki u kojoj je radio i njezin suprug otkaz je dobila kada se svratila s porodiljnog dopusta. Kako negodovanjem ne bi ugrozila i suprugov posao, Marijana je zasukala rukave kako bi osigurala egzistenciju za svoju peteročlanu obitelj. S vremenom, njezina starija 25-godišnja kćerka postala je vlasnicom obrta za usluge čišćenja, Marijana voditeljicom, a biznisu se naposljetku pridružio i njezin 53-godišnji suprug.
''Nije baš tipično za muškarca da čisti, ali Dražen pere prozore bolje od žene’’, našalila se Marijana.
Epidemija je dovela pod upitnik opstanak posla
Njihov mali obiteljski servis funkcionirao je dostatno, odguravajući im krov nad glavom u podstanarstvu i sve ostalo što je potrebno za pristojan život. No, dolaskom epidemije uzrokovane koronavirusom Marijana je još jednom morala pokazati zube životu i s velikim grčem – uspjela.
‘’Generalna čišćenja po domovima i strojna pranja namještaja su nam otpala, tako smo ovisili isključivo o čišćenju poslovnih prostora, a znamo da je dosta tvrtki prestalo s radom ili je prakticiralo rad od kuće. Imala sam veliki strah od financijskog kraha, jer kad se bližiš 50. godini života, teško je kretati ispočetka. Podstanari smo i tu je bio veliki faktor neizvjesnosti. Sako jutro bih se budila u strahu i s grčem u trbuhu te razmišljala ‘Što ako nam smanje ili otkažu posao?' Šutjela sam o ome, ali imam divnog supruga koji je to primijetio, a kad sam na njegov poticaj o progovorila o strahu da ćemo ostati na cesti dogovorio je: 'Nema veze i tako ćemo biti zajedno’’, ispričala je Marijana.
No, sedam tvrtki koje je Marijana čistila s kćerkom i suprugom prije izbijanja krize zadržalo je njihove usluge, a Marijana je jedina nastavila raditi za vrijeme krize.
‘’U početku me je bilo strah zaraze. Međutim, očistila sam puno kuća, bila u puno kontakata s ljudima i imam nekako osjećaj da sam postala imuna na patogene. Zdrava sam, čak sam darivateljica krvi. Moj najveći strah je bio da servis ne prestane s radom’’, ispričala je Marijana.
Strah se mogao osjetiti na svakom koraku
Strah je ipak bio sastavni dio razdoblja kojeg smo ostavili iza sebe. Moglo se to osjetiti na svakom koraku, prisjeća se Marijana.
‘’Tvrke koje su imale 50-ak zaposlenika svele su se na njih manje od 10. Prostori su djelovali neobično i vladala je tužna atmosfera. Bilo je sivo, tiho, osjetilo se da nema živosti. Nije bilo proslava rođendana. Izostale su sitnice koje su veselile poput komada torte koji bi mi netko ostavio nakon proslave. Među ljude se uvukao strah, uz sve te natpise i upute o ponašanju za vrijeme koronavirusa’’, rekla je Marijana.
Usprkos tome, Marijana je po rasporedu svaki put bila na svome radnom mjestu. A kako joj je čišćenje poslovnih prostora bio jedini izvor prihoda morala je rezati troškove, uključujući i gorivo za automobil.
‘’Odlazak na posao automobilom je bio trošak pa sam kupila bicikl. Bila je to čudna kupovina 'preko dva metra'. No, bicikl je funkcionirao, a ja sam se njim vozila na posao. U nekim slučajevima sam morala odvoziti i po 11 kilometara samo u jednom smjeru. Bilo je jako tužno voziti se praznim ulicama grada. Eto, dobro mi je došlo da održim liniju za vrijeme korone pa i da smršavim'', pozitivna je Marijana.
Prevencija, a ne gašenje požara
Osim redovne fizičke aktivnosti radi koje smatra da ima i bolji imunitet, Marijana pazi i na prehranu, a sredstva koja koristi u radu su ekološka. Dolaskom koronavirusa, cijene sredstava za čišćenje poskupjele su, kaže Marijana, a kako je ujedno i aromaterapeutkinja, imala je spremne zalihe octa, alkohola te eteričnih ulja kojima je čisteći i dezinficirala prostore.
Popuštanjem mjera, posao još uvijek čeka opravak, a među privatnim klijentima koji su se počeli javljati bilo je onih čiji su domovi stradali u velikom potresu u Zagrebu.
‘’U zadnje vrijeme dobivamo pozive iz centra grada za čišćenje nakon renoviranja zbog posljedica potresa. Spuštamo cijene jer nam je žao ljudi, a čak smo i volontirali u jednom stanu obitelji s četvoro djece čiji je dom jako stradao u centru’’, ispričala je Marijana.
Sve te otežane okolnosti, smatra Marijana, mogu nam biti svojevrsna lekcija da pazimo više na sebe i jedni na druge.
‘’Treba preventivno misliti o svome zdravlju, a ne tek kad se dogodi nešto – gasiti požar. Situacija s koronavirusom naučila nas je i da se moramo međusobno povezati i paziti jedni na druge. I mi smo se kao obitelj međusobno još više zbližili. Starija sestra i mlađa, 18-godišnjakinja, nisu se nikad toliko družile kako su iz drugih brakova. Na kraju su zaključile da bi jedna drugoj dale i bubreg, ali punjač za mobitel nikada’’, za kraj se našalila Marijana.