Osjećaj zaljubljenosti ne nestaje ako skinete koprenu idealiziranja partnera i ostalih iluzija kojima ste podložni u početku razvijanja nekog odnosa. Dapače, tek tada realinije sagledavate situaciju u kojoj se nalazite i prave osobine partnera. Zaljubljenost se tada može pretvoriti u ljubav i još vas više usrećiti... Ili ćete otkriti da ova priča nije za vas i pobjeći glavom bez obzira, sretni što još uvijek imate kapaciteta za zaljubiti se. 

Leptirići u trbuhu

Ljudi koji nas bolje poznaju prepoznaju kod nas znakove zaljubljenosti.  Imamo neki poseban sjaj i zračimo pozitivnom energijom i zadovoljstvom. Imamo intenzivan osjećaj leptirića u trbuhu, gotovo na rubu nelagode. Znoje nam se dlanovi i rumene obrazi. Uzrok tomu su dopamin i norepinefrin, kemijski spojevi koji se pojačano luče u našem tijelu. Različite kombinacije tih spojeva uzrokuju osjećaj sreće, energije, elana, gubitka apetita, čežnje i dekoncentracije.

Osjećaj čežnje javlja se kad naš ljubljeni ili ljubljena nisu pored nas. Stalno mislimo na njih i vrijeme koje smo proveli zajedno. Tim razmišljanjem gubimo sposobnost koncentracije na nešto drugo i često smo smušeni i djelujemo kao izgubljeni u vremenu i prostoru.

Navedene “nuspojave” zaljubljenosti utječu na našu percepciju partnera i odnosa te smo često vrlo pristrani. Naravno, objektivnost je mit budući da je svaka percepcija subjektivna jer ovisi o našim osobnim doživljajima u životu, stavovima i promišljanjima. No, moguće je osvijestiti sklonost pristranosti i tako ju lakše otkloniti.

Zaljubljenost iskrivljava sliku uzroka ponašanja

U odnosima, a pogotovo u donošenju prvog dojma, skloni smo činiti takozvanu osnovnu atribucijsku pogrešku. To podrazumijeva da smo skloniji uzroke nepoželjnog ponašanja pripisivati osobinama ličnosti, a uzroke poželjnog ponašanja situaciji u kojoj se osoba nalazi. Primjerice, kad se netko zaleti u nas na ulici, češće ćemo pomisliti kako je ta osoba nespretna ili nepažljiva, nego da joj se nekuda jako žuri. S druge strane, kad nam netko otvori vrata, češće ćemo pomisliti da je jako dobre volje danas, nego da je pristojna i dobro odgojena.

No, kad smo zaljubljeni, svog dragog ili dragu ne procjenjujemo na isti način. Činimo upravo suprotno. Sva dobra ponašanja svog partnera pripisujemo njegovoj ličnosti i doživljavamo ih kao vrline. Sva loša ponašanja, odnosno ona koja nam se ne sviđaju, pripisujemo situaciji. To znači da kad partner napravi nešto što nama ne odgovara i što nije u skladu s našim vrijednostima i stavovima, mislimo da je to zato što je partner loše volje, imao je težak dan ili nešto slično. Ne mislimo da je možda partner takav i time drugačiji od nas. Na taj smo način partnera idealizirali jer naglašavamo stalno njegove vrline, a potencijalne mane zanemarujemo i pripisujemo ih konkretnim situacijama ili raspoloženjima tješeći se da partner nije inače takav.

Prikazivanje sebe u najboljem izdanju

Ružičaste naočale si često stavlja i naš partner. Ponašanje je najčešće obostrano. Na početku odnosa jako nam je važno svidjeti se partneru, očarati ga, oduševiti. Kako bismo to postigli ponašamo se na razne načine koji često i nisu baš autentično naši. Primjerice, jako smo romantični i brižni. Stalno skačemo oko partnera, udovoljavamo mu i prikazujemo se onakvima kakvi inače nismo u svakodnevnom životu. Kad veza traje već neko vrijeme i osjećamo se sigurno uz našeg partnera, polako počinjemo pokazivati svoje pravo lice. U narodu se kaže da si nekoga upoznao tek kad počneš živjeti s njim. I to je prava istina. Tek tada sve navike i ponašanja izlaze na vidjelo jer se prije toga nismo niti našli u situacijama da bismo pokazali te navike i ponašanja. Prema tome, idealiziranje i prikrivanje mogućih mana radimo i mi sami, a radi to i naš partner. Na taj smo način dvostruko idealizirani i zaštićeni od pokazivanja pravog krzna ili možda ćudi.

Skidanje ružičastih naočala

Potrebno je osvijestiti sklonost idealiziranju i uljepšavanju i sebe i partnera. Početno idealiziranje u odnosu ne mora nužno biti loše. Možete se brže zbližiti s partnerom. No, moguća su i velika razočaranja i bolni prekidi jer nismo u početku bili iskreni i našli smo se u odnosu s partnerom koji nije za nas. Iz tih je razloga dobro i u samom početku odnosa s partnerom iskreno razgovarati i o vrlinama i o mana. Ne skrivati različitosti ili ispipavati teren kako bi dali poželjan odgovor. Važno je da smo autentični, vjerni samima sebi koliko to možemo biti. Jer, kad malo bolje razmislite, zašto bismo se željeli svidjeti osobi koja ne cijeni ono tko mi jesmo? Zašto bismo se pretvarali da bismo bili voljeni? Možemo se promijeniti ako nam se nešto ne sviđa kod nas samih u vidu navika i slično. Također, možemo se promijeniti i zbog partnera, ali ne isključivo kako bismo mu udovoljili, već iz potrebe za osobnim razvojem. No, to su sve momenti do kojih treba dolaziti u komunikaciji s partnerom i iskreno,  bez skrivanja, bez ucjena i bez uljepšavanja stvarnosti.

Naravno, očekujemo da je partner u kojeg smo se zaljubili pravi za nas i teško nam je sagledati ga onakvim kakav je. No, ideja da je bez mana i savršen treba odmah pasti u vodu jer takva osoba ne postoji. Svi mi imamo svoje mane i vrline i ljude koji nas vole takvima kakvi jesmo. Ništa manje ne bismo trebali očekivati niti od naših partnera.

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju

Želite li saznati klasične mitove muškaraca prema ženama, pročitajte ih na Zdravakrava.hr