• 20 BY MISS7: Predstavljamo 20 najinspirativnijih žena u Hrvatskoj čija djela mogu biti uzor, a njihova životna priča vodilja i motivacija. Odabrali smo ih jer su svojim utjecajem već promijenile društvo. Dr. sc. Ivana Radačić je jedna od njih... 
• Ivana je aktivistica i znanstvenica, a  donedavno je bila i predsjednica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi
• "Buđenje ženske energije je nezaustavljivo i to je napredak za društvo", tvrdi dr. Ivana Radačić

“Od kad znam za sebe u fokusu su mi bile teme društvene nepravde”, kaže dr. sc. Ivana Radačić, aktivistica, znanstvenica s Instituta društvenih znanosti dr. Ivo Pilar, i jedna zaista posebna žena. O njoj se pojačano počelo govoriti kad je dospjela na čelo Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi.

Svjedoci smo promjene svijesti u žena u današnjem društvu. One sve glasnije istupaju protiv nepravde i neravnopravnosti, sve se manje daju (javnim) poniženjem i sramom stjerati u šutnju. Tome su svakako doprinijele i vrlo ružne priče obiteljskog nasilja i nasilja prema ženama kojima smo svjedočili u proteklih godinu, dvije i koje su potaknule ljude da napokon iziđu iz svojih anonimnosti na cestu i ukažu na goleme propuste našeg pravnog sustava, ali i upitne društvene vrijednosti. 
 

Aktivizam od malih nogu

Godinama prije ovih vrlo vidljivih događaja, akcija i pokreta, mnoge su aktivistice odrađivale lavovski posao ispod radara većeg dijela javnosti, i nerijetko bile izložene kritici, zaustavljanju u karijerama i slično. Jedna od njih je svakako bila i dr. Radačić. Kako se rađala aktivistica u njoj? “Uvijek sam reagirala kad bih vidjela nepravdu, ne samo po pitanju ženskih prava, nego općenito. Očigledno je to nešto s čime sam se rodila. U samom okruženju u kojem sam odrastala interes za prava žena je vjerojatno dodatno bilo iniciran odnosom mojih roditelja koji je bio pomalo patrijarhalan, kao što je bilo i šire društveno okruženje.”

To što joj je od malena bilo u fokusu, provlačilo se veći dio života. “Kad sam upisala pravo, iskristaliziralo se da me je nekako najviše privuklo baš kazneno pravo, ljudska prava nismo ni imali. Zanimalo me je kako se čovjek počne baviti kažnjivim ponašanjem i koja je priča žrtve. Kako uopće nastaje ta situacija počinitelja i žrtve, koji su uvjeti koji pogoduju tome. Takav me je interes odveo na magistarski studij kriminologije na Sveučilištu u Cambridgeu, što je pak otvorilo put daljnjem školovanju u inozemstvu, koje je imalo veliki utjecaj na moj rad i život općenito.”

Ne treba se bojati pada

Nije joj uvijek bilo lako unutar znanstvene zajednice. Mnogi su, naime, imali problem s temama kojima se bavila. Morala se boriti za svoje znanstveno zvanje koje joj je prvo osporavao Pravni fakultet u Zagrebu, a potom i tadašnji Matični odbor za pravo, iako je premašivala uvjete, zbog čega je na kraju te nezgodne priče pokrenula upravni spor protiv Matičnog odbora.  
“Bio mi je tada i privatno teži period u životu pa mogu reći: ljudi se uvijek boje da će nekako pasti i propasti, no, jednom kad padneš na pod, osjećaš snažnu podršku, taj pod je doista čvrst i drži te!”, kaže Ivana uz smijeh. “Na neki način osjećaš i podršku svemira, pojave se neki ljudi neočekivano i niotkuda i nekim gestama daju podršku, nevjerojatno je kako se to dogodi!” 

“Moje je iskustvo da kad se baš nešto usudiš napraviti, ali ne iz bijesa već iz uvjerenja da je to dobra stvar, da to onda i trebaš napraviti. Kad odlučiš da nećeš ići vođena strahom nego vjerom da će sve biti dobro, nekako na kraju izađe sve na dobro. Eto, baš u mojem slučaju, ta je priča za mene završila pozitivno. Na kraju je Upravni sud ukinuo odluku i ja sam dobila tu bitku. Sve je to trajalo otprilike pet godina, ali uspjela sam.” 

Ta je priča završila dobro, no ona na Hrvatskim studijima baš i nije. “Koliko god sam u slučaju izbora u zvanje bila posve sigurna da želim ući u tu bitku, toliko sam u slučaju Hrvatskih studija bila svjesna toga da je to bitka u koju ne trebam ulaziti. Osjećala sam u sebi da u to ne trebam ulagati previše energije. Žao mi je, međutim, zbog studentica i studenata jer znam da su ih moji kolegiji veselili, a i ja sam uživala u radu s njima. Od njih sam dobila predivnu podršku, što mi je bila satisfakcija za moj rad.”

Podrška djevojčicama 

Dr. Radačić je članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi. Ova radna skupina nije nešto birokratsko u daljini, već može sasvim konkretno pomoći na terenu. U Radnoj skupini ih je petero iz različitih dijelova svijeta, a Ivana je članica iz istočne Europe. “Na čelnoj poziciji se rotiramo, donedavno sam bila predsjednica. Naša  skupina djeluje u tri pravca. Prvo, reagiramo na individualne pritužbe. Drugo, odlazimo u službene posjete državama, nakon čega donosimo izvješće s preporukama.  Tamo razgovaramo na svim razinama, idemo po raznim mjestima, susrećemo se sa ženama i djevojčicama. Treće, pišemo godišnja tematska izvješća koja potom izlažemo pred Vijećem za ljudska prava. Ja ću biti odgovorna za izvještaj o pravima djevojčica, a fokusirat ću se na njihov aktivizam jer mislim da je izuzetno bitno podržati ih.”

Stars Astrofizičarka Vernesa Smolčić: "Željela sam biti kaskaderka, a život me odveo u svemirska prostranstva"

Izravna pomoć na terenu

Na terenu rješavaju individualne slučajeve ili pak ukazuju na sistemske pogreške. “Uspjeli smo napraviti velik pomak u Čadu gdje je postojao problem zatvorenica koje nisu bile odvojene od muškaraca, pa je bilo seksualnog nasilja. K tomu su i neke žene užasno dugo bile u zatvoru dok su samo čekale na suđenje. Tražili smo da se ta situacija riješi i te su žene bile puštene. Rijetko koja država je spremna baš tako odmah odreagirati, ali kad se to dogodi, to je odličan osjećaj!” Radna je skupina isto tako više puta uspješno reagirala na prijedloge diskriminatornih zakona, posebice u području reproduktivnih prava, ali i nasilja nad ženama. “Nedavno smo, zajedno sa Specijalnom izvjestiteljicom o nasilju nad ženama i Specijalnim izvjestiteljem o pravu na zdravlje, reagirali na slučajeve kršenja prava u hrvatskim bolnicama prilikom poroda ili drugih usluga reproduktivnog zdravlja.” 

To su konkretne stvari koje ova Radna skupina može napraviti, jer ima mehanizme i može preventivno reagirati kad se pojavi neka loša politika, zakon ili prijedlog diskriminirajućeg zakona. “Odmah svoje mišljenje iznosimo u javnost”, kaže i dodaje: “U nekim slučajevima možemo zaustaviti loš zakon, u drugima možemo potaknuti dononošenje nekih dobrih zakonskih prijedloga.”

Nezaustavljivo buđenje ženske energije

Dr. Radačić je optimistična po pitanju razvoja našeg društva u pravcu tolerancije i civiliziranoga. Sve ide sporo, ali ide i pomiče se. “Pripadnici nove generacije koje sam susretala ulijevaju nadu, njima su mnoge stvari koje su prije bile taboo sada okej. Homoseksualizam im više nije tema, nema čuđenja, queer scena je vrlo živa... Općenito govoreći, neke su se stvari u Hrvatskoj promijenile na bolje, žene su se otvorile, počele zauzimati za sebe, progovorile su, i to ne samo klasične aktivistkinje, već žene različitih životnih stilova i na različitim pozicijama, različite dobi... Mislim da je buđenje ženske energije nezaustavljivo i da je to veliki napredak za društvo.

Istraživanje novoga i rad na sebi

Dr. Radačić je prošle godine završila školu Centra za integrativni razvoj, četverogodišnji program. Radi se o tjelesno orijentiranoj integrativnoj terapiji. “Upisala sam to prvenstveno zbog sebe, jako me to zanima. Terapija koju sam učila nije klasična, ovo je model u kojem se ne priča puno. Poanta je u tome da se sve emocije izraze kroz tijelo.” 
Osim ove terapije, Ivana se bavi i plesom. “Ples mi je jako važan. Godinama plešem ples 5 ritmova. Završila sam i kundalini ples na Baliju. Svirala sam svojedobno i violončelo, i nešto malo djembe. Ples i muzika su definitivno nešto što me hrani. Moja glava, moj mozak me lijepo vodio kroz život, ali katkad je previše biti samo u glavi. Ovo mi je pomoglo da se osjetim i na nekim drugim razinama.”

Integracija svih znanja i iskustva

Sada kombinira sva svoja znanja i iskustva u svom radu. Na primjer, u radionicama za žene radi na osnaživanju kroz osvještavanje društvenih stereotipa, obiteljske priče i vlastitih iskustva, koristeći ne samo um, već i tijelo. Isto tako, u svoj rad s društvenim strukturama, unosi psihološka znanja.

Stars Znaš li kako danas izgleda djevojčica iz filma Viktorov let? Postala je svjetski viruoz...

“Do sredine mojih dvadesetih bio mi je prvenstveno zanimljiv rad na promjenama društvenih normi i struktura, koje utječu na (ne)dobrobit pojedinca. Sad sam došla u fazu u životu kad se to spojilo s radom na osnaživanju pojedinca i te su mi se dvije komponente lijepo spojile. Jedna je okrenuta prema van, na društvene strukture, a druga je prema unutra, na rad na sebi. Vratila sam fokus na sebe. Uvidjela sam da ne postoje dobri i loši ljudi, crno-bijeli svijet. Svatko na neki način pati. Ovaj rad na sebi mi je pomogao i da drukčije gledam i na polje ljudskih prava, gdje smo isto skloni razmišljati u kategorijama dobri i loši, koje nisu baš konstruktivne.”

“Naučila sam tijekom godina da je preuzimanje odgovornosti za svoj život jako važan dio priče. Gdje god da jesi, kako god da su ti se karte posložile, važno je preuzeti odgovornost za sebe i svoj život, baš takav kakav jest i baš u takvom društvu u kakvom jesi. Samo tako ćeš živjet autentičan život, a time ćeš utjecati i na društvo. Na tome treba raditi.”