Filipa poznajem dovoljno dugo da mogu reći da je prije svega pravi profesionalac. On je jedan od onih (rijetkih) koji drže do svoje riječi. S vremenom nas je dugogodišnja poslovna suradnja vinula do prijateljskog odnosa pa bi se tako kad bi nam vrijeme to dopuštalo, znali naći na kavi i čavrljati o svemu i svačemu. I dok su ga mediji najčešće voljeli stavljati na liste najpoželjnih neženja, pisati o njegovom ljubavnom životu, njemu bi se dizala kosa na glavi. Jer on ne ljubi svoju sliku u novinama, u njegovom rječniku riječ slava ima drugo značenje, a društvena događanja za njega su nužno zlo. 

E sad, kako ga u medijima srećemo rijetko, na društvenim mrežama još rijeđe, odlučila sam 'iskoristiti' naš prijateljski odnos te ga nagovoriti da zanemari upaljen diktafon, pa da si poričamo onako kao da nas nitko ne sluša i vidimo što je sve to novo kod njega (a znala sam da novosti ima). Hm, jesam li uspjela u svom naumu?

miss7: Filpe, kako si? Što se događa kod tebe?
Filip Juričić: Dobro sam, baš sam nekako dobro. Nedavno sam proslavio 37. rođendan pa me netko pitao jesam li sad u depresiji zbog godina. Shvatio sam da nisam, zapravo da sam napravio sve ono što sam i trebao napraviti do sada i da je život ipak, koliko god mi se nekad činio da ide vrlo čudnim stranputicama, baš posložio sve onako kako treba biti. 

miss7: Jedna od tih stvari je i bebica koja stiže uskoro...
Filip Juričić: Bio sam u fazi kad sam mislio da više neću imati djece, nekako sam tako razmišljao o životu i budućnosti. No kako život uvijek iznenadi, tako je i mene. Dogodila se Nika i nekako se sve posložilo. S njom je sve brzo postala lijepa realnost, dogodilo se da čekamo dijete. Sretni smo oboje, i ovo je nešto što će nas sve još dodatno povezati. Nadam se da će sve biti kako je i sada. 

miss7: Kakav si otac?
Filip Juričić: Ne znam, radije bi da Jan na to odgovori. Sigurno težim biti jako dobar, ali često imam grižnju savjesti da sam loš i da bi mogao biti još bolji, često mislim da sam dobar i prepopustljiv, onda si mislim kako sam jako strog... Prolazim kroz sve faze kao što prolazi svaki otac, ali sretan sam jer mogu reći da je Jan jedan zdrav dečkić od 11 godina, koji odrasta onako kako mislim da bi trebao. Mislim i da sam uspio omogućiti, koliko god to bilo nevažno, da može ići skijati, vidjeti nešto, naučiti, i da je usprkos tempu provodio dosta vremena samnom. Danas imamo jedan kvalitetan odnos, jako dobro funkcioniramo pa se i pogledima razumijemo. Uživam u očinstvu i vjerujem da će mi sada drugi puta biti i lakše, da neću imati toliko strahova tako da se jako veslim tome prolaziti ispočetka. 

miss7: Filip danas i Filip prije 15 godina?
Filip Juričić: Filip prije 15 godina je bio drukčiji, a Filip prije 5 dosta slični. Jedino što kažem, Filip prije pet godina je bio uvjeren da će živjeti jedan ajmo reći samački život posevćen svom sinu. Neću reći da sam odustao od ljubavi, ali nisam tome toliko težio. Navikao sam se na život sa Janom i da se eventualno vidim s nekim, ali prestao sam razmišljati o braku, obitelji i bilo mi je ok, u tome sam se nekako ustalio. Sada se sve promijenilo jer živim život kojima svi nekako težimo – pravi obiteljski; žena, djeca, kuća, pas. Čak smo i psa nabavili. (smijeh) 

miss7: Kako su izgledale tvoje faza odrastanja? Prijelomni trenutak u tvom životu?
Filip Juričić: Prijelomni trenutak je sigurno upis na Akademiju dramskih umjetnosti. Prije toga sam malo bauljao, rekao bih, zabavljao se i nisam znao što bi od života želio.  Ali kad sam krenuo s pripremama za Akademiju, kad sam se uhvatio velikih tekstova, u meni se probudila neka posebna ljepota i veselje i oduševio sam se jer sam se pronašao u tome. I da nisam upao, pokušavao bi i opet i opet i opet. Kad sam vidio svoje ime na popisu onih koji su upali, nekako sam znao da moj život ima smisla. Zanimljivo je da se sjećam kad sam učio prve tekstove, mislio sam, ok, to sam sada naučio, ali ja to mogu oblikovati još bolje i tek ću s godinama moći bolje.  Zapravo, prošlo je 15 godina i još sam na tom istom, i dalje čujem to da mogu bolje. Zato je zanimljivo baviti se ovim poslom, nikad ne možeš dohvatiti to bolje što osjećaš da bi trebao. 

miss7: A koji su bili neki najteži trenuci?
Filip Juričić: Razočarenja, krivi poslovi, previše posla, oni trenuci kada sam došao do stupnja da bi mi se sve to nekako i zgadilo, trenuci kad sam gubio sebe. I to se nekoliko puta događalo, ali nikada za to nije bila kriva gluma već moji krivi odabiri, moje mladenaštvo i sve ono što zapravo moraš proći kroz svoj posao. 

miss7: Ali uspio si doći do onoga da možeš reći da si stabilan i da znaš što želiš?
Filip Juričić: Trenutno je tako, osjećam se dosta stabilno, ali me život naučio da to ništa ne znači. Možda sad napravim pet koraka i nešto se u meni uruši. Zašto? Nekad je to neobjašnjivo tako da ne uzimam to zdravo za gotovo. Ali da, osjećam se zdravo, dobro, optimistično. Vesele me male stvari; ujutro otići na trening, prošetati psa, kuhati ručak, pogledati predstavu s mojom ekipom iz Komedije, glumiti na sceni, veseli me poziv za novi posao, mogućnost za nešto veće.. Evo sada idem za tri dana nešto snimati u Rusiju i to me jako ispunjava, vesele me novi ljude, nove energije. I dok je taj optimizam prisutan i dok to ne uđe u letargiju i preopterećenost je dobro. Vjerovatno je taj balans održiv i sve se to tako i odvija i egzistira jer sam malo stao na kočnicu. 

miss7: Što za tebe znači slava? Živimo danas u vremenima kada svi imaju mogućnost biti slavni, ponajprije zahvaljujući društvenim mrežama.
Filip Juričić: Sjećam se kada sam s 24 godine osvojio Nagradu hrvatskog glumišta i za jedne novine se fotografirao  s Darijom Knez koja je tada vodila Big Brother. U tim istinm novinama pisalo je njezino ime samo, a ja sam stajao s tom svojom nagradom.  I onda me to dovoljno štrecnulo da sam želio u životu postati slavan, bolje reći poznat. Bilo mi je to zanimljivo sve dok nisam uspio. U trenutku kad sam uspio postati poznat vidio sam sve loše strane toga pa mi nije više bilo nimalo napeto. Sada živim s tim jer je sve u granicama normalnog ukusa. Što se tiče instagrama i društvenih mreža, netko u tome uživa i još uspije živjeti od takvih angažmana, nemam ništa protiv niti ikoga osuđujem, ali meni to nekako nikad nije išlo. Lijepa mi je ona slava, kad baš kažem tu riječ, kad napravim neku veliku predstavu, što jako dugo nisam, kad netko ima potrebu s tobom razgovarati o onome što si mu prenio sa scene. Jako dugo mi se to nije dogodilo i to je ona slava kojoj težim i koja će mi biti zanimljiva, ne zbog slave nego zato što znaš da si napravio svoj posao kako treba. Osjećaš tu neku puninu. 

miss7:Uloga kojoj težiš? 
Filip Juričić: Uvijek sam htio Hamleta, ali su me sad već godine stisle. Volio bih recimo glumiti James Bonda.. Ima puno uloga koje bi si poželio. Sada radimo dva nova komada u Komediji i puno je rola koje bi htio odigradti. I još jedna predstava koju bi htio raditi, ali ne smijem sada ništa reći o tome osim da se nadam kako će se dogoditi.  

miss7: Koji su tvoji životni prioriteti?
Filip Juričić: Da ovakav obiteljski život kojeg sada imam uvijek ostane normalan i smiren, da imam nešto novaca da djeci mogu neke stvari priuštiti,  da ostvarim dobre uloge, nadam se da ih je još puno ispred mene. Tu satisfakciju ne može dati ni novac ni ništa drugo, eventualno ljubav, ali na jedan drukčiji način. 

miss7: Mijenjali se tvoj karakter s godinama? Jesi li postao malo popustljiv prema sebi. 
Filip Juričić: Varam se da jesam, ali ne, iza je onaj isti Filip pa se bojim malo starosti kada ću manje moći. Uvijek imam velika očekivanja i stišćem se i ne znam drukčije. I ako nemam visoke ciljeve nije mi interesantno. Moram nekoga pobijediti, najbolje bi bilo kad bi uspio samog sebe pobijediti. Ali to je nemoguće. 

miss7: Spomenuo si mi da kuhaš..
Filip Juričić: Svaki dan kuham ručak, pečem torte...sve što treba. To je nešto što me opušta i što volim raditi. Uspio sam se kod kuće dogovoriti onako kako sam oduvijek htio – da ne moram usisavati, peglati, brisati prašinu, već da nabavim klopu i kuham.  A osim toga me još jako veseli na vikendici saditi voće, povrće i svašta nešto. Imam puno hobija -  teretana, tenis, s nogomet s dečkima... Kuhanje , sport i botanika.