Do same ideje da napišem komentar o cijepljenju za ili protiv, bila sam totalno za. To nije dobra polazna točka za pisanje, pa sam se našla s prijateljicom koju beskrajno volim, a koja je protiv cijepljenja bilo kakve vrste. ‘Chamtrails i slično’ tim. Bome, kako smo počele pričati, ja sam upijala svako slovo, i kada bi me upitno pogledala, ja sam se samo složila s njom… Moji stavovi su dobili upitnike na kraju, evo priznajem. E, a onda mi je poslala par linkova na tu temu da se dodatno uvjerim. Tu smo me vratili na ono što ipak sama vjerujem. Kao mama. 
Neki lik, da ga ne reklamiram sada ovdje, ali kapu mu skidam, vješt komunikator. Izuzetno dobro sročenih emocija na pravom mjestu. Njuška se prodaje vrhunski i uvlači pod kožu tamo gdje je svaki roditelj najosjetljiviji – na vlastito dijete. S linka na link dolazimo do linije proizvoda koji zamjenjuju cjepiva, s jasno dokazima – pisanima sa slikama, i s videima. Nažalost, nisu svi prodavači, niti su svi prodavali maglu nekada u životu, da bi mogli prepoznati drugog. To je istina. Internet je čarobno mjesto, ali ljudi su spektakularno nadareni za prodavanje čega god. O cjepivima na Internetu ima svega, od razno raznih teorija zavjere do znanstvenih dokaza o učinkovitosti. Ma, tko molim vas meni sada može reći: Evo to je taj link i tu piše da je to loše. Ili dobro. I da to ima težinu odluke? 

AKO se mene pita - ja sam za cijepljenje. TO je moje pravo. Ja ovdje nisam stručnjak. Ja sam jedna poslušna mama koja je na Internetu među ostalim pronašla i podatke o povećanju oboljelih od ospica, zaušnjaka, hripavca ili rubeole. Onda sam otišla pogledati kakve su to bolesti, pa da vidim je li potrebno vrištati toliko protiv toga? Upetljavati pojmove poput ‘osobno pravo pojedinca’ s cijepljenjem. Evo, ospice na primjer; klik jedan - virusna bolest karakterizirana osipom, kašljem, curenjem iz nosa, iritacijom očiju i visokom tjelesnom temperaturom. Virus, uzročnik bolesti, na milijun oboljele djece uzrokuje kod 1.000 djece encefalitis, 6.000 će dobiti febrilne konvulzije (grčenje uslijed visoke tjelesne temperature), a nekoliko stotina će ih umrijeti. Ili drugi klik - virusna bolest karakterizirana osipom, kašljem, curenjem iz nosa, iritacijom očiju i visokom tjelesnom temperaturom. Oko 17% oboljelih ima jednu ili više komplikacija bolesti, kao što su upale uha, upale pluća, febrilne konvulzije (grčenje uslijed vrućice), proljev ili upala mozga. Najčešća komplikacija, upala pluća, javlja se u oko 6% oboljelih i vodeći je uzrok smrtnosti od ospica, koja se u razvijenim zemljama kreće 1 na 1000 oboljelih, dok u zemljama u razvoju doseže čak 1 posto.

Da bi se spriječile razne epidemije, jer realno, kome je do toga da mu je dijete bolesno, potrebno je 'održavati visoke cjepne obuhvate kontinuiranim procijepljivanjem neimune populacije dokle god su uzročnici prisutni u okolišu'. Uvijek i jedino što čujem je pravo na osobni izbor. Dosta je to zeznut pojam u zadnje vrijeme. Sama volim svoj izbor i slobodu, pa tako i drugi, jasno. I kako sama zastupam to jasno i glasno, zastupam i volju drugih da se okupljaju i propagiraju što god već žele. To jest svačije pravo. 
Isto tako, SVI mi imamo pravo misliti da je netko drugi glup radi svojih stavova. No što ćemo činiti s time, to je osobna odgovornost. 
Jedino kada ću graktati protiv jest onda kada to pravo ugrožava moje osobno pravo i ono mojeg djeteta. 

Priznajem, ja ne bih htjela djecu koja nisu cijepljena blizu svog djeteta, jer ne želim se boriti s bolestima u kojima je smrtnost visoka i jer ne mogu, a da ne pomislim Što ako?. Što ako cjepivo nije 100 posto učinkovito pa se moje dijete zarazi od necijepljenog djeteta? Što ako virus kod necijepljenog djeteta mutira i zarazi moje dijete? Ne želim uopće koristiti izraz ‘smrtnost’ u odlomku gdje spominjem dijete, svoje ili tuđe. Ne želim da mi je dijete ikad više bolesno od bilo čega, curenja nosa, a kamoli ospica. Ili tuberkuloze. Zato ne bih htjela da ta djeca idu u školu s mojim djetetom, da idu u kino kada je moje dijete u kinu, ili se voze istim autobusom. Evo, ne bih htjela. Ne želim da uopće postoje djeca koju će neki drugi roditelji krivo pogledati, jer je to dijete, odlukom svojih roditelja nekada upalo u skupinu onih koji mogu potencijalno jako ugroziti zdravlje drugog djeteta. Ne, to nije diskriminacija. Ne pričamo o vjeri, rasi ili spolnom opredijeljenju ili izostanku istog. Cijepljenje spada u kategoriju zdravlja, ono jest obavezno, a kazna je 2.000 kuna za one koji to ne žele. Dvijetisućekuna. Wow.
Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda;  članak 16. – ‘slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.’  Ja sam rekla što ja mislim, ali nazvala sam i prijateljice, mame i ne-mame da mi kažu što one misle o ovome. Evo što su mi rekle: 

Mama 1:  "Nemoj ni da počnem o tome. Ja sam malog cijepila i protiv rota virusa, i protiv svega što sam smatrala neophodnim kada je kretao u vrtić. Evo 3 godine u vrtiću još nije obolio od ničega, niti je pio antibiotike". 

Mama 2:  "Ja sam ti odvagnula samo u jednom trenutku imaginarni scenarij – da li ću se do kraja života brinuti kada mala zakuri jer je to nekakva prehlada ili je dobila ospice. Pogotovo sada kada je mala". 

Mama 3: "Cijepim djecu. Prije nekoliko godina sam gledala dokumentarac u kojem se povezuje cijepljenje s autizmom i jako me se dojmio, ali ipak cijepim djecu. Mislim da je neodgovorno na svoju ruku odustati od toga i smatram da su ipak veći benefiti od rizika". 

Ne-mama 1: "Smatram da svi imaju pravo na izbor, dokle god on ne ugrožava tuđe pravo. Ne znam znamo sve što se nalazi u cjepivu ili ne, ali što ako virus mutira na primjer? Pa onda necijepljeno dijete prenese mutirani virus na cijepljeno dijete. Što onda?". 

Ne-mama 2: "Mislim da neki ljudi umjesto da se bave napretkom svojeg života, koliko god da im je ostalo, previše energije troše na upravljanje životom djeteta i tako imaju privid veće kontrole. Ako ću nekad biti mama, naravno da ću cijepiti dijete".