Punih sedam mjeseci pričala sam o svojoj trudnoći gotovo svakodnevno sa suprugom, majkom, svekrvom, bratom, šogoricom, prijateljicama, a često i sama sa sobom. Pomislio bi čovjek - sasvim dovoljno vremena da u potpunosti osvjestim i prihvatim činjenicu da ću biti majka osobi koju nosim u svojoj utrobi. Pa opet, dovoljno je samo izreći na glas tu rečenicu da se ponovno šokiram i u nevjerici pitam: Čekaj, je li to moguće? To će se stvarno dogoditi? Čak i kada si pokušam pomoći s činjenicom da je gotovo svaka žena na svijetu u povijesti čovječanstva bila ili jest majka i dalje sam fascinirana time da ću to biti i – ja! Prvi put kada sam se to pitala još na samome početku trudnoće, shvatila sam da će nam se život u potpunosti promijeniti i da ga trebamo prilagoditi dolasku treće osobe. Jer, realno, sve što smo do sada radili bilo je podređeno samo nama. Dolazi treći, dolazi naš sin. I za njegov dolazak treba se dobro pripremiti. Krenuli smo od stana.

KREVETIĆ I OSTALI NAMJEŠTAJ
Dječju sobu nemamo namjeru još namjestiti, s obzirom da će djetešce barem prvu godinu dana biti s nama u sobi, u svojem krevetiću. Ali gdje, pobogu, gdje ćemo smjestiti taj krevetić? Pa tu je moj ormar i komoda s vjenčanim fotografijama uz koje se uvijek tako rado budim.  I onda opet – reality check: nema više buđenja uz fotografije i mirna zagrebačka svitanja, od sada se budiš kako i kada će se buditi tvoj sin. I tako je komoda po kratkom postupku otišla u izgznanstvo, a dječji krevetić se sasvim lijepo uklopio u suprugov i moj životni prostor. Uz još neke preinake, stan je spreman za našu bebicu! Međutim, što je s mamom i tatom? Jesmo li mi spremni? 

TRUDNIČKI TEČAJ i LITERATURA
Naravno da nismo, ali se trudimo. Pomogla je literatura, ali najviše trudnički tečaj. Preporučam svima i to onaj u KB Merkuru. Sastoji se od šest predavanja na kojima sam dobila odgovor na većinu pitanja. Iako sam sigurna da ću kao i sve majke, prvih mjesec dana tapkati u mraku i da je svako dijete drukčije i ne znate kakvo će ono biti dok ga ne upoznate - tečaj me umirio. Dobila sam osnovne informacije ne samo o porodu, već o svemu onome što me očekuje u danima nakon njega. Naime, ja sam štreberica, što me dovodi do sljedećeg:

BOČICE, IZDAJALICA I SVE OSTALO ŠTO MOŽE POMOĆI KOD DOJENJA
Dojenja se bojim više nego poroda. Međutim, ako pitate stručnjake ništa od ovoga ne trebate kupiti prije rođenja bebe, jer se nadate i vjerujete da ćete dojiti i da ćete biti najbolja u tome. No, ja sam bočice i izdajalicu dobila na poklon od prijateljica koje su rodile i koje su mi rekle – samo ti doji, ali bočice nek ti budu tu, negdje skrivene u ormaru. A ono u što sam apsolutno sigurna da će mi trebati su:
DJEČJA KOLICA
Ako nešto proučavam posljednjih sedam mjeseci – to su onda kolica! Prvi put kada sam otvorila tu pandorinu kutiju ostala sam šokirana velikim izborom brendova, a kasnijim istraživanjem i faktorima koji su važni kod kupovine kolica. Na kraju sam u prvom Baby Centru izbor suzila na: Cybex Mios, Cybex Mios KOI i Joolz Day2 kolica. To su sve kolica koja su izuzetno kvalitetna i zadovoljila su neke naše osnovne kriterije, poput; da se lako sklapaju, da nam stanu u automobil, da su relativno lagana s obzirom na luksuznu opremu i da živimo na trećem katu u zgradi bez lifta. Dakle, praktičnost i izdržljivost – prije svega! Cybex je njemački brend koji znalcima ne treba puno predstavljati, no mojem suprugu i meni su za oko su zapela dječja kolica ne toliko razvikanog nizozemskog brenda Joolz. Vizualno i stilski. možda nekako najviše ocrtavaju naš karakter – jednostavna, moderna i bez mnogo uočljivih boja i detalja. Prilagođavaju se kako dijete raste, pa jednostavni pritisak na diskretno skrivene gumbiće pravi veliku razliku! Osim što su multifunkcionalna, predivna su i jako se veselim našeg sinčića provozati u novim kolicima. Uz njih naravno ide i autosjedalica jaje u kojoj ćemo ga, između ostalog, dovesti iz bolnice kući.

KADICA ZA KUPANJE, PREMATALICA, KREME I OSTALE HIGIJENSKE POTREBŠTINE
Tu ubrajamo i ručnike, sterilne gaze, kapi za grčeve, tetra pelene, a stigao je i prvi set pampersica. U svakom slučaju, sad kad ovo pišem shvaćam da je uz stan i moj vokabular obogaćen!
ODJEVNA KOMBINACIJA ZA IZLAZAK IZ BOLNICE
Znam da će biti najslađi u što god da ga odjenemo, ali ja sam već pripremila bodi i čarapice u kojem ćemo našeg sinčića prvi put dovesti kući. Taj komad tkanine uspomena je koju ćemo zauvijek sačuvati. 
I nemojte misliti da smo zatrpani dekicama, pelenama i šarenom dječjom odjećom zaboravili na najvažnije. Prva stvar na popisu odavno je označena kvačicom. Ljubav. Od samog početka ove avanture sigurni smo bili jedino da o njoj ne moramo brinuti, nju imamo. Zato mislim da smo, bez obzira na sve strahove i nesigurnosti, ipak – sto posto spremni!