Neurološko istraživanje naime provedeno na sveučilištu Stony Brook otkrilo je da parovi koji svoju ljubav održavaju dugoročno u romantičnim tonovima, imaju jednaku moždanu aktivnost kao oni koji se tek zaljubljuju. Istraživački je tim, koji su vodili P. Acevedo i Arthur Aron, uočio kod romantičara da su im moždana središta bogata dopaminom, a povezana s nagrađivanjem, motivacijom i čekanjem, bila aktivna kao i parovima koji su tek započeli vezu. Takav odnos najbolje opisuju riječima poput „intenzivnog i predanog uz održavanje seksualne privlačnosti“.

Upravo se takav odnos pretpostavlja, napominju znanstvenici, kada se govori o dobrim stranama braka koje donose mnoge benefite – od visokog samopoštovanja do trajnosti veze. Sve to potvrđuje, veselo su zaključili istraživači, da se i dugotrajni brak može osvježiti jednako dozom romantičnih simptoma u kojima uživaju i novopečeni parovi. Preduvjet je za to da gradite odnos bez balasta nelagode koji bi neki mogli nazvati posesivnošću jer nije svima lagodno u vezama u kojima se sve dijeli. Naime, samo oni, piše psihologinja dr. Lisa Firestone, mogu uživati u blagodatima cjeloživotne zaljubljenosti.

Ali kad je to moguće, zašto se parovi ne potrude to postići, zapitali su se stručnjaci. Dr Firestone smatra da je najvažnije raditi na vezi tako da se izbjegne zamišljena veza o kojoj je pisao otac poznate psihologinje  dr. Robert Firestone. On je opisao stanje kad se među partnerima razvije iluzija povezanosti kako bi njome nadomjestili iskrene iskaze ljubavi i povezanosti. Ta se lažna veza uspostavi kad forma odnosa postane važnija od sadržaja, a najčešće se ogleda u tome da se partneri prestaju izražavati osobne stavove i sve prikazuju kao zajedničko, pa „ja“ posve ustukne pred onim „mi“. Partneri odustaju od izražavanja osobnih stavova i misli kako bi postali dio cjeline u kojoj nema znakova individualnog i osobnog. To se događa kako bi se osjećali sigurno, ali tako su sve dalje od sebe i u opasnosti da izgube vlastiti identitet.  A gubitak osobnosti potpuno je suprotan romantičnoj ljubavi jer se ona hrani upravo individualnošću. A kombinacija osobnog emocionalnog, intelektualnog i fizičkog presudna je za poticanje i održavanje vatre u odnosu.

Zašto onda odustajemo od slatkog uzbuđenja zbog blagodati mnogo sivlje sigurnosti. Zato što, kaže Firestone, iako svi sanjamo veliku ljubav, mnogi je zapravo teško podnose. Ljubav mnoge plaši i ugrožava, mnogima se čini previše rizično voljeti nekoga tako duboko i dopustiti drugome da nas vidi u drukčijem svjetlu od onoga u kojem se želimo prikazivati. Ako se sve manje gledate u oči, prekidate razgovore, rutinski izmjenjujete nježnosti, govorite samo o dnevnim obavezama, zapali ste u zamku iz koje ipak ima izlaza. Za početak se zagledajte u partnerove oči. Zaljubljenost je stalno ulaganje, stalno otkrivanje novoga o sebi i drugome.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...