• Proslavljeni francuski modni dizajner Thierry Mugler preminuo je u 74. godini
• Proslavio se nenosivim, ekstravagantnim kreacijama koje su ženu pretvarale u samoživu boginju, a to modno vizionarstvo, iako ga je lansiralo na tron, imalo je vijek trajanja, ograničen samom modom – koja je prolazna 
• No njegov talent nadvladao je i tu prolaznost i zapisan je u vječnosti
• miss7 magazin upravo je u posljednjem broju objavio veliki biografski tekst Nenada Korkuta o Thierryju Mugleru u kojem čitatelje vodi kroz njegov život, karijeru, uspjehe, strasti i opsesije

U posljednjem broju miss7 magazina uvijek izvrsni Nenad Korkut pisao je o genijalnom svijetu Thierryja Muglera, proslavljenog umjetnika i modnog dizajnera. Proveo nas je kroz njegov cijeli život, nevjerojatnu karijeru i dostignuća, pisao o uspjesima, ali i strastima i opsesijama Muglerovog uzbudljivog života. Jučer je u 74. godini taj čudesni umjetnik zauvijek otišao, ali iza sebe je ostavio blago neprocjenjive vrijednosti.

O tome najbolje svjedoči ovaj tekst Nenada Korkuta... 

Thierry Mugler vraća se u Pariz. Tako bismo pompozno mogli najaviti izložbu u pariškom Musée des Arts Décoratifs pod nazivom "Thierry Mugler: Couturissime" koja će se održati od 30. rujna 2021. do 24. travnja 2022. godine. Ova impresivna izložba, koju je producirao Montreal Museum of Fine Arts 2019., oživjet će rad Thierryja Muglera, jedinstvenog umjetnika koji je tijekom svoje karijere ostavio dubok trag u svijetu mode i parfema. Pozornica koju preuređeni Musée des Arts Décoratifs nudi za Muglerove izuzetne kreacije označit će povratak ovog umjetnika u Pariz, u kojem je započela njegova karijera prije gotovo pet desetljeća. Naime, nakon premijere u Montrealu, izložba je dvije godine putovala po svijetu kako bi svoj završni čin imala upravo u Parizu. Od prêt-à-portera i visoke mode do scenskih kostima, fotografija, filmova, Mugler je kreator koji se etablirao kao jedan od najhrabrijih i najinovativnijih modnih dizajnera svog vremena, stvarajući siluete izuzetne vizualne snage koje su se često smatrale utjelovljenjem modnih osamdesetih. Uz njegove antologijske kreacije, na izložbi će se moći vidjeti i Muglerov svijet viđen očima velikana fotografije kao što su Guy Bourdin, Jean-Paul Goude, Karl Lagerfeld, Dominique Issermann, David LaChapelle, Sarah Moon, Pierre et Gilles, Paolo Roversi, Herb Ritts i Ellen von Unwerth, a posebno se ističe dugogodišnja plodonosna Muglera i genijalnog Helmuta Newtona.

Thierry Mugler svakako je jedan od najistaknutijih kreatora 80-ih godina prošlog stoljeća i prvo ime koje se povezuje sa sintagmom „power dressing“. Mugler nikada nije bježao od kritika da su mu kreacije nenosive i previše ekstravagantne. „Dok kreiram, ne razmišljam o ženi koja od odjeće očekuje udobnost. U mojim haljinama žena izgleda moćno i osjećat će se pobjednički“, znao je istaknuti u svojim intervjuima. I doista je bio u pravu. Njegova moda stvorena je za izrazito samouvjerene žene koje bez imalo straha ili sumnje u svoj seksepil svijet promatraju kao mjesto koje je stvoreno samo zato da bi one po njemu hodale. Kreirao je za suvremene valkire, glamazonke, svemirske princeze ili jednom riječju – boginje. Kako se čini da takvih žena više nema ili su izuzetno rijetke, jasno je zašto se Mugler, nažalost prerano, povukao iz svijeta modnog dizajna ne želeći pristati na kompromise. Baš kao što je i Cristobal Balenciaga daleke 1968., zatvarajući svoj atelje, jednostavno rekao: "Moda se promijenila i ja više nemam za koga kreirati."

Manfred Thierry Mugler, kako mu glasi puno ime, rođen je u Strasbourgu 21. prosinca 1948. godine. Kao dijete, potpuno nezainteresiran za školu, bio je fasciniran plesom, horor filmovima i arhitekturom grada u kojem je odrastao. Već kao 14-godišnjak priključuje se lokalnom baletu, a s 20 godina odlazi u Pariz čvrsto odlučivši uspjeti u modnom biznisu, iako se i dalje nastavlja baviti plesom. Prvih nekoliko godina radi kao stilist za razne modne kuće, a 1973. kreira svoju prvu kolekciju koju naziva "Café de Paris". Već sljedeće godine pokreće i vlastitu modnu marku. Godine 1978. počinje kreirati i za muškarce, a iste godine postiže veliki uspjeh svojom ženskom kolekcijom posvećenom holivudskim divama koju kritike opisuju kao do tada neviđen spoj mizoginije i ženske senzualnosti. Mugler nikada nije krio svoju fascinaciju zlatnim dobom Hollywooda i kostimografskim radovima Adriana i Edith Head iz 30-ih, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, ali u svojim radovima, uz taj visoko sofisticirani glamur, prikazao je i puno crne kože, lateksa, PVC-a i metala. Spoj film noira te futurizma i robotike dotad nije bio viđen na modnim pistama. Motivi koje tada uvodi u svoj opus ostat će njegova omiljena sredstva izražavanja tijekom cijele karijere. Svoje revije redovito režira i koreografira poput vrhunskih mjuzikla. Hiperseksualnost i sadomazohizam njegovu ženu čini snažnom i nedodirljivom, pa ne treba čuditi da je ubrzo postao miljenik zvijezda poznatih po modnim ekscesima poput Cher, Madonne, Sharon Stone, Ivane Trump, Diane Ross, Iman, Jerry Hall... ali i transvestita koji su ih imitirali. Široka ramena i izuzetno tanak i naglašen struk poput onog Dite von Teese danas je često preuziman motiv na revijama ostalih dizajnera, a upravo je Mugler tu formu doveo do savršenstva virtuoznim krojevima i perfekcionističkom izradom. Njegove modne ideje često su bile suprotne vladajućim modnim trendovima s ironičnim postmodernističkim odmakom od stvarnosti. Njegove interpretacije karikiranog ženskog imidža bile su rak-rana feministicama koje su mu zamjerale da je od žene napravio hodajuću reklamu fetišizma. Muglerov je stil ustvari uvijek bilo vrlo teško definirati jer je imao raspon od vulgarnosti do klasične, gotovo stroge elegancije.

Kao svestrani umjetnik bavio se i fotografijom te snimao sve svoje reklamne kampanje inspiriran veličanjem savršenih ljudi po uzoru na plakate iz doba sovjetskog socrealizma. Njegove artificijelne fotografske vizije intenzivnih boja, snimane često na baroknim i gotičkim krovovima Pariza i Praga, ali i ispred monumentalnih ruskih spomenika narodnim herojima, priskrbile su mu velik krug obožavatelja pa 1988. izdaje i knjigu svojih fotografija. U to doba izrađuje i vrlo hvaljene kostime za predstavu Macbeth u produkciji Comédie Française.

Godine 1992. Thierry Mugler još jednom dokazuje svoju umjetničku svestranost – režira spot Georgea Michaela za pjesmu „Too funky“, svojevrsni nastavak ideje spota „Freedom“ koji je dvije godine prije ustoličio fenomen supermodela. U Muglerovoj verziji samo je Linda Evangelista ostala od slavne petorke. Tatjanu, Cindy, Naomi i Christy zamijenile su Nadja Auermann, Tyra Banks, Eva Herzigova, Estelle Léfebure i Emma Sjöberg. Uz njih, u spotu je nastupila i Julie Newmar, originalna Catwoman iz TV serije o Batmanu, Almodóvarova muza Rosy de Palma, ali i poznati transvestiti Connie Girl, Lypsinka i Joey Arias. Svi modeli nosili su, naravno, njegove kreacije, pa je spot pravi mali presjek njegove karijere. Danas je jasno da je spot „Too funky“ bio zapravo labuđi pjev Muglerove karijere podjednako kao i medijske fascinacije supermodelima.

Devedesete su svojim modnim minimalizmom potpuno uspjele srušiti mit o superženi koji su stvorili velikani 80-ih poput Azzedine Alaïje, Claudea Montane i Thierry Muglera. Supermodele na modnim pistama zamjenjuju bljedunjave djevojke iz susjedstva, a modnu fantazmagoriju uniformiranost. Kada je Lanvin zbog slabe prodaje 1991. otkazao ugovor Claudeu Montani, nakon Haute Couture kolekcije koju je modna kritika proglasila najboljom još od vremena starih majstora poput Diora i Balenciage, svima je bilo jasno da su vremena istinskih modnih vizionara daleko iza nas. Montana se do kraja 90-ih u potpunosti povukao iz mode, a modna kuća Lanvin već odavno ne radi couture. Alaia je nastavio tek povremeno kreirati, ne oslanjajući se na tjedne mode i redovita prikazivanja sezonskih kolekcija, do svoje smrti 2017.

Godine 1993. Thierry Mugler promovira svoj prvi ženski parfem Angel, koji će mu, ironično, donijeti slavu i novac kakvu mu njegova moda nikada nije donijela. Kozmetički gigant Clarins otkupljuje ubrzo većinu dionica njegova modnog carstva i Mugler financijski neopterećen 1997. započinje svoju posljednju veliku modnu avanturu – haute couture. No ni to nije pomoglo da se njegov kreativni rad revitalizira. Budući da se zna da je couture većinom nenosiv, a Mugler cijeli život radi upravo takve kreacije, zlobnici su se pitali zašto mu je bilo toliko stalo do priznanja Pariškog udruženja couturiera, koje ga je ionako prekasno primilo u svoje članstvo. Nakon velikih gubitaka koji su uzdrmali cijeli brend, Clarins 2001. nakon samo četiri godine zatvara Muglerov atelje visoke mode, a početkom 2003. godine i žensku liniju, ostavljajući samo parfeme koji nose njegovo ime. Angel je prvi, ali svakako i najslavniji od njih. Njegov uspjeh početkom 90-ih bio je golem i u jednom razdoblju po prodaji čak je nadmašio komercijalno neupitni Chanel 5, što je jedini slučaj u povijesti parfemske industrije da se neki parfem prodavao bolje od slavne Chanelove petice. Za prvu reklamu Angela odabrao je legendarnu Jerry Hall koju je smjestio na pustinjske dine. Kasnije je u sličnim pozama snimao i glumice Daryl Hannah, Naomi Watts i Evu Mendes kao zaštitna lica tog parfema. Iako su se i ostali mirisi s njegovim potpisom (Alien, Innocent, Etoile, Aura, Womanity, A*men i B*men) dobro prodavali, ni jedan od njih nije dostigao slavu i komercijalni uspjeh Angela.

Iako se činilo da nakon zatvaranja ateljea 2003. nitko u Parizu nije zainteresiran za njegovu modu, u Las Vegasu ga nisu zaboravili. Pozvan je da osmisli kostime za 50 milijuna dolara vrijednu ekstravaganzu glasovite trupe Cirque du soleil nazvanu "Zumanity", s legendarnim drag-performerom Joeyom Ariasom u ulozi domaćina. Bio je to njihov prvi show samo za odrasle, koji je tematizirao ljubav i snošljivost prema svim vrstama seksualnosti. Taj „humanoidni zoološki vrt“ prepun je kostima insekata, lascivnih mitskih životinja, žena domina, oklopa srednjovjekovnih vitezova i robota... dakle idealan Muglerov svijet fantazije na tragu filmova Petera Greenawaya i "Metropolisa" Fritza Langa. Iako taj spektakl nismo imali prilike vidjeti izvan Las Vegasa, gdje se prikazivao do 2020., Joeya Ariasa gledati smo uživo 7. studenoga 2011. u Zagrebu s njegovim sjajnim solo cabaretskim nastupom u kojem je također nosio kreacije svojeg velikog prijatelja Muglera.

Muglerovo ime ponovno je zasjalo punim sjajem 2008. na izložbi "Superheroes: Fashion and Fantasy" u Costume institutu muzeja Metropolitan u New Yorku. Tradicionalna godišnja izložba kostima koju Metropolitan početkom svakog svibnja organizira u suradnji s američkim Vogueom, te je godine za temu imala superheroje i junake stripa te njihov utjecaj na modnu povijest. Muglerovi kostimi bili su svakako među najzapaženijima jer se upravo on najčešće inspirirao svijetom fantazije u svom bogatom opusu. Mnoge su zvijezde i manekenke upravo iz tog razloga za otvaranje izložbe, poznati event Met Gala, odabrale stare Muglerove kreacije.

Njegov uspjeh na toj izložbi donosi mu i sljedeći unosan posao, turneju Beyonce Knowles iz 2009. "I Am... Sasha Fierce". Činjenica da je režiser, kostimograf i koreograf spektakla bio upravo Thierry Mugler uzbudila je podjednako muzički kao i modni svijet. Navodno je pjevačka diva bila oduševljenja njegovim kostimima koje je vidjela na izložbi u Metu i odlučila mu predložiti suradnju. Turneja je doživjela veliki uspjeh, Muglerov rad bio je posebno hvaljen, a zarada je prešla 100 milijuna dolara.

Nakon toga Mugler okreće novu stranicu u svojem životu i počinje se koristiti svojim prvim imenom – Manfred. Time želi napraviti distinkciju između svojeg privatnog života i imena brenda. Intenzivno se počinje baviti body buildingom. Kako kaže, želio je od sebe isklesati živu skulpturu nalik na Michelangelove radove. Tjelesna forma nikada mu nije bila zanemariva, još od vremena kad se bavio plesom. Svoje tijelo volio je pokazivati i dok je radio u modi, no u zadnjih 15 godina to mu je postala opsesija. Uz pomoć trenera, ali i cijelog tima plastičnih kirurga, potpuno je promijenio svoj izgled, a preinake na licu posljedica su i nesreće koju je doživio u teretani.

Unatoč tome što se povukao iz mode još 2003., napravio je iznimku kreiravši kontroverznu haljinu za svoju dobru prijateljicu Kim Kardashian koju je nosila na priredbi Met Gala 2019. Inspiracija za tu kreaciju bila je Sophia Loren u filmu „Dječak na dupinu“ iz 1957. Mugler je zamislio "haljinu od mokre mode", dajući Kim izgled kao da je izišla iz vode, pripijenog materijala haljine boje kože s nevjerojatno tankim strukom.

Danas, kad u 74. godini pogleda iza sebe, kaže da ne žali ni za čim. Tempo rada oko svih kolekcija koje je potpisivao (godišnje dvije ženske, dvije muške i dvije couture), nije mu ostavljao ni vremena ni energije da se bavi poslovima koji su ga interesirali izvan modnog dizajna. Samo od tantijema za Angel i dalje zarađuje milijune te može bezbrižno gledati što se trenutačno događa s modnim svijetom u kojem je nekoć bio velika zvijezda. Nedavno je izjavio kako, osim rada Iris van Herpen, trenutačno ne nalazi u modi ništa interesantno ni inspirativno.