ANDREA

Danas mi je rođendan - četrdeset i prvi, što znači da je krajnje vrijeme da se…

… tako je, počnem oblačit u skladu sa svojim godinama - ili odijevat ako vam je tako draže, ali meni nije jer nismo na HRT-u ni u zadaćnici. 

Krajnje je vrijeme, naravno, i da se udam, rodim i napravim sve ostale važne stvari s popisa “kad ćeš”, ali danas ćemo se zadržat na odjeći i životu u skladu s godinama. 

Ja u skladu sa svojim godinama ne živim, pogotovo ne ovih dana - jutra provodim igrajući Dave the diver, videoigru koja vas vjerojatno ne zanima, ručam tostirane sendviče jer mi se ne da komunicirat sa štednjakom, a sinoć sam u društvu prijatelja ubijala virtualne zombije u novootvorenoj VR areni. Jesam, usput sam i oprala veš i pospremila stan za današnji svečani rođendanski ručak - koji ću naručit dostavom, opet iz želje da ne komuniciram sa štednjakom - ali i dalje ne možemo reć da živim onako kako bih “trebala.” Zapravo, apsolutno možemo jer je “ti bi trebala” kolekcija tuđih mišljenja koja smijemo, ali ne moramo prihvatit, a meni se baš sviđa što me život ovih dana podsjeća na bezbrižne ljetne praznike na kojima ne moram čitat lektiru. 

U skladu s godinama se ni ne oblačim, tako mi povremeno jave na internetu, ali nikad mi ne jave što to točno znači, pa ne znam što da kupim da zadovoljim standard. 

Znam što ne smijem kupit, a zna i ona. 

JELENA

Rozga, jel, žena koja glumi da je fina i pristojna, ali napokon je pokazala svoje pravo, bezobrazno lice - tako kažu gospođe koje su se unatrag nekoliko tjedana detaljno uzrujale zbog outfita koji je odabrala za koncert. Pripremite perle za koje ćete se zgroženo uhvatit, sakrijte djecu i natočite si rakijicu jer je ovo što slijedi duboko uvredljiv sadržaj - Jelena je za nastup u Novom Vinodolskom odabrala traper kombinezon dugih rukava, što je izvrsno i čedno, ali namjerno nas je uvrijedila ostatkom kombinezona koji se sastojao samo od kratkih hlačica. Sram ju bilo, izgleda da ono klečanje subotom još uvijek nema efekta, a na modni odabir su se najviše naljutile žene. 

Žena je ženi vuk, tako kažu, ali ovo nisu bili vukovi - ovo su bili veprovi koji su danima nakon nastupa ispod snimaka roktali svaku uvredu koju im je vokabular dopustio. Znam da su veprovi zapravo mužjaci, ali bolje mi paše uz količinu divljanja. Bilo je i bijesnih muškaraca, jasno, a oni kojima je na usta izlazilo najviše pjene su se pitali zašto Jelena uopće postoji na pozornici kad je kuhinja puno kvalitetnija opcija. 

Sram ju bilo, kažu i urlaju kao da se u kratkim hlačicama pojavila na nečijoj krizmi ili na sprovodu, a ne na ljetnom koncertu. 

Još je takva izašla pred djecu, kažu i to, kao da su djeca jednako pokvarena kao odrasli pa nekog na pozornici odmah seciraju i seksualiziraju. Nisu, djeca na pozornici vide lijepu tetu koja pjeva i pleše, a sve pokvareno mogu eventualno donijet od doma.

Kažu i da se tako ne bi trebala oblačit u svojim godinama, postoji sklad u kojem trebaš bit ako želiš da te veprovi ne napadnu, a ja bih veprove i sve ostale pitala što znači u skladu s godinama?

Što je sklad i gdje se točno nalazi na grafu? 

Do koje godine ljeti (ili bilo kad) smijemo bit u kratkim hlačicama? Tridesete? Četrdesete? Name the year, pomozite. 

Do koje godine smijemo bit u minici? 

Smijemo li u svakoj životnoj dobi bit u dvodijelnom badiću ili smo i tu ograničeni? Ako jesmo, možemo li se onda dogovorit i da muškarci nakon određene dobi na plaži moraju bit u jednodijelnom badiću? 

Ako želimo bit u skladu, treba nam definicija sklada.

Šalim se, ne treba nam, ono što nam treba je iskrenost, a da su bijesni veprovi koji rokću protiv Rozge - i bilo koje druge “neskladne” žene - barem malo iskreni, ta bi iskrenost otvorila vrata jednom nezgodnom pitanju. 

Oblače li se žene, one koje urlaju na odjeću drugih žena, u skladu sa svojim godinama jer su donijele promišljenu, moralno zadovoljavajuću odluku ili se samo - ispričavam se unaprijed ali veprovi su sami postavili ton razgovora - oblače u skladu sa svojim viškom kilograma i/ili zastarjelim idejama o čednosti?

Popijte onu najavljenu rakiju ako sam vas uvrijedila, to mi nije bila namjera - namjera je da seciramo koncept “sklada” i napravimo popis faktora koji ga definiraju. 

Tako je, definicije nema, svatko bira svoj outfit prema vlastitim željama, mogućnostima i preferencijama - ako se netko želi pokrit, neka se pokrije, ako se netko želi otkrit, neka se otkrije, a urlanje na pjevačicu koja na NASTUPU, ne na SPROVODU postoji u kratkim hlačicama otkriva bizarnu količinu bijesa koja se predstavlja kao plemenita briga za dostojanstvo, a puno je izglednije da je samo osobna frustracija. 

“U skladu s godinama”, kažu, a da najglasnije od njih pitamo što su godine, odgovor bi vjerojatno bio “samo brojka.”

Tako tvrdi većina ljudi koje znamo - godine su manje važne, važno je kako se osjećaš, a ako osjećaš da ti se nose kratke hlačice, kakve to veze ima s rodnim listom (ne starijim od 6 mjeseci)?

Nikakve, kao što ni roktanje internet veprova nema veze s ponašanjem u skladu s godinama - ili je nekom možda normalno da nečije mame, bake, tetke i ostale “odrasle” osobe upućuju na tisuće degutantnih komentara ženi kojoj naređuju da bude elegantna dama dok istovremeno otkrivaju svoje najsirovije frustracije? Elegancija nema veze s odjećom, nego s mozgom, a Jelena Rozga u kratkim hlačicama je još uvijek puno elegantnija od svake “fine gospođe” koja joj se unatrag nekoliko tjedana ispovraćala ispod snimke nastupa. 

“U skladu s godinama” - a kako znate koliko Rozga uopće ima godina ako su one samo brojka? 

Netko je star već s 25, netko je mlad sa 70, netko je u teoriji mlad i pred sobom ima cijeli život prepun mogućnosti, a zapravo već s 37 ima Parkinsonovu bolest. 

MAJA

Ne znam kakvu odjeću voli, ali znam da joj se teško… odjenut. Znam i da ne živi u skladu sa svojim godinama, ne otkako su joj s 37 dijagnosticirali Parkinsona, a mogli su već i s 35 kad je molila doktore da ju ozbiljno shvate. Nisu ju shvaćali ozbiljno, mlada je i vjerojatno priča gluposti, a to što joj se tresu ruke je sigurno od stresa. Ili od previše alkohola, tako su to interpretirale kolege s posla u vrijeme dok je još mogla radit. 

O Maji sam već pisala, ali opet ću jer je prigodno kad već pričamo o godinama i skladu koji je u njenom slučaju potpuni nesklad. 

Ima 37 godina, malog sina i dnevni popis od 12 tableta, na Hitnoj je najmanje jednom tjedno, nekad i dvaput dnevno, a njen se mali sin ukoči čim čuje zvuk sirena jer svaki put misli da opet dolaze po mamu. 

U skladu s godinama ne živi, jedina opcija je da živi u skladu s danom - kad je dan dobar i tijelo ju sluša, obavlja sve što stigne, a kad nije, čeka priliku da barem nakratko opet doživi naznaku skladnog.  

Ima nesanicu i dugačak popis stvari koje više ne može, ali bori se za sve ono što još uvijek može. 

Tresu joj se ruke, ali krade trenutke kad je dovoljno dobro da ih pametno iskoristi - i ukrala ih je dovoljno da napiše knjigu. 

Ne knjigu žalbe u kojoj plače nad svojom sudbinom i odnosi pobjedu u kategoriji “meni je teže” - knjigu u kojoj je “teško” samo prijedlog, ali ne i pravomoćna presuda. 

Knjigu koju nije planirala napisati i koja definitivno ne zvuči kao štivo koje poneseš na plažu - dovoljno nam je naše “teško”, ne treba nam i tuđe. 

Ali Majino “teško” ne ostavlja gorak okus, daleko je od toga - umjesto da se buni i prigovara, Maja je napisala priču o nježnosti prema sebi iako joj život nije nimalo nježan.

Čita se u jednom dahu, a ako u životu posjedujete 8 eura od kojih vam se nije teško odvojit, možete ju nabavit OVDJE - 9 eura nikom neće značajno promijenit život, ne u današnje vrijeme kad za taj iznos možete popit dvije i pol kave, a Majina knjiga bi vam mogla značajno promijenit pogled na “teško.”

Maji je teško iz puno razloga, a najteže je to što s mužem i djetetom jedva preživi do kraja mjeseca. 

I zna da je to standard većine ljudi, ali zna i da postoji jedna velika razlika: “Zdrav čovjek može, ako želi, zaraditi.”

Maji to prije nije bilo teško, ali sad ne može.

I zbog toga joj je neugodno, kao da je sama kriva što s 37 ima Parkinsona koji nije u skladu s njenim godinama.

Ako vam se knjiga ne čita - a moja preporuka je da ju pročitate - Maja ima i opciju da joj OVDJE pomognete putem donacije.

Nadam se da vam nije teško, a ako je, imamo i lakšu opciju - tračajte Maju pred svakim tko želi slušat, već ima sve preduvjete za to u životu u kojem je mnogima toliko bitno da živiš u skladu s godinama.

Maja u skladu s godinama ne živi, Parkinson je tako odlučio, a ako vi odlučite da vam pomaganje Maji ne narušava sklad, odaberite jedan od ponuđenih linkova. 

I javite mi kakvu odjeću da kupim u svojim godinama da se barem pokušam zaštitit od ljutih veprova. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva