Srdačan pozdrav i sretni Svi sveti, odnosno dan glasačkog tijela ako ste u nekoj stranci. (Znam da se Svi sveti ne čestitaju, nemojte vikat na mene). 

Puno nas je nevolja snašlo od prošlog tjedna - izgubili smo Chandlera, pomaknuli sat (osim onaj u autu, to se nikom ne da) i sad mrak pada u 16:30, a neki su ga pomaknuli i par dana ranije i vratili nas u mračno vrijeme u kojem se ženama govorilo što smiju imat na sebi, a što ne. Doduše, taj se sat već dugo polako vraća svaki put kad ekipa kleči na trgu, a sad im se pridružila i jedna sasvim neočekivana osoba - ali o tom ćemo za par minuta. 

Možda ste primijetili - pročitajte ovo s velikom dozom sarkazma - da sam prije 2 tjedna bila u Londonu. Vjerojatno jeste jer sam vas gnjavila slikama u neukusnoj količini.

Prije deset godina, kad sam prvi put bila u Londonu, ne bih napisala da sam vas “gnjavila” - napisala bih da sam vas “silovala” slikama, s čim biste se vi možda (vjerojatno) složili, ali danas mi to ne bi palo na pamet. 

Nema veze što je to riječ koja zvuči kao da “baš dobro paše” kad želiš opisat pretjerivanje i istovremeno bit “šašav” - silovanje nije šašavo, a netko tko ovo čita se u životu možda (statistički gledano, vjerojatno) susreo s pravim silovanjem i nema potrebe da ga na to podsjećam dok pričam o nečem nebitnom, tipa fotkama iz grada koji volim. 

S 28 o tome nisam razmišljala, ali sad kad imam 38, znam da je izbor riječi važan i da treba pazit na ljude kad god se za to ukaže prilika. 

Tihana H.Z. ima… više od 38, a prošli tjedan nas je informirala o sljedećem:

“Mladi većinom nose uske traperice. Meni dođe nekad da pitam: A zašto si ti uopće obukla ove hlače? Pa mogla si gola hodati. Sve ti se vidi. To nema veza s građom. To ima veze s mozgom jer nemoj se čuditi ako te netko uštipne ili ti nešto dobacuje.”

ZNAM, prije nego što mi javite, štipanje je u teoriji jako daleko od silovanja, ali ovo iznad je i dalje glupo i neprimjereno. 

To je jedan od razloga zbog kojih obožavam London i ostale velike gradove - tamo se ljudi ne opterećuju tuđom odjećom, bojom kose, tetovažama i svim ostalim stvarima koje su u Hrvatskoj često u top 3 teme, a uz koje se još češće ponosno voli naglasit da “odijelo ne čini čovjeka.”

Naravno da ne čini - žena u uskoj haljini s dubokim dekolteom može ujedno biti i dama, kao što žena odjevena kao dama (što god to značilo) može reć “nemoj se čuditi ako te netko uštipne.”

Znam da me niste pitali, ali i meni se sve manje sviđaju uske traperice, pogotovo na muškarcima jer ne volim vidjet vakumirana jaja dok šetam Ilicom, ali to je u domeni none of my fucking business - tuđa odjeća nije moj problem, imam svoju. 

I nemam ništa protiv toga da se gospođi T ne sviđaju uske hlače na drugima - nije kao da će ljudi radit masovnu čistku ormara jer im je netko (kog ne znaju) javio da ne valjaju. Ne smeta mi ni da je to odlučila podijelit s javnosti, iako bismo u 2023. trebali bit svjesni da je komentiranje tuđih modnih odabira demode… da je sve stalo na “meni se ne sviđaju uske hlače”, Bosna bi bila mirna.

Ali “nemoj se čuditi ako te netko uštipne” - I beg your pardon?

Jasno mi je da svi nekad pričamo gluposti, izvolite dva random Facebook memoryja iz moje škrinjice…

… ali “nemoj se čuditi ako te netko uštipne” jer imaš uske traperice? Girl, NO.

I to u 2023., kad SVI znamo da se silovanu/uštipnutu ženu i dalje prvo pita što je imala na sebi.

Opet problem nije u osobi koja je uštipnula, nego u osobi koja se sama dovela u situaciju da bude uštipnuta - potvrđeno od javne osobe koja je važno ime u modnom svijetu, što sigurno nije bilo ni namjerno, ni zlonamjerno, ali se zbrojilo u jedan potpuno nepotreban, ružan rezultat.

I najgori dio, uz članak o izjavi je došla i anketa: “Slažete li se s gospođom T?”

Trenutni rezultat je 58 posto ljudi koji kažu “da.”

Jest da je pitanje glupo postavljeno i ne nudi opciju koja kaže “da za traperice, ne za štipanje”, ali ako se ne slažeš sa štipanjem, odgovor bi trebao bit “ne” - 58 posto ljudi, dakle, od 10 tisuća koji su glasali, ne vidi problem u štipanju, a vidi problem u uskim trapericama. 

Vratimo se na sekundu na ono moje “silovanje” fotkama koje nisam napisala jer pazim na ljude koji su traumatizirani - zamislite što u izjavi gospođe T i posljedičnoj anketi vide žene koje su “uštipnute” ili neovlašteno dotaknute na bilo koji drugi način. 

Vide da je i dalje veći postotak ljudi koji će te, čak i ako ti vjeruju, pitat “a kako si to sama izazvala?”

Ako vam se da putovat u vrijeme, zamislite sve mlade djevojke koje su kroz godine odrastanja u gospođi T vidjele autoritet u modnoj industriji - i zamislite što bi se dogodilo da su se nekad htjele požalit da su uštipnute. Ne možemo znat, možemo se samo nadat da štipanje ne bi bilo interpretirano kao očekivana posljedica uskih hlača i sličnih “a što si očekivala?” ideja. 

Ja vjerujem da ne bi i da je ovo samo bilo nezgodno sročeno mišljenje koje se pretvorilo u ispad, ali to su ispadi bez kojih ne samo da možemo, nego i moramo. 

Nego, gospođa T nije najvažniji dio priče (kaže ona nakon 800+ riječi) - najvažniji dio je nešto drugo. 

Ne znam jel se još uvijek sjećate Dalibora Matanića i one influencerice koja je zbog neuspješnog pokušaja suradnje s restoranom postala viralna i omražena. Možda ste zaboravili, prošle su već 3 godine, ali tko sam ja da vas ne podsjetim na priču koja je završila na sudu?

“Obećavam vam da ćete izgubiti klijente neradnička bagro” - zaprijetio je gospodin D ne samo njoj, nego i svim influencerima koji zarađuju na temelju rezultata, odnosno više ne zarađuju ako rezultata nema (što je odličan temelj zdravog, kvalitetnog tržišta i kamo sreće da je svugdje tako), a dodao je i napomenu da znamo da je ozbiljan: “Imamo puno poznanstava.”

Oboje su, sigurna sam, naučili nešto iz priče i danas su nedvojbeno pametniji ljudi - ona vjerojatno pametnije kontaktira potencijalne klijente, on vjerojatno zna da ne može prijetit ljudima jer ima poznanstva, svijet je bolje mjesto (ili nešto slično).

Kakve to veze ima s gospođom T?

Evo, sad ćemo. 

U vrijeme kad je tema gospodin D vs. Influencerica bila aktualna, napisala sam kolumnu, možete ju pročitat OVDJE ako želite još slova. 

Dobro je prošla, ljudi su se složili s tim da nije ok prijetit drugim ljudima jer zarađuju drugačije od tebe, a meni je bilo malo neugodno kad sam se kasnije našla u blizini gospodina D - ali kog briga, napisala sam što mislim i nisam glumila da se slažem s njim samo zato što je “važan.”

Nakon kolumne sam u inbox dobila neke od najtužnijih komentara koje sam ikad dobila otkad pišem. Ako me pratite neko vrijeme, znate da me povremeno vrijeđaju, neki mi i prijete, ali ovo je bilo još gore. Izvolite jedan od njih:

“Super ti je kolumna, sve si točno rekla, jako ju želim podijelit ali ne mogu jer se ne smijem zamjerit gospodinu D.”

Osoba koja stoji iza komentara je (javna) osoba koja računa da će jednom možda radit s gospodinom D, a s tim dolaze i neki uvjeti koje razumijem jer nisam idiot, ali bilo bi mi draže da mi se ista osoba nije ni javila. 

I opet, kakve to veze ima s gospođom T? 

Možda i nema, ali mislim da ima. 

Zamislite da je “nemoj se čuditi ako te netko uštipne” izgovorila Željka Markić. 

Zamislite količinu zgražanja, statusa i povraćanja koje bi se dogodilo da gospođa Ž kaže da se žene ne smiju čudit ako ih netko uštipne jer su u uskim trapericama. 

Javne osobe bi jedva dočekale osudit izjavu, a sigurna sam i da bi rezultati ankete bili barem malo drugačiji. 

“Slažete li se s gospođom Ž?” Sigurno ne.

Koliko ste puta unatrag nekoliko dana vidjeli da ljudi iz javnog života glasno osuđuju izjavu gospođe T o štipanju? Dogodilo se tu i tamo, ali nije bilo ništa povijesno - ni blizu onako kako bi bilo da je isto rekla gospođa Ž.

I opet, s obzirom na to da nisam idiot, jasno mi je da postoji razlika između gospođe T i gospođe Ž, jasno mi je i da o jednoj imamo mišljenje koje nemamo o drugoj i da su po mnogim točkama dijametralna suprotnost, ali ako bi zbog štipanja vikali na jednu, onda bi, koliko god nam je to možda neugodno ili čudno, trebali jednako vikat i na drugu.

Možda sam djetinjasta jer mislim da u ovakvim slučajevima treba ugušit vlastiti oportunizam i reć “alo, ne možeš ženama govorit da se ne čude ako ih netko štipa” bez obzira na status i ugled u društvu - ako jesam, neka sam.

Ne kažem da trebamo pokrenut nacionalnu “cancel” kampanju protiv gospođe T - svatko nekad pogriješi i ima priliku postat pametniji putem (iako je sama rekla da se smijemo ljutit i da je ovo njen stav) - ali ako je nešto neprimjereno, onda je neprimjerno bez obzira na to iz čijih je usta izašlo, bez obzira na to hoćete li zbog reakcije bit angažirani za sljedeći event ili nećete.

Ali eto, štipanje je očito podložno tumačenju ovisno o tome tko ga (slučajno) opravdava - klečavci ne smiju, Željka ne smije, ne smije ni gospođa T, naravno, ali njoj nećemo toliko zamjerit jer…

… nema JER.

Hoćemo. 

Ako vas netko uštipne, UVIJEK se morate čudit, a ideja da ne morate je užasna neovisno o ustima preko kojih je prešla.

Prije nego što vas ostavim da uživate u slobodnom danu, za kraj još zamislite koliko je uštipnutih žena koje se nikad neće usudit reagirat na štipanje. Em zato što znaju da rezultati ankete jasno govore da se ne smiju čudit, em zato što znaju da ih, čak i da se usude, čeka borba s ljudima kojima se drugi ne žele zamjerit. 

“Sve si točno rekla, ali mi imamo koristi od osobe protiv koje to govoriš, možda je bolje da ne kažeš ništa.”

Nije isto kad te netko uštipne i kad te uštipne netko “važan”, to svi znamo, a gotovo svatko je nekome dovoljno važan - osim uštipnutih žena, one su manje-više uvijek nevažne.

I onda se opet, uvijek i stalno čudimo zašto žene šute i zašto nisu odmah reagirale. 

Nemojte se čudit ako vas netko uštipne, to vam je sigurno zbog hlača, potvrdili smo već previše puta, evo opet prošli tjedan - i čini se da nemamo plan kolektivno preć na ideju da su čudni oni koji štipaju i oni koji ih štite.

Nažalost, ništa čudno za Hrvatsku - tu se i dalje najviše čudimo kad pomaknemo sat pa mrak pada u 16:30, druge vrste mraka su zanemarive.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva