Ne, ovo neće biti kolumna o virusima niti ću demantirati sulude izjave o ispijanju dezinficijensa koji navodno ubijaju koronu. Potrošili smo previše tipkovnice na takvu tematiku, a realno, kad netko želi vjerovati u nešto, pronaći će način. Zato bih radije iskoristio ovaj trenutak da promislimo o zdravlju i vidimo što sve utječe na naše zdravlje... Je li za zdravlje bitnije što unosimo u tijelo ili je presudno stanje duha. Jer znate kako se kaže: Zdrav duh u zdravom tijelu. Dakle, vježbajte, zdravo se hranite, držite higijenu pa će vam i duh biti zdrav.

No meni se čini da bismo trebali istražiti obrnuti smjer. Što ako se zapravo trebamo pobrinuti za stanje svog duha pa će nam onda i tijelo imati veće šanse da bude zdravo? Što ako je važnije ono što unosimo kroz svoje srce, nego kroz želudac? Što ako zdrava emocija ili misao ili zdravi međuljudski odnosi imaju pozitivniji učinak na zdravlje od dobro izblansiranog obroka s organski uzgojenim namirnicama? 

Dakle, mislim da je vrijeme za novu paradigmu o zdravlju u kojoj će mnogo veću važnost imati naš unutarnji svijet. Vrijeme je za novu paradigmu u kojoj ćemo nadrasti mehanicistički pristup prema kojem je naše tijelo predvidiv i dobro podmazan stroj, a ako se razvije bolest, to znači da se stroj pokvario. I onda brzopotezno pokušavamo popraviti taj mehanizam, umjesto da se pitamo o uzrocima kvara. Jer se tako prečesto bavimo simptomima, odnosno popravljanjem dijela tog stroja, umjesto da se pitamo zašto se stroj uopće pokvario. Je li možda stvar u našem načinu života? Ima li naš životni stil veze s bolešću? Imaju li naše misli i emocije veze s time da se bolest brže razvila ili da se razvila na određenom mjestu? A ako naš način života, naše misli i emocije imaju veze s razvojem bolesti, možda upravo na tom mjestu trebamo tražiti i dio iscjeljenja. Možda se trebamo pozabaviti liječenjem tog dijela našeg života? Možda možemo iscijeliti naše emocije ili misli pa će onda i tijelo imati neusporedivo bolje šanse za pobjedu? Možda, samo možda…

Zdrav duh u zdravom tijelu je prošlost!
Zdravo tijelo u zdravom duhu 
već je za mnoge sadašnjost, 
a uvjeren sam da će za sve nas biti budućnost medicine.

Mislim da ćemo sve više govoriti o tome kako se dobro brinuti za svoj duh pa će nam onda i tijelo imate najveće moguće šanse da ostane zdravo i vitalno. Dosad je bio naglasak na brizi za tijelo pa će nam onda duh biti zdrav. Ma kakvi!

Nije dovoljno samo vježbati, nije dovoljno samo zdravo se hraniti, nije dovoljno uživati u svježem zraku, nije dovoljno ne pušiti. Mnogo je važnije brinuti se za kreiranje zdravih osjećaja i misli, za kreiranje zdravih međuljudskih odnosa, za ostvarivanje svojih snova, za uživanje, osjećanje zahvalnosti, pomaganje drugima i obogaćivanje svog života kroz taj osjećaj bogatstva i još brojne druge stvari koje gode našem duhu. Nemojte me krivo shvatiti jer nikako ne tvrdim da trebamo zaboraviti na brigu za tijelo. Samo kažem da bi primarna trebala biti briga za duh – briga za naše misli i emocije, briga za odnose s drugima... Trebamo se pobrinuti za naše srce, a tako ćemo se automatski pobrinuti i za tijelo! 

Jer vjerujem da će osjećaj ravnodušnosti više štetiti nego loše izbalansiran obrok.

Vjerujem da će toksičan odnos više štetiti od gaziranog pića. Ne tvrdim da su gazirana pića zdrava, nikako. Ali tvrdim da je njihova štetnost manja od štetnosti toksičnog odnosa u kojem nas netko kronično ne cijeni. Odnosa zbog kojeg se osjećamo neželjeno, nevoljeno, nedovoljno… 

Jedan osjećaj da niste dovoljno dobri štetniji je od 3 reda čokolade nakon ručka.

Jer toksičnost osjećaja da niste dovoljno dobri ne možete tako jednostavno izbaciti iz tijela kao što možete pretjerani šećer. I opet ću ponoviti, nikako ne tvrdim da je pametno unositi nemoguće količine šećera, ali svakako tvrdim da bismo veliku pažnju trebali posvetiti i onome što unosimo u svoj organizam preko srca i uma. To je nova paradigma: 

Brinite se za tijelo, 
ali se mnogo više brinite za stanje svog srca i uma!

Čak štoviše, brigom za emocije, misli i međuljudske odnose zapravo se brinete i za zdravlje svog tijela!
Zadovoljstvo, smijeh, zdravi odnosi u kojima nas okolina poštuje i razumije, osjećaj smislenosti, opuštenosti… sve su to iscjeljujući faktori.

Stres, ogorčenost, ravnodušnost, mržnja, pretjerana samokritičnost… to su faktori koji uništavaju naše duhovno, ali i fizičko zdravlje.
Zato vjerujem da će sutrašnjoj generaciji naglasak biti na osiguranju zdravlja duha – pametnom nošenju sa stresom, zdravim međuljudskim odnosima, zdravom izražavanju emocija, aktivnostima koje nas usrećuju, pravilnom disanju, pa i zdravoj prehrani, ali ne samo onoj koju unosimo kroz usta, nego i onoj koju unosimo kroz srce i um. Mislima i emocijama hranimo svoj organizam i možemo njegovati ohrabrujuće i iscjeljuće misli i emocije ili se možemo šopati onima koje nas uništavaju.