Jučer je prohujalo Valentinovo. 

Restorani su bili puni, čokolatijeri i cvjećari presretni, a u eteru se opet potencirala tragično dosadna rasprava između Valentinovo skeptika i entuzijasta. Ne znam je li i vama naporna ta ista raspravica o tome trebamo li slaviti Valentinovo, je li to samo umjetni uvezeni praznik ili nešto autentično. Trebamo li pripremiti neke poklone tog dana ili se pokloni trebaju davati 365 dana u godini... Jednostavno je dosadno. Uvijek iste pozicije, opet ta jeftina refendumizacija o kojoj tako često pišem – cilj je ne čuti drugu stranu, nego čvrsto zauzeti svoju i udri...

Meni je dan prošao u davanju brojnih intervjua za hrvatske i regionalne medije jer često kažu da sam „doktor za ljubav“ zato što sam napisao nekoliko uspješnih knjiga te tematike. A osim toga održao sam predavanje o ljubavi i odnosima za srednjoškolce i bilo je fascinantno doživjeti njihovu spužvastost. Nekako se nadam da sam uštedio poneku ljubavnu ranu, iako sam vrlo rano rekao da je nemoguće izbjeći sve rane. Jer ljubav zahtijeva rizik, otvorenost podrazumijeva rizik. I nije pitanje hoćemo li biti povrijeđeni u ljubavnim odnosima, nego koliko često i koliko duboko. 

Ali danas neću o romantičnim odnosima. Jer sam i dio svojih knjiga i tekstova i bezbroj postova posvetio tome. Danas bih zapravo želio promijeniti cijeli narativ o ljubavi i Valentinovu. Jer za mene to nije praznik zaljubljenih, kao ni praznik romantične ljubavi. Doživljavam ga kao praznik ljubavi. Točka!

Mislim da je intelektualno tragično ljubav svesti samo na romantični odnos. Samo na ljubav prema suprotnom ili istom spolu. Pa kada nas netko pita kako ljubavni život, mi odgovaramo ovisno o tome jesmo li u vezi ili nismo. Ako smo u romantičnoj vezi onda smatramo da imamo ljubavni život, a ako nismo onda smatramo da ga uopće nemamo. A to ne može biti dalje od istine. Ljubav sigurno ne bi pristala na takav jeftini redukcionizam. 

Ljubav doživljavam kao dugu u kojoj je svaka boja jedan ljubavni odnos. Tako i romantična ljubav svakako ima svoje mjesto, ali to je samo jedna boja ljubavi. Ne više ili manje vrijedna od drugih boja. Tu je i ljubav prema prijateljima, djeci, braći ili sestrama, ili pak roditeljima ili bilo kojem članu obitelji. Možemo voljeti i umjetnost i život i prirodu i Boga i duhovnost i... Bezbroj je lica ljubavi, bezbroj je boja ljubavi i sve su jednako vrijedne. Naravno da se razlikuju, naravno da se različito manifestiraju, naravno da samo romantična ljubav ima i tu seksualnu komponentu, ali ne čini je to vrednijom. To samo znači da svaki ljubavni odnos ima svoj unikatni jezik ljubavi, ali ne i da je jedan jezik važniji od drugih. Ako išta razlikuje romantičnu ljubav od ostalih ljubavnih odnosa to je količina zabluda o njoj. Činjenica je da smo je u prošlom stoljeću digli na mitsku razinu, da je okupirala popularnu kulturu i da nam zadaje najviše glavobolje i srcobolje. Ali ne zato što ona sama po sebi mora biti kompliciranija ili zato što je to esencijalna ljubav, nekako važnija od drugih, nego zato što od nje imamo najveća očekivanja. I najnerealnija očekivanja, upravo zbog te mitske dimenzije. 

I zato danas ne želim pisati o romantičnoj ljubavi, ona ionako dobiva i više nego dovoljno redaka. Ali nijedan redak o ljubavi samoj ne može biti previše. Jer ona utjelovljuje smisao. Jer nam ona elegantno i bez ikakvog napora objašnjava zašto uopće postojimo. Zato je opravdan svaki trenutak posvećen ljubavi, bilo kojoj boji ljubavi. 

I tako imam jednu malu, ali moćnu sugestiju. Na početku svakog dana mogli bismo se upitati: Kako danas mogu živjeti ljubav? Kojoj bih boji ljubavi mogao osigurati platno? Kojom bojom ljubavi danas želim/mogu obogatiti svoj život?

Jer obično nam dan kreće od svega što mislimo da moramo obaviti i svega što se od nas očekuje, a ne od onog što bi ljubav željela, što bi naša esencija željela, što bi naš najintimniji dio želio.

Priznajem da i ja ponekad zaboravim tako usmjeriti dan. Otme me dan i razne obaveze, ali se redovito podsjećam na to. Jer ljubav to zaslužuje. Jer moje srce to zaslužuje. Jer se tako približavam esenciji. I samo tako...

Dakle: Kako danas možete živjeti ljubav? Kako bilo kojoj ljubavi možete osvjetlati obraz? Kist je u vašim srcima!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva