Oni mlađi vjerojatno se ne sjećaju legendarne epizode Seinfelda u kojoj Frank Constanza, Georgeov otac objašnjava filozofiju svog izmišljenog praznika Festivus for the rest of us (iako sve epizode imate na Netflixu pa više ne možete reći da nemate pojma o čemu pričam) koji se obilježava danas, dva dana prije Božića.

Kako je Seinfeld odavno ušao u pop kulturu i citiranje nekih epizoda i scena, izaziva salve smijeha i 30 godina nakon, tako je i Festivus od fiktivnog praznika dobio potpuni smisao vjerojatno posljednje dvije COVID godine. Naime Festivus je sve obrnuto od Božića, tzv. antibožićni praznik, koji prezire sve vezano uz ludilo šopinga i pritiska koje moderni Božić nosi, prvenstveno osjećaja sreće, zajedništva i ispunjenosti.

Praznik je to koji slavi krivnju, prijezir i izricanje svega što nas muči. Naravno, sve na onaj Seinfeldovski duhovit način. Uostalom, ne nalikuje li i vama naš život posljednje dvije godine na neku ironičnu seriju u kojoj je scenarij toliko nevjerojatan da ga se ni najdugotrajnije sapunice ne bi posramile? 

Iza nas je još jedna teška godina, u kojoj su mnogi izgubili bližnje, izgubili prijatelje, poslove, godina u kojoj smo se živcirali, ništa nismo mogli planirati, rijetko smo putovali i slavili. Godina frustracija i straha od budućnosti koja traje već dvije godine (ok, razumijem nelogičnost napisanog, no ne čini li se i vama da su posljednje dvije godine jedna velika godina koja nema kraja?) učinila je da zaslužujemo slaviti Festivus!

Prateći društvene mreže, ali i slučajni susreti na ulici, namrgođena lica, da ne kažem nabrijane face, teško je ne zaključiti da su nas obuzele teške frustracije i bijes. Ljudi se svađaju oko najmanjih sitnica, predbacuju jedni drugima odluke, komentiraju i što ih se tiče i što ih se ne tiče, ne vide koliko su licemjerni, a drugima zamjeraju to isto. Više se čak ni ne ogovaraju iza leđa, nego se prozivaju javno putem storija. Ništa im više nije sveto, rekla bi moja pokojna baka.

Moram priznati da se teško snalazim u društvu koje skače na svaku grešku, u kojem nema oprosta, nego se odmah ide đonom na svakoga, u kojem su sva mišljenja jednako bitna i u kojem si baš svatko dozvoljava prozivati svakoga. Alo, ljudi moji, postoji li neki minuli rad iza osobe koja pogriješi? Zašto je tako teško shvatiti da svi griješimo i da smo svi krvavi ispod kože? Trebamo li „otkazati“ svakoga s čijim se postupcima ili mišljenjem ne slažemo? Jesu li sve greške jednako tragične? Ajmo se malo opustiti i pokušati jedni drugima više opraštati. Nije li to bit Božića? Ili ćemo ipak i dalje svaki dan slaviti Festivus?

Kako god bilo, ja vam od srca želim sretan Božić i bolju i zdraviju 2022. godinu! Što se tiče Festivusa ajmo njega jednom zauvijek ostaviti u 2021.!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva